SRPSKE SUDIJE POD POLITICKIM PRITISKOM

Srpsko sudstvo je i dalje podlozno politickom uticaju, sto predstavlja ozbiljnu prepreku na putu ove zemlje ka Evropi.

SRPSKE SUDIJE POD POLITICKIM PRITISKOM

Srpsko sudstvo je i dalje podlozno politickom uticaju, sto predstavlja ozbiljnu prepreku na putu ove zemlje ka Evropi.

Mada na prvi pogled deluje malo verovatno, svetloplava zgrada Magistrata iz 19. veka, u centru Zemuna, predstavlja simbol svega sto je lose u srpskom pravosudju. Posmatraci kazu da borba za prevlast i kontrolu nad bivsom zgradom suda, nad cijim ulazom se vijore zastave Srpske radikalne stranke, SRS, koja je koristi kao svoje lokalno sediste, predstavlja vernu ilustraciju zabrinjavajuce pojave da sudije u Srbiji nisu u stanju da odole politickom pritisku.

Nevolje sa zgradom Magistrata su nastale pre vise od sest godina. SRS se tada sukobio sa svojim politickim rivalima iz Demokratske opozicije Srbije, DOS, pri cemu se sudstvo naslo u procepu. Tada vladajuca stranka u opstini Zemun, SRS je 1. decembra 1998. godine, sklopila sa Javnim preduzecem "Zemunski informacioni poslovni sistem", ugovor o zakupu zgrade Magistrata na period od 30 godina po ceni znatno nizoj od trzisne i tridesetogodisnji zakup je platila unapred.

Mnogi smatraju da su radikali sami sa sobom sklopili ugovor o zakupu, s obzirom na cinjenicu da su u to vreme, posto su imali lokalnu vlast u Zemunu, rukovodili javnim preduzecem "Zemunski informacioni poslovni sistem" sa kojim su sklopili ugovor. Ova stranka je, pak negirala bilo kakve nepravilnosti u vezi sa ugovorom o zakupu.

Kada je DOS preuzeo vlast 2000. godine, pokusao je da izbaci SRS iz zgrade Magistrata, tvrdeci da su zgradu zakupili zloupotrebivsi sluzbeni polozaj. U saradnji sa novim politickim partnerima, Cetvrti opstinski sud donosi odluku o iseljenju SRS-a iz zgrade Magistrata, obrazlazuci je neregularnostima prilikom zakljucenja ugovora i stetom koju drzava trpi zbog niske cene zakupa. Medjutim, uprkos cetiri sudske odluke o iseljenju radikali su odbili da napuste zgradu, a policija je jednostavno stajala po strani.

Ono sto je sledilo je bila pravosudna intervencija – ovoga puta od strane Vrhovnog suda Republike Srbije – koji je, pod pritiskom SRS-a kojoj su sudije iz Milosevicevog doba ostale lojalne, iako nije bilo materijalnih razloga za to, ukinuo je prvobitnu odluku i nalozio reviziju, odnosno ponavljanje postupka. Novi postupak, medjutim, nikada nije zapocet jer se SRS krajem prosle godine vratila na vlast u zemunskoj opstini, dok je opstinski pravobranilac ubrzo povukao tuzbu protiv radikala.

Advokat Djordje Nedeljkovic, koji je zastupao opstinu u postupku za iseljenje radikala iz zgrade Magistrata, procenjuje da ce srpske vlasti izgubiti oko 309 miliona evra ako SRS zadrzi ovu zgradu do isteka tridesetogodisnjeg zakupa. Na pitanje objasni stav radikala, njihov predstavnik je rekao da je prica za njih zavrsena onog trena kada je pravobranilac Zemuna odustao od daljeg postupka.

Posmatraci, medjutim, kazu da je zemunska saga jos jedan u nizu potonjih primera koji svedoce o cinjenici da srpsko pravosudje jos uvek ne odoleva politickim pritiscima. Ovo je duga tradicija koja vuce korene iz Titovog vremena kada je najvazniji uslov bio da neko postane sudija bilo clanstvo u Savezu komunista.

MILOSEVIC ZASTRASUJE, VRSI UTICAJ

Raspadom SFRJ i dolaskom Slobodana Milosevica na vlast u Srbiji, represija nad pravosudjem se nastavila. Tradicija potcinjavanja sudske vlasti nastavljena je u svim svojim oblicima - zastrasivanjem sudija od strane predsednika sudova kao i dodelom rizicnih ili osetljivih predmeta podobnim sudijama, koji su zauzvrat dobijali stanove ili jeftine kredite od rezima.

Kao narocito tezak slucaj uticaja politicke vlasti na donosenje sudskih odluka istice se kradja izbornih rezultata na lokalnim izborima 1996. godine.

Nemocan da na drugi nacin ospori izbornu pobedu opozicije, Milosevic se poziva na navodne nepravilnosti prilikom glasanja i na celoj teritoriji zemlje organizuje sudsko ponistavanje rezultata izbora. Vrhovni sud Srbije je tada, izmedju ostalog, odbio i 45 zahteva opozicione koalicije "Zajedno" za vanredno preispitivanje 45 presuda Prvog opstinskog suda kojima su ponisteni regularni izbori za odbornike Skupstine grada Beograda u 33 beogradske izborne jedinice.

Usledili su visemesecni ulicni protesti, sto je, uz dodatan pritisak iz Evropske unije, prinudilo Milosevica da donese poseban zakon, poznatiji kao "lex specialis", kojim je obesnazio sudske odluke pomocu kojih je izvrsena izborna kradja.

Vesna Rakic-Vodinelic, direktorka Instituta za uporedno pravo, kaze za BIRN, da je 1996. godina bila vazna za istoriju pravosudja u Srbiji, jer je tada u izbornoj kradji ucestvovao i sam Vrhovni sud Srbije. "Laziranje izbora iz 1996. godine ne bi bilo moguce bez ucesca sudija", izjavila je Rakic-Vodinelic za Izvestaj o balkanskoj krizi, BCR.

DOS NIJE NISTA BOLJI

DOS je 2000. oborio Milosevica, ali nije uspeo da sprovede reformu sudskog sistema. Sudije koje su odgovorne za prevaru na izborima 1996. nisu kaznjene, a Zakon o lustraciji, kojim se predvidja da oni koji su saradjivali sa bivsim rezimom i krsili ljudska prava ne mogu ucestvovati u javnom zivotu, nikada nije sproveden u stvarnosti, iako ga je parlament usvojio u junu 2003. Ovaj zakon bi cinio osnovu za imenovanje svih funkcionera i kandidata za visoke polozaje u sudstvu, ali je nedostatak politickog konsenzusa medju najvecim politickim strankama u Srbiji predstavljao prepreku za njegovo sprovodjenje.

Lustracija se pokazala uspesnom u reformi problematicnih sudskih struktura u nekim zemljama, ukljucujuci bivsu Istocnu Nemacku. U ovoj nekadasnjoj komunistickoj drzavi, sudije koje su bile previse bliske vladajucoj partiji ili su saradjivale sa sluzbom drzavne bezbednosti nisu imale pravo da obavljaju iste funkcije u sudstvu ujedinjene Nemacke. Smenjeno je i oko dve trecine javnih tuzilaca. Od 3000 sudija koji su izrazili zelju da ostanu na polozaju, 1750 sudija, ili 67 procenata je dobilo pravo da to i ucini.

Medjutim, umesto da preduzme slicne korake kako bi uklonio ostatke Miloseviceve vladavine i sproveo beskompromisnu reformu pravosudnog sistema, DOS je, pod vodjstvom tadasnjeg premijera Zorana Djindjica, zapoceo borbu sa ciljem da stavi sudstvo pod svoju kontrolu.

U parlamentu je izglasan kontroverzni Zakon o sudijama kojim se regulise rad sudija. U njemu se navodi da u slucaju da parlament ne prihvati kandidata koga je predlozilo Visoko pravosudno vece (nezavisno telo ovlasceno da predlaze kandidate za sudije, predsednike sudova i tuzioce), novog kandidata imenuje parlamentarni komitet za pravosudje. To je u praksi znacilo da parlament ima moc da zaobidje Visoko pravosudno vece i samostalno imenuje kandidate za ove polozaje.

Ustavni sud Srbije je proglasio ovaj zakon neustavnim u avgustu 2002, ali je tokom vanrednog stanja koje je proglaseno posle atentata na Djindjica u martu 2003, bitka sa sudskom vlasti dobijena kada je skupstinski Odbor za pravosudje odobrio zahtev Ministarstva pravde za penzionisanje 35 sudija, medju njima i sedmorice sudija Vrhovnog suda. Neki od onih koji su izgubili posao predstavljali su zaostatak iz vremena Miloseviceve vladavine i stoga nisu bili politicki naklonjeni novom rezimu, dok su neki jednostavno bili previse nezavisni.

KOSTUNICIN MODEL

Vladajuca koalicija desno orijentisanih stranaka koju su predvode sadasnji premijer Vojislav Kostunica i njegova Demokratska stranka Srbije (DSS) nastavila je da vrsi politicki uticaj na pravosudni sistem i, uprkos deklarativnom zalaganju za njegovu reformu, malo toga je zaista ucinjeno od 2004. kada je Kostunica dosao na vlast. U potpunosti je ignorisana prva faza strategije za reformu pravosudnog sistema ciji je nacrt napravilo Djindjicevo ministarstvo pravde.

Bivsi sudija Okruznog suda u Beogradu Ivan Bajazit kaze da u Srbiji ne postoji nijedna od tri komponente koje su neophodne za stvaranje nezavisnog sudstva – a to su povoljna politicka klima i politicka volja, odgovarajuci pravni okvir i neophodni ljudski resursi i politika zaposljavanja.

Jednu od znacajnijih prepreka za sprovodjenje reforme predstavlja beskonacno trajanje postupka utvrdjivanja krivicne odgovornosti za politicki motivisane zlocine. Sudovi odugovlace sa ovim procesima i nakon nekoliko godina resenje mnogih slucajeva jos uvek nije na vidiku, sto dodatno umanjuje ionako krhko poverenje javnosti u pravosudni sistem.

To se najbolje vidi na primeru sudjenja clanovima Jedinice za specijalne operacije koja se nalazila pod kontrolom ministarstva unutrasnjih poslova, kao i na procesima koji se vode protiv sluzbenika bezbednosnih agencija. Medju njima je i bivsi sef drzavne bezbednosti Radomir Markovic. On je zajedno sa drugima optuzen za ubistvo cetvorice clanova Srpskog pokreta obnove u oktobru 1999. godine na Ibarskoj magistrali.

Ovaj sudski proces je razotkrio svu brutalnost uticaja i moci koju je imao Milosevicev sistem represije. Medjutim, proces je ponovo zapocet u februaru 2004. nakon sto je Vrhovni sud ponistio odluku kojom su osudjeni Markovic i dvojica clanova JSO i nalozio ponovno sudjenje zbog navodnih proceduralnih nepravilnosti.

Pravni zastupnik SPO Dragoljub Todorovic izjavio je da je Milosevicev rezim namerno onemogucavao istragu i da oni koji su ostali lojalni svom bivsem vodji i danas uticu na sudski proces.

„Oni koji zele kontinuitet sa Milosevicevim rezimom i dalje povlace konce i mesaju se u sudski proces”, kaze on.

Ministarstvo pravde je proslog septembra formiralo nacionalnu strategiju za reformu pravosudja, ali o ovom predlogu nije sprovedena javna niti parlamentarna diskusija. Ministar pravde Zoran Stojkovic je u oktobru, dok je predstavljao ovu strategiju medijima i srpskoj javnosti, izjavio da ona obuhvata promenu Milosevicevog ustava i ponovni izbor srpskih sudija, neku vrstu pravne lustracije kojom bi se razdvojilo zito od kukolja. Pored toga, ova strategija bi garantovala i nezavisnost pravosudja od politickog upliva, iako prvi koraci koje je nova administracija preduzela nakon svog formiranja proslog marta nisu bili preterano ohrabrujuci.

Ministarstvo pravde je prenelo ovlascenje za predlaganje i odbijanje kandidata za polozaj predsednika suda na novoosnovano telo koje se nalazi pod kontrolom drzave – Vece za pitanja sudske uprave. Kriticari tvrde da iza ovog poteza stoji jasna namera da se, kao nekada, odrzi politicki uticaj na pravosudje pomocu predsednika sudova. Oni imaju veliki uticaj, s obzirom na to da, izmedju ostalog posredno mogu uticati na materijalne beneficije i unapredjenja sudija.

Vece za pitanje sudske uprave nikada nije formirano zahvaljujuci brzoj reakciji Ustavnog suda koji je proglasio ovaj akt neustavnim. „Ovaj predlog... u praksi umanjuje nezavisnost pravosudja”, izjavio je Svetozar Ciplic, sudija Ustavnog suda, dodajuci da je sud dosao do zakljucka da su se izvrsna i zakonodavna vlast umesale u nadleznost pravosudja.

Omer Hadziomerovic, sudija Okruznog suda u Beogradu, izjavio je da „snazne ustavne garancije za nezavisnost sudija” predstavljaju kljuc uspeha reformi. „Ne mozemo preko noci ostvariti nezavisnost pravosudnog sistema, cak i kada bismo usvojili najbolje zakone. Celokupan pravni okvir je veoma vazan”, kaze on, dodajuci da sudije moraju imati snaznu licnost i moraju biti upoznati sa socijalnim, ekonomskim, politickim i kulturnim okruzenjem u kojem deluju.

Hadziomerovic je i clan Udruzenja sudija, nevladine organizacije ciji je rad usmeren ka sudskoj reformi. On ukazuje na jos jedan problem, nedostatak bilo kakve mogucnosti za sprovodjenje disciplinskih mera prema sudijama. U ovom trenutku takve mere izrice vece od devet sudija Vrhovnog suda, iako ono do sada nije kaznilo niti otpustilo nijednog sudiju. Hadziomerovicevo udruzenje predlaze i formiranje nezavisnog tela koje bi bilo odgovorno za disciplinska pitanja. Pored toga, on veruje da obuka zaposlenih u srpskom pravosudju predstavlja poseban problem, navodeci primer Francuske, koja raspolaze dobrim sistem obuke.

„Da biste postali sudija u Francuskog, morate proci kroz obuku u nacionalnoj skoli za sudije koja traje 31 mesec. Nakon toga imate jos jedan nivo usavrsavanja pre proglasenja za sudiju”, kaze on.

Stojkovic se slaze da neadekvatno obrazovane sudije mogu usporiti reforme. On smatra da sadasnji Centar za obuku sudija koji je nadlezan za njihovo profesionalno usavrsavanje moze predstavljati polaznu osnovu za novu Sudsku akademiju po ugledu na slicne ustanove u Nemackoj i Francuskoj.

Zamenik srpskog ministra pravde Branislav Bjelica izjavio je za BCR da kljucno pitanje predstavlja stvaranje zasebnog pravosudnog budzeta koji bi bio nezavisan od drzavnog budzeta, kao i povecanje nezavisnosti i uticaja Visokog pravosudnog veca. U ovom trenutku Visoko pravosudno vece predlaze sudije na osnovu informacija dobijenih iz nizih sudova. Medjutim, BCR saznaje da nisu jasni kriterijumi na osnovu kojih se predlazu kandidati.

Izvor blizak medjunarodnim krugovima navodi da su se poslanici zalili da od veca ne dobijaju dovoljno informacija o kandidatima. Neki poslanici misle da ovakav nedostatak transparentnosti u procesu selekcije otvara mogucnost za razne manipulacije, ukljucujuci i politicki pritisak.

U ovom trenutku je pravosudnom sistemu, koji zaposljava oko 14.000 ljudi, namenjeno 2,4 procenta nacionalnog budzeta sto iznosi priblizno 150 miliona evra godisnje.

EVROPSKA PERSPEKTIVA

Resavanje pitanja nezavisnosti pravosudja u skladu sa evropskim standardima mozda predstavlja glavni uslov za ulazak Srbije i Crne Gore u Evropsku uniju. EU veruje da struktura i funkcionisanje pravosudnog sistema u odredjenoj zemlji predstavljaju kljucni faktor za nesmetano sprovodjenje procesa evropske integracije. Stanoviste EU je da pouzdano, nezavisno i efikasno sudstvo ima veliku vaznost za stvaranje zdravog poslovnog okruzenja i predstavlja neophodan uslov za funkcionisanje evropske pravosudne saradnje.

Iako je EU odala priznanje do sada ostvarenom napretku u pravosudnoj reformi, ukljucujuci uklanjanje pojedinih sudija iz perioda Miloseviceve vladavine, njeno misljenje je da pri oslobadjanju sudstva od politickog pritiska posebnu paznju treba obratiti na nacin imenovanja, unapredjivanja i smene sudija i tuzilaca; strukturu pravosudnog sistema; nivo profesionalne osposobljenosti sudija i tuzilaca; kao i na njihove radne uslove i visinu plate.

„Pravosudje u Srbiji se nalazi u ozbiljnoj krizi i suoceno je sa politickim pritiscima”, navodi se u pozitivnoj Studiji o izvodljivosti kojom je Srbija u aprilu dobila zeleno svetlo za zapocinjanje pregovora o pristupanju EU. „Policija i sudstvo se nalaze pod pritiskom, dok je nezavisnost pravosudnog sistema u nekoliko navrata bila ozbiljno ugrozena. Imenovanja i smene tuzilaca podlezu politickim pritiscima.”

U Sloveniji, koja je takodje proizvod nekadasnjeg jugoslovenskog pravosudnog sistema, politicki uticaj na sudove je u najvecoj meri izbegnut na taj nacin sto parlament ima pravo da vrsi selekciju sudija tek nakon njihovog imenovanja. Slovenacko Visoko pravosudno vece potom bez uplitanja drzave donosi sopstvenu odluku o unapredjenju sudija iz nizih u vise sudove ili kaznjavanju i sprovodjenju disciplinskih mera.

Vesna Rakic-Vodinelic iz Instituta za uporedno pravo veruje da srpsko Visoko pravosudno vece mora onemoguciti svaku vrstu negativnog uticaja drzavnih organa na pravosudje. To mozda nece biti lako sprovesti, kazu kriticari, jer se vece sada nalazi pod uticajem Ministarstva pravde. Kao primer za to oni navode izbor Vide Petrovic-Skero za predsednika Vrhovnog suda. Nju je neposredno predlozio ministar pravde.

“Visoko pravosudno vece mora predvoditi borbu za stvaranje nezavisnog sudstva”, kaze Rakic-Vodinelic. “Ono mora omoguciti nezavisnost pravosudnih institucija i njihovu ravnopravnost sa drugim ograncima drzavnog administrativnog aparata.”

Teskoce u stvaranju nezavisnog pravosudja u Srbiji predstavljaju ozbiljnu prepreku na njenom putu ka Evropskoj uniji, za koju postojanje nezavisnog sudskog sistema predstavlja kljucni preduslov za zapocinjanje pregovora o pridruzivanju.

Svi oni koji su ukljuceni u ovaj proces slazu se u jednom: jacanje i reformisanje pravosudnog sistema je proces koji zahteva vreme.

Medjutim, reformama se moramo pozabaviti bez odlaganja. Sasa Gajin je istrazivac-saradnik Instituta za uporedno pravo. Aleksandar Roknic radi za beogradski dnevni list "Danas". Dragana Nikolic-Solomon je direktor BIRN-a za Srbiju i Crnu Goru. Svetlana Jovanovska je dopisnik BIRN-a iz Brisela. Balkanska istrazivacka mreza, BIRN, je lokalni projekt Instituta za izvestavanje o ratu i miru, IWPR.

Frontline Updates
Support local journalists