SUDJENJE MILOSEVICU: SVJEDOCENJE KRIJUMCARA ORUZJA
Pise: Emir Suljagic iz Haga (TU 325, 18 septembar 2003)
SUDJENJE MILOSEVICU: SVJEDOCENJE KRIJUMCARA ORUZJA
Pise: Emir Suljagic iz Haga (TU 325, 18 septembar 2003)
Ovaj svjedok, ciji je identitet ostao neotkriven, potvrdio je da je licno nadzirao neke od vise stotina konvoja koji su, usprkos sankcijama Ujedinjenih naroda, iz Srbije upucivani u Bosnu.
Prema njegovim rijecima, Milosevic je zadatak prebacivanja oruzja i municije u Hrvatsku i Bosnu povjerio jednoj vrlo maloj grupi ljudi.
Svjedok pod sifrom B-179 opisao je potom i lanac snabdijevanja koji je, kako kaze, bio sacinjen od nekoliko karika.
Za takvu operaciju Milosevicu je bila nuzna podrska Sluzbe drzavne sigurnosti, koja je uspostavila vezu izmedju Jugoslavenske narodne armije (JNA) na jednoj, i Srba izvan Srbije na drugoj strani. A onda je uz pomoc trece organizacije - Matice iseljenika Srbije - vrsen transport isporuka. Navodno se radilo o humanitarnoj pomoci.
"Samo tokom 1992., oko 1.200 kamiona s oruzjem i municijom prebaceno je u Bosnu i Hrvatsku", izjavio je B-179.
Spomenutu malu grupu, koja je rukovodila citavom akcijom, cinili su: Milan Prodanic (nacelnik Sestog odjeljenja Sluzbe drzavne sigurnosti Srbije), potpukovnik Bora Stanisic (zapovjednik beogradskog garnizona JNA) i Brana Crncevic (poznati srpski pisac koji se nalazio na celu Matice iseljenika).
Ta grupa se redovno susretala s Jovicom Stanisicem - sefom Sluzbe drzavne sigurnosti. On je predsjedavao sastancima na kojima se raspravljalo o tome na koji dio fronte treba poslati oruzje.
Na tim sastancima, izjavio je svjedok, odsutni je Milosevic obicno bio spominjan kao "tata".
Zapravo su kljucni sudinici operacije bili Milan Prodanic i Bora Stanisic (koji nije ni u kakvom srodstvu s Jovicom) - pa se otuda i sam B-179 najcesce susretao upravo s njima.
"Prisustvovao sam i razgovoru izmedju Prodanica i Stanisica, tokom kojeg je jedan od njih rekao da predsjednik mora biti upoznat sa svim onim sto rade", izjavio je svjedok.
Nakon sto bi odluka o isporuci bila donesena, B-179 je bio zaduzen da sigurno sprovede konvoj na odrediste.
On je Matici pristupio 1991. kao dobrovoljac, jer je bio sokiran pricom po kojoj je grupa srpskih izbjeglica, bjezeci iz Hrvatske, bila ubijena i bacena u rijeku Savu. Uskoro je, medjutim, otkrio kako na svaki kamion s humanitarnom pomoci, koji je bio upucivan u Hrvatsku i Bosnu, dolazi istih takvih pet do deset kamiona s oruzjem i municijom.
Crncevic je, jednako koliko po svojim knjizevnim djelima, bio poznat i po svom prijateljstvu s Milosevicem. A Stanisic je bio Miloseviceva desna ruka.
"Crncevic je bio u izravnoj telefonskoj vezi s njim. Mnogi ljudi su dolazili u njegov ured i obavjestavali ga o onome sto se dogadja na fronti, a on je to onda prenosio Milosevicu i Sluzbi drzavne sigurnosti", rekao je B-179.
Medju posjetiocima Crncevicevog ureda bili su i predvodnici ozloglasenih paravojnih jedinica, poput Kapetana Dragana i Milana Lainovica, poznatijeg po nadimku "Dugi".
Operacija je pocela 1991., u vrijeme kada Sluzba drzavne sigurnosti Srbije nije raspolagala oruzjem, pa je morala stupiti u vezu s drugim dobavljacima.
Rjesenje je pronadjeno tako sto je u operaciju ukljucen i potpukovnik Bora Stanisic, koji je zapovijedao skladistem JNA u Bubanj Potoku.
U pitanju je, po rijecima svjedoka, jedno od najvecih vojnih skladista u citavoj bivsoj Jugoslaviji.
Rijec je o skladistu poznatom pod imenom "Bubanj Potok 2", koje se nalazilo na obodu Beograda, i u kojem je zavrsilo ono naoruzanje JNA koje je prethodno bilo povuceno iz Slovenije i Hrvatske.
O tom oruzju nije postojala nikakva evidencija. Umjesto toga, ono je bilo utovarivano na kamione i potom upucivano srpskim snagama u Hrvatskoj i Bosni.
Vozila koja su bila koriscena u tu svrhu pripadala su JNA ili Ministarstvu unutrasnjih poslova (MUP) Srbije. Ponekad bi, medjutim, vozila stizala i s fronte, odnosno s bosanskih i hrvatskih teritorija koje su se nalazile pod srpskom kontrolom.
Gorivo je osiguravala Sluzba drzavne sigurnosti, u cija su skladista, prije i poslije utovara, bila upucivana vozila. Zahvaljujuci tome je citava operacija bila prekrivena velom tajne.
A ukoliko bi Srbi iz Hrvatske zatrazili, recimo, da im budu isporuceni prigusivaci, za tu bi nabavku takodjer bila zaduzena drzavna sigurnost (JNA u okviru svog naoruzanja nije raspolagala prigusivacima).
Da bi ilustrirao kako je operacijom bilo rukovodjeno s najviseg mjesta i kako su u nju bili ukljuceni najvisi organi srpske vlasti, B-179 je pred sudom ispricao kako je u srpnju/junu 1992. dobio zadatak nadzirati odlazak jednog konvoja u Sarajevo.
Dio tog konvoja trebalo je biti istovaren na Palama (u tadasnjoj prijestolnici bosanskih Srba), dok je drugi dio trebao stici do Sarajeva, koje se u to vrijeme nalazilo pod opsadom.
Neposredno po dolasku konvoja na Pale, Radovan Karadzic, lider bosanskih Srba, zabranio je svjedoku da nastavi dalje. Ali, nakon sto je B-179 iz Karadzicevog ureda nazvao zamjenika srpskog ministra za Srbe izvan Srbije, uslijedile su kratke konzultacije izmedju njega i Karadzica, cime je nesporazum bio otklonjen, a konvoju je bilo dozvoljeno produziti u Sarajevo.
Svjedok se susreo sa jos jednim visokim srpskim funkcionarom - generalom Ratkom Mladicem, zapovjednikom vojske bosanskih Srba.
"Dok smo bili u Bubanj Potoku 2, zazvonio je telefon. Bio je to Mladic, koji je zahtijevao da se upozna s ljudima koji ga naoruzavaju. Nasli smo se u jednom novobeogradskom kaficu", kaze B-179.
Osim toga, svjedok preko granice nije prebacivao samo oruzje. U jednoj prilici bilo mu je naredjeno da ode u kovnicu novca i ukrca novac namijenjen Kninu, prijestolnici Republike Srpske Krajine (RSK).
"Nas vozac je otisao tamo i natovario sedam do osam tona dinara. Iz Knina se vratio natovaren cvrstom valutom", rekao je on.
B-179 ni u jednoj prilici nije imao nikakvih problema pri prelasku granice. Putujuci pod zastitom Sluzbe drzavne sigurnosti, on je pratio konvoje i u vrijeme laznog embarga koji je Milosevic bosanskim Srbima uveo 1994., nakon sto su oni odbili niz mirovnih prijedloga.
Po okoncanju rata, naredjeno je da sva dokumenta iz spomenutog skladista bude spaljena. B-179 je ipak sacuvao neka od njih. Medjutim, Sluzba sigurnosti je 1998. izvrsila premetacinu njegovog stana i oduzela mu dio tog materijala.
Milosevic je svjedoka optuzio da laze, napominjuci da nije dokazao ni da je bio clan Matice. B-179 mu je uzvratio pokazavsi clansku kartu te organizacije.
Takodje je objasnio i razloge zbog kojih je odlucio svjedoci protiv svog nekadasnjeg sefa: "Mojoj obitelji se prijetilo, meni se prijetilo i morao sam se odseliti", rekao je on.
B-179 je izjavio da ce sudu tek predociti jos neke dokumente.
Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.
