Suđenje Mladiću: Balistička istraga o napadu na Markale izvršenom 1994.

Policijski ekspert osporavao je metod koji je upotrebljen pri istraživanju tragova od granate.

Suđenje Mladiću: Balistička istraga o napadu na Markale izvršenom 1994.

Policijski ekspert osporavao je metod koji je upotrebljen pri istraživanju tragova od granate.

Ratko Mladic in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Ratko Mladic in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Saturday, 9 February, 2013

Piše: Velma Šarić iz Sarajeva (TU br. 775, 9. februar 2013.)

Bivši balistički ekspert sarajevske policije pojavio se na suđenju nekadašnjem komandantu vojske bosanskih Srba, Ratku Mladiću, kako bi svedočio o incidentima koje je istraživao tokom opsade tog grada, koja je trajala od 1992. do 1995.

Mirza Sabljica se pred sudom pojavio pod svojim vlastitim imenom, s tim da mu je iz bezbednosnih razloga lik bio iskrivljen.

Njegovo se svedočenje uglavnom ticalo napada na pijacu Markale (u centru Sarajeva), koji je izvršen 5. februara 1994., i u kojem je 68 civila poginulo, dok ih je preko 140 ranjeno.

Kao ratni komandant vojske bosanskih Srba, Mladić je optužen za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, kojima je „doprineo ostvarenju cilja – trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi“.

U opsadi Sarajeva – koja je trajala 44 meseca, i koja zauzima istaknuto mesto u optužnici protiv Mladića – poginulo je skoro 12,000 ljudi, dok ih je mnogo više ranjeno.

Sabljica je pred Haškim tribunalom već svedočio u nekoliko drugih slučajeva koji su se ticali Sarajeva, uključujući i tekući postupak protiv bivšeg lidera bosanskih Srba, Radovana Karadžića.

U svom ovosedmičnom svedočenju, koje je slučajno započelo tačno na devetnaestu godišnjicu masakra na Markalama, Sabljica je sudijama Tribunala rekao da je istraživao eksplozije izvesnog broja granata, koje su dovele do ubijanja i ranjavanja civila.

Nakon napada na Markale izvedenog 1994., grupa lokalnih i međunarodnih eksperata proučavala je krater od granate kako bi utvrdila odakle je ona ispaljena.

„Istraga je sprovedena gotovo odmah po ispaljivanju granate, [čim su] sa lokacije sklonjeni ljudski ostaci“, kazao je Sabljica. „Detaljno smo analizirali tragove šrapnela na asfaltu i karakteristične šare koje je granata ostavila na terenu.“

Kada je Sabljica stigao na lice mesta, tamo su se još uvek nalazili ljudski ostaci i ostali „vidljivi tragovi tragedije“ – rekao je on, objašnjavajući da je u prvom koraku „mesto zločina bilo obezbeđeno znacima koje sam ja lično postavio“.

Tužilaštvo je sudu pokazalo video-snimak na kojem se vide instrumenti sa mesta udara minobacačke granate. Sabljica je prokomentarisao da je „trigonometrijskim metodom bilo utvrđivan pravac iz kojeg je došla minobacačka [granata]“.

„Granata je došla iz pravca sever-severoistok, što nas je navelo na zaključak da je stigla sa područja koje je bilo pod kontrolom bosanskih Srba“, kazao je svedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Branko Lukić rekao je svedoku da su „rezultati istrage bili subjektivni i zato pogrešni“, te da zaključci pokazuju značajnu pristrasnost u korist „jedne strane“.

Lukić je svedoka pitao da li je bošnjačka istraga dovela do istih zaključaka kao i ona koju su vodile mirovne trupe Ujedinjenih nacija (UNPROFOR).

„Bilo je izvesnih razlika“, odgovorio je Sabljica. „Ali je UNPROFOR potvrdio da je granata stigla . . . iz pravca gde su se nalazili [i] položaji bosanske vojske, i položaji VRS-a [Vojska Republike Srpske, tj. bosanskih Srba].

„Balističkim metodama nije bilo moguće precizno utvrditi mesto sa kojeg je granata ispaljena, ili ko ju je ispalio“, kazao je svedok.

Lukić je potom svedoka zamolio da prokomentariše dva izveštaja bosanske policije u kojima su sadržani potpuno različiti podaci o minobacačkom projektilu koji je pao na Markale.

„Nijedan od tih izveštaja nije balistički“, kazao je Sabljica, „usled čega oni ne mogu biti korišćeni kao relevantni podaci. To su samo policijski dokumenti koji se tiču dotičnog događaja kao takvog.“

Lukić se potom osvrnuo na jedan raniji artiljerijski incident, koji se u julu 1993. dogodio tokom fudbalske utakmice u sarajevskom predgrađu Dobrinja. Sugerisao je da postoji razlika između zaključaka do kojih je došao međunarodni tim koji je istraživao taj napad, i Sabljicinog balističkog izveštaja o tome.

„Zbog čega se u izveštaju UN-a spominju dva kratera od granate, a u Vašem samo jedan?“, pitao je Lukić.

„Pa . . . ili smo mi bili na nekom drugom mestu, ili je bio UN“, odgovorio je Sabljica. „Ali, na mestu koje smo mi istraživali, bio je samo jedan krater. I tako smo i napisali.“

Suđenje Mladiću biće nastavljeno naredne sedmice.

Velma Šarić je obučena novinarka IWPR-a iz Sarajeva.

Frontline Updates
Support local journalists