STANIŠIĆEVO SUĐENJE SE NASTAVLJA BEZ NJEGOVOG PRISUSTVA

Po rečima lekara iz UN-a, okrivljeni tvrdi kako je toliko bolestan da nije u stanju čak ni da prati svoj proces posredstvom video-veze.

STANIŠIĆEVO SUĐENJE SE NASTAVLJA BEZ NJEGOVOG PRISUSTVA

Po rečima lekara iz UN-a, okrivljeni tvrdi kako je toliko bolestan da nije u stanju čak ni da prati svoj proces posredstvom video-veze.

Monday, 15 June, 2009
Odloženo suđenje dvojici bivših pripadnika srbijanske Državne bezbednosti (DB) počelo je ove sedmice u odsustvu glavnog optuženika – Jovice Stanišića – koji je saopštio kako je isuviše bolestan da bi mogao da prati sudski postupak.



Tužioci su sudijama Haškog tribunala rekli da Stanišić i njegov saoptuženik – Franko Simatović – stoje iza više specijalnih jedinica koje su tokom devedesetih, za vreme rata koji je izbio nakon raspada Jugoslavije, u Hrvatskoj i Bosni počinile zločine.



U periodu od 1991. do 1995. godine, njih dvojica su obezbeđivali podršku dobro obučenim i opremljenim srpskim jedinicama koje su imale „dozvolu da čiste teren i dozvolu da ubijaju“ – navelo je tužilaštvo ove sedmice pred sudom.



„Ovaj slučaj, najjednostavnije rečeno, predstavlja utvrđivanje ponašanja i odgovornosti dvojice ljudi u vezi sa finansiranjem, opremanjem [i] obučavanjem pripadnika srbijanskog DB-a da počine teške zločine na teritoriji Hrvatske i Bosne“, rekao je sudijama tužilac Dermot Grum (Dermot Groome).



U optužnici se navodi da se Stanišić i Simatović terete za zlodela koja su u periodu od 1991. do 1995. dovela do „prinudnog i trajnog raseljavanja većine ne-Srba – pogotovo Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata – iz pojedinih delova Hrvatske i Bosne i Hercegovine“. Obojici se pripisuje odgovornost za zločine progona, ubistva, deportacije i druge nehumane postupke.



U optužnici stoji da je Stanišić bio čelnik srbijanske obaveštajne službe u periodu od decembra 1991. do oktobra 1998. godine, dok je Simatović, u periodu na koji se odnose optužbe, bio nadležan za Jedinicu za specijalne operacije (JSO).



Tužioci navode da su dvojica okrivljenih obezbeđivali logističku podršku za srpske paravojne formacije – uključujući i Arkanove Tigrove, Crvene beretke, Škorpione i Martićevu miliciju – koje su u Hrvatskoj i Bosni počinile zločine nad ne-Srbima.



U uvodnoj reči tužilaštva koju je ove sedmice izneo pred sudijama, Grum je objasnio da je zvanična vlast Stanišića i Simatovića, kao njegovog „najpoverljivijeg potčinjenog“, tokom rata zadužila za prikupljanje informacija koje se tiču bezbednosti i obaveštavanja građana Srbije.



Međutim, prema onome što je tužilaštvo iznelo u svom dokaznom postupku, okrivljenici su na sebe preuzeli da – posredstvom specijalnih paravojnih jedinica – obezbede podršku za činjenje nekih od „najtežih zločina“ za koje je bila nadležna vlada Srbije.



Iako su bili zaduženi za nadziranje eventualnih pretnji koje su Srbiji stizale spolja, njihov mandat nije „predviđao nikakvu nasilnu intervenciju izvan zemlje“, kazao je Grum.



„Zakoni Srbije su ih sprečavali da svoje osoblje angažuju izvan granica Srbije, u Hrvatskoj i Bosni“, rekao je on.



„Kako se dogodilo to da se jedna grupa naoružanih i opasnih ljudi usudila da utiče na sudbinu čitave jedne nacije?“



Tužilac je potom objasnio kako su Stanišić i Simatović sudelovali u zajedničkom planu – „kolektivnom zločinačkom nastojanju“, kako je rekao – kojim je rukovodio pokojni srbijanski predsednik, Slobodan Milošević, čiji je cilj bilo uklanjanje ne-Srba iz značajnog dela Bosne i Hrvatske.



I samom Miloševiću je suđeno za ratne zločine u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu, ali je on 2006. godine, pre okončanja svog slučaja, umro u zatvorskoj ćeliji.



„Stanišić i Simatović su svojevoljno bili deo uže grupe čiji su pripadnici delili nameru da nasilno oteraju veći deo stanovništva, uglavnom Muslimana i Hrvata, iz njihovih domova i s njihovih teritorija, što su i ostvarili čineći zločine ubistva i progona“, kazao je Grum.



„Nastanak specijalnih jedinica je bio dan kada je Slobodan Milošević Stanišića zadužio za osnivanje tajnih borbenih formacija, koje nisu poštovale zakon, nego naloge samog Miloševića“, dodao je Grum, ukazujući na ono što se desilo jednog prolećnog dana 1991. godine.



Grum je objasnio da su pojedina područja u Bosni i Hrvatskoj odabrana bilo zbog toga što su većinski bila naseljena Srbima, bilo zbog toga što je dotična teritorija bila neophodna kako bi se povezala dva odvojena područja naseljena Srbima.



Tužilac je citirao govor koji je Milošević u martu 1991. održao na tajnom sastanku sa svojim poslanicima, koji je bio organizovan nakon narastanja tenzija.



„Zadatak vlade je da formira odgovarajuće jedinice koje će nas učiniti sigurnim za sva vremena, koje su sposobne da brane interese naše republike, kao i interese Srba izvan Srbije“, naveo je Grum reči pokojnog predsednika.



Stanišić je te jedinice formirao u odeljenju državne bezbednosti, pri čemu je u Hrvatskoj i Bosni osnovao 26 centara za obuku tajnih borbenih formacija, da bi potom svakodnevni operativni rad prepustio Simatoviću – istakao je Grum.



„U tom raspadu [bivše Jugoslavije, okrivljenici] bi obezbedili da Srbi osiguraju prevlast, nezavisno od toga u kojoj se republici nalaze, i nezavisno od cene ili štete po ostale etničke zajednice u Jugoslaviji“, rekao je Grum.



Grum je naglasio i tajni karakter navodnog zajedničkog zločinačkog plana. On je Stanišićevu „uvek prisutnu brigu za bezbednost“ dočarao tako što je emitovao snimke navodnih presretnutih razgovora u kojima on od svojih kolega traži da mu ne spominju ime.



Saradnici iz DB-ovih jedinica su jedan drugog poznavali samo po nadimcima i bilo im je zabranjeno da jedan drugog pitaju za ime, a sve u cilju stvaranja zabune o tome ko stoji iza jedinice – kazao je tužilac.



Na tajnosti se insistiralo i zbog toga što su pripadnici najužeg kruga znali da će njihov angažman u Hrvatskoj i Bosni imati zločinački karakter – rekao je on.



„Oni su od samog početka znali šta će svet shvatiti dok se tragedija bude odvijala: ne možete nasilno ukloniti brojno civilnog stanovništva iz njihovih domova, a da ne počinite teške zločine nad njim“, rekao je Grum sudijama.



Tužioci su nastavili da iznose dokaze o pojedinačnim zločinima koje su pomenute jedinice počev od leta 1991. počinile na područjima koja su, poput Krajine u Hrvatskoj, postala „srpske autonomne oblasti“.



U septembru 1991. godine, srpske snage su uz podršku okrivljenih preuzele kontorlu nad nekoliko sela na tom području, spaljujući kuće hrvatskih stanovnika i koristeći ih kao živi štit protiv hrvatskih oružanih snaga, prisiljenih da se povuku – rekla je sudijama tužiteljka Doris Brebmejer-Mec (Doris Brebmeier-Metz).



Ona je opisala i kako su „hrvatski civili bili planski i namerno ubijani“, ukazujući na jedan konkretan incident u kojem su Hrvati, uključujući žene i starce, bili izvedeni iz svojih kuća i pobijeni.



„[Srpske snage] su ih postrojile uz zid i jednostavno pucale u njih. Jednog čoveka, koji je bio suviše bolestan da bi izašao iz kuće, srpske snage su ubile u krevetu“, rekla je ona sudu.



Tužiteljka je opisala postupke pljačkanja pokućstva i stoke, kao i spaljivanja kuća u mestu Saborsko, gde je pogubljeno i 20 muškaraca hrvatske nacionalnosti. Preostalo hrvatsko stanovništvo je potom prisilno odvezeno autobusima na slobodnu teritoriju – kazala je ona.



Uvodna izjava tužilaštva je ove sedmice nastavljena uprkos zahtevu Stanišićevih advokata da se saslušanje odloži do sledeće sedmice.



S obzirom na to da je i dalje bolestan, Stanišić se nije pojavio pred sudom, niti je proces pratio posredstvom video-veze koja je za njega uspostavljena u sudu Ujedinjenih nacija, gde boravi u pritvoru.



Uprkos tome, sudije su ove sedmice odlučile da „ne postoje objektivni medicinski razlozi“ koji okrivljenog sprečavaju da suđenje prati posredstvom video-veze.



Nakon što su ove sedmice odlučile da nastave sa uvodnim obraćanjem, sudije su Stanišiću pružile drugu priliku za korišćenje video-veze, ali je okrivljeni i to odbio, odrekavši se svog prava na praćenje procesa.



Narušeno Stanišićevo zdravlje dovelo je do toga da suđenje, otkako je pre više od godinu dana počelo, bude u više navrata odlagano.



Nakon uvodnog obraćanja tužilaca u aprilu prošle godine, suđenje je samo dve sedmice kasnije, 16. maja, bilo odloženo usled niza Stanišićevih oboljenja – među kojima su bili i kamen u bubregu, osteoporoza i teška depresija.



Iako se njegovo zdravstveno stanje popravilo, usled čega ga je lekar iz zatvora UN-a proglasio spremnim za suđenje, još uvek postoji zabrinutost zbog njegovog duševnog stanja i pozivanja na bol u leđima, koji okrivljenom ne dopušta da u sedećem položaju provede duže od deset minuta.



Po rečima izvestioca – medicinskog zvaničnika iz zatvora UN-a, dr Majkla Ekhofa (Michael Eekhof) – Stanišić je ove sedmice rekao kako je suviše bolestan da bi proces pratio posredstvom video-veze, pošto nije u stanju da iz svoje ćelije ode u video-konferencijsku prostoriju kako bi pratio suđenje.



Ekhof se stranama u sporu obratio upravo posredstvom te video-veze, rekavši kako ne vidi nikakvu promenu Stanišićevog stanja u odnosu na ono pri kojem je zaključio da je on u stanju da prati suđenje.



Međutim, on je najnovije Stanišićeve izgovore morao da prihvati „dok se ne dokaže drugačije“, odnosno do naredne procene – kazao je.



Sudija Alfons Ori (Alphons Orie) je Ekhofa upitao kako to da je Stanišić u stanju da ode u sobu za pušenje pritvorske jedinice UN-a, ali ne i u video-konferencijsku prostoriju. Ekhof je rekao da nije znao za to, ali da mu je poznato kako okrivljeni na raspolaganju ima invalidska kolica.



Sudije su odbacile zahtev odbrane za odlaganje postupka, ali su same zahtevale da okrivljenog pregleda psihijatar i da im se proslede rezultati tog pregleda.



Očekuje se da će tužioci svoje prve svedoke izvesti 29. juna.



Simon Jennings je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists