SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ BOSANSKA KRAJINA
Srpska propaganda u Kljucu "pokvarila inace dobre odnose medju nacionalnim zajednicama".
SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ BOSANSKA KRAJINA
Srpska propaganda u Kljucu "pokvarila inace dobre odnose medju nacionalnim zajednicama".
Muslimanski svjedok iz Kljuca (sjeverozapadna Bosna) iznio je prosle sedmice mucno svjedocenje o onome sto su, pocetkom devedesetih, dozivjeli oni Bosnjaci koji su se nasli u rukama srpskih vlasti. Rijec je o izjavi koja je data na sudjenju Radoslavu Brdjaninu i Momiru Talicu - bivsem predsjedniku, odnosno clanu lokalnog Srpskog kriznog staba - kojima se pripisuje odgovornost za progon i organizovano nasilje nad nesrpskim stanovnistvom u toj oblasti, sprovedeno u svrhe uspostavljanja etnicki ciste teritorije. Brdjaninu se posebno na teret stavlja odgovornost za propagandu kako bi se ostvario isti cilj..
Srbi u opstini Kljuc su se naoruzavali jos dugo prije pocetka sukoba, a propagandu su koristili kako bi pojacali etnicke tenzije - rekao je na sudu svjedok optuzbe Muhamed Filipovic.
Svjedok je tokom sukoba bio na celu Muslimanske bosnjacke organizacije (MBO), ciji je clan bio i njegov brat Omer. Prije nego sto je uhapsen i poslat u logor Manjaca, Filipovic je ucestvovao u raspravama izmedju Muslimana u oblasti Kljuca, i tvrdi da nije postojao nikakav plan da se napadnu Srbi.
Neprijateljstvo prema Muslimanima bilo je, po Filipovicevim rijecima, dugo pripremano; sve je pocelo jos 1991., tako sto su jedinice Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) preuzele kontrolu nad televizijskim predajnikom na planini Kozari i time sprijecile dalji prijem drugog programa sarajevske televizije. Nakon toga je uveden signal Radio Televizije Srbije (RTS), tako da je lokalno stanovnistvo moglo cuti iskljucivo one informacije koje su odgovarale Srbima.
Filipovic je konstatovao da je u opstini Kljuc RTS odigrala glavnu ulogu u narusavanju inace dobrih medjunacionalnih odnosa. Prije toga su, po njegovim rijecima, Srbi i Muslimani - koji su, i jedni i drugi, sacinjavali po otprilike 50 procenata ukupnog lokalnog stanovnistva - "radili zajedno i u miru". Tako je, recimo, najbolji prijatelj brace Filipovic bio Srbin po imenu Vinko.
Svjedok je rekao da je informativni program RTS bio toliko pristrasan da je on sam u jednoj prilici rekao svojim komsijama: "Ukoliko budem nastavio da gledam beogradsku televiziju, postacu veci cetnik od vas". Tenzije su dodatno narasle nakon sto je Radio Kljuc emitovao i proglas Srpske Pravoslavne Crkve (SPC). U tom tekstu - koji je na sudjenju i procitan - bili su evocirani zlocini pocinjeni nad Srbima tokom Drugog Svjetskog rata.
Filipovic tvrdi da su, prema izvjestajima kojima je on raspolagao, Srbi poceli da se naoruzavaju jos tokom 1991. Pomenuo je i da su muslimanski seljaci vidjeli kako se u srpska sela spustaju helikopteri JNA, dok nikada nisu slijetali u muslimanska. Kada je JNA izdala naredjenje o mobilizaciji, na njega se Hrvati i Muslimani gotovo uopste nisu odazivali. Muhamedov brat Omer se prijavio medjutim ubrzo zatim je i dezertirao.
Filipovicev komsija Jovan Dragojevic, po nacionalnosti Srbin, takodje je dobio oruzje; izgovarao se da ga je uzeo samo zato sto je "morao". Ostatak stanovnistva je bio zgrozen tom cinjenicom, a drugi Filipovicev susjed, Kemo Bender, po nacionalnosti Musliman, rekao je svjedoku tom prilikom: "Jebes zemlju koja Jovi [Jovanu] daje oruzje."
"Rekao sam Jovi da pripazi da tu pusku ne upotrijebi protiv Keme ili mene. Rekao je: ´Necu´", izjavio je Filipovic. Oba njegova susjeda poginula su u borbama koje su vodjene oko Bihaca. "Kemo je branio grad, a Jovo ga je napadao".
Svjedok je boravio u nekoliko drugih logora dok nije, zajedno s Omerom, dospio u Manjacu. Omera su u logoru drzali u izolaciji i potom ga ubili. Sam svjedok je pretrpio toliko teske povrede da ga je Medjunarodni Crveni krst, nakon svega, uputio na lijecenje u Veliku Britaniju.
Mirna Jancic je pomocni urednik IWPR.
