SRPKINJE BRANE OPTUŽENIKA ZA „SEKSUALNO ROPSTVO“
Svjedokinje na sarajevskom suđenju bosanskom Srbinu optuženom za silovanje i mučenje u Foči tvrde da navodne žrtve nisu bile zarobljenice.
SRPKINJE BRANE OPTUŽENIKA ZA „SEKSUALNO ROPSTVO“
Svjedokinje na sarajevskom suđenju bosanskom Srbinu optuženom za silovanje i mučenje u Foči tvrde da navodne žrtve nisu bile zarobljenice.
Na početku dokaznog postupka odbrane na suđenju oficiru bosanskih Srba, Gojku Jankoviću, tri Srpkinje iz istočnobosanskog grada Foče su protekle sedmice sudijama rekle da neke od žrtava nisu bile njegove „seksualne robinje“, kao što su na sudu tvrdile.
Takođe su posvjedočile i da su im navodne žrtve – dvije bošnjačke djevojke, zaštićene svjedokinje 191 i 95 – optuženog opisale kao „heroja“, a ne silovatelja i mučitelja.
Gojko Janković (53) bivši je pripadnik vojne policije bosanskih Srba u Foči. Prvobitno je pred Haškim tribunalom optužen 1996., zajedno s još petoricom optuženika, za ratne zločine koji su navodno počinjeni u Foči 1992. – uključujući silovanje, torturu i porobljavanje.
Jankovićeva trojica saoptuženika – Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković – već su osuđeni; u februaru 2001. izrečene su im kazne u trajanju od 28, 20 i 12 godina. Preostala dvojica, Dragan Gagović i Janko Janjić, poginula su prilikom pokušaja hapšenja od strane NATO-trupa 1999., odnosno 2000. godine.
Jankovićev slučaj je u julu 2005. prepušten bosanskom Vijeću za ratne zločine, da bi deset mjeseci kasnije, 21. aprila ove godine, počelo njegovo suđenje u Sarajevu.
Među optužbama protiv njega su i one za višestruka silovanja žena, djevojaka i djevojčica na različitim lokacijama, te protjerivanje i ubijanje nesrpskog civilnog stanovništva. Prema navodima optužnice, tokom perioda od nekoliko mjeseci, Janković je držao u pritvoru i u više navrata silovao četiri Bošnjakinje – od kojih je najmlađa imala svega 12, a ostale 14, 16 i 25 godina.
Janković se izjasnio kao nevin po svim tačkama optužnice.
Tokom ovogodišnjeg dokaznog postupka tužilaštva, dvije zaštićene svjedokinje, 191 i 95, opisale su pred sudom kako su ih iz njihovih kuća u istočnoj Bosni 1992. odveli u Foču, gde su navodno bile seksualne robinje Jankovića i njegovih ljudi.
„Za mene je seksualni odnos trajao cijelu vječnost“, izjavila je svjedokinja 95. „Danas ne mogu imati djecu. Sve vrijeme plačem i imam strašne noćne more.“
Ali, prema navodima srpske svjedokinje Rade Šušnjević, medicinske radnice iz Foče koja je živjela u istoj stambenoj zgradi kao i zaštićene svjedokinje 95 i 191, ove dvije djevojke su mogle otići kad god su htjele.
Međutim, sarajevskom sudu je prošle sedmice rekla da ih nikada nije pitala šta im se dogodilo ili kako su se tu našle, jer „kao ženi i majci, to mi je bilo suviše potresno.“
Slijedeća svjedokinja koja se prošle sedmice pojavila u Sarajevu bila je Branka Pavković. Ona je ispričala kako se tokom rata sprijateljila sa svjedokinjom 191, dodavši da je znala da je djevojka Bošnjakinja, ali da, poput Šušnjevićeve, nikada tražila da sazna uznemirujuće detalje iz života svoje prijateljice.
„Uglavnom smo razgovarale o običnim, svakodnevnim stvarima.“
Treća svjedokinja koja se ove sedmice pojavila pred sudom, Sanja Kulić – takođe Srpkinja iz Foče koja tvrdi da je obje Bošnjakinje lično poznavala – rekla je sudijama kako je imala utisak da su djevojke mogle otići kad god su željele. Ali je i dodala da joj je svjedokinja 191 rekla da ju je Kunarac silovao više od 20 puta prije nego što je dovedena u Foču.
Tokom posljednjih mjeseci Jankovićevog suđenja, sud je saslušao brojne Bošnjakinje koje su posvjedočile da su bile zatočene, porobljene i grupno silovane od strane Jankovića i njegovih ljudi.
Većina su ih se pojavile kao zaštićene svjedokinje, ili su njihove izjave pročitane pred sudijama, jer ih je bilo strah da se lično pojave na sudu i svjedoče.
Zaštićena svjedokinja 75 rekla je kako se od osam mjeseci zatočeništva sjeća samo jedne noći kad nije bila silovana. Rekla je da se znalo desiti da je u jednoj noći seksualno napastvuje i 20 ljudi.
Zaštićena svjedokinja 192 je pred sudom izjavila da su njenu maloljetnu kćerku, zajedno sa nekolicinom devojaka, iz sportskog centra u Foči – gde su Bošnjakinje bile pritvorene – odveli Janković i njegovi ljudi. Rekla je i da joj je kćerka, kada se nekoliko dana kasnije napokon vratila, ispričala kako su je silovali Janković i Kunarac, „ali nikad nismo razgovarale o detaljima“.
U vreme kada ju je Janković navodno silovao, zaštićena svjedokinja 186 je imala svega 12 godina. Prema onome što stoji u optužnici i svjedokinjinoj izjavi, Janković ju je izabrao za „svoju ličnu seksualnu robinju“. Ona tvrdi da joj je okrivljeni rekao da će ubuduće jedino on imati pravo da je siluje.
Svjedokinja je rekla i da je znala da Janković u Crnoj Gori ima ženu i troje djece, od kojih je jedno bila djevojčica od 11 godina. Rekla je i da ga je jednom upitala kako može silovati nekoga ko je približno istih godina kao i njegova vlastita kćerka.
„To ga je razbjesnilo, a ja sam bila isuviše preplašena da bih inisistirala na odgovoru“, rekla je svjedokinja.
Suđenje će biti nastavljeno 8. novembra, za kada su zakazani iskazi još četiri svjedoka Jankovićeve odbrane.
Denis Džidić je saradnik IWPR-a.
Takođe su posvjedočile i da su im navodne žrtve – dvije bošnjačke djevojke, zaštićene svjedokinje 191 i 95 – optuženog opisale kao „heroja“, a ne silovatelja i mučitelja.
Gojko Janković (53) bivši je pripadnik vojne policije bosanskih Srba u Foči. Prvobitno je pred Haškim tribunalom optužen 1996., zajedno s još petoricom optuženika, za ratne zločine koji su navodno počinjeni u Foči 1992. – uključujući silovanje, torturu i porobljavanje.
Jankovićeva trojica saoptuženika – Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković – već su osuđeni; u februaru 2001. izrečene su im kazne u trajanju od 28, 20 i 12 godina. Preostala dvojica, Dragan Gagović i Janko Janjić, poginula su prilikom pokušaja hapšenja od strane NATO-trupa 1999., odnosno 2000. godine.
Jankovićev slučaj je u julu 2005. prepušten bosanskom Vijeću za ratne zločine, da bi deset mjeseci kasnije, 21. aprila ove godine, počelo njegovo suđenje u Sarajevu.
Među optužbama protiv njega su i one za višestruka silovanja žena, djevojaka i djevojčica na različitim lokacijama, te protjerivanje i ubijanje nesrpskog civilnog stanovništva. Prema navodima optužnice, tokom perioda od nekoliko mjeseci, Janković je držao u pritvoru i u više navrata silovao četiri Bošnjakinje – od kojih je najmlađa imala svega 12, a ostale 14, 16 i 25 godina.
Janković se izjasnio kao nevin po svim tačkama optužnice.
Tokom ovogodišnjeg dokaznog postupka tužilaštva, dvije zaštićene svjedokinje, 191 i 95, opisale su pred sudom kako su ih iz njihovih kuća u istočnoj Bosni 1992. odveli u Foču, gde su navodno bile seksualne robinje Jankovića i njegovih ljudi.
„Za mene je seksualni odnos trajao cijelu vječnost“, izjavila je svjedokinja 95. „Danas ne mogu imati djecu. Sve vrijeme plačem i imam strašne noćne more.“
Ali, prema navodima srpske svjedokinje Rade Šušnjević, medicinske radnice iz Foče koja je živjela u istoj stambenoj zgradi kao i zaštićene svjedokinje 95 i 191, ove dvije djevojke su mogle otići kad god su htjele.
Međutim, sarajevskom sudu je prošle sedmice rekla da ih nikada nije pitala šta im se dogodilo ili kako su se tu našle, jer „kao ženi i majci, to mi je bilo suviše potresno.“
Slijedeća svjedokinja koja se prošle sedmice pojavila u Sarajevu bila je Branka Pavković. Ona je ispričala kako se tokom rata sprijateljila sa svjedokinjom 191, dodavši da je znala da je djevojka Bošnjakinja, ali da, poput Šušnjevićeve, nikada tražila da sazna uznemirujuće detalje iz života svoje prijateljice.
„Uglavnom smo razgovarale o običnim, svakodnevnim stvarima.“
Treća svjedokinja koja se ove sedmice pojavila pred sudom, Sanja Kulić – takođe Srpkinja iz Foče koja tvrdi da je obje Bošnjakinje lično poznavala – rekla je sudijama kako je imala utisak da su djevojke mogle otići kad god su željele. Ali je i dodala da joj je svjedokinja 191 rekla da ju je Kunarac silovao više od 20 puta prije nego što je dovedena u Foču.
Tokom posljednjih mjeseci Jankovićevog suđenja, sud je saslušao brojne Bošnjakinje koje su posvjedočile da su bile zatočene, porobljene i grupno silovane od strane Jankovića i njegovih ljudi.
Većina su ih se pojavile kao zaštićene svjedokinje, ili su njihove izjave pročitane pred sudijama, jer ih je bilo strah da se lično pojave na sudu i svjedoče.
Zaštićena svjedokinja 75 rekla je kako se od osam mjeseci zatočeništva sjeća samo jedne noći kad nije bila silovana. Rekla je da se znalo desiti da je u jednoj noći seksualno napastvuje i 20 ljudi.
Zaštićena svjedokinja 192 je pred sudom izjavila da su njenu maloljetnu kćerku, zajedno sa nekolicinom devojaka, iz sportskog centra u Foči – gde su Bošnjakinje bile pritvorene – odveli Janković i njegovi ljudi. Rekla je i da joj je kćerka, kada se nekoliko dana kasnije napokon vratila, ispričala kako su je silovali Janković i Kunarac, „ali nikad nismo razgovarale o detaljima“.
U vreme kada ju je Janković navodno silovao, zaštićena svjedokinja 186 je imala svega 12 godina. Prema onome što stoji u optužnici i svjedokinjinoj izjavi, Janković ju je izabrao za „svoju ličnu seksualnu robinju“. Ona tvrdi da joj je okrivljeni rekao da će ubuduće jedino on imati pravo da je siluje.
Svjedokinja je rekla i da je znala da Janković u Crnoj Gori ima ženu i troje djece, od kojih je jedno bila djevojčica od 11 godina. Rekla je i da ga je jednom upitala kako može silovati nekoga ko je približno istih godina kao i njegova vlastita kćerka.
„To ga je razbjesnilo, a ja sam bila isuviše preplašena da bih inisistirala na odgovoru“, rekla je svjedokinja.
Suđenje će biti nastavljeno 8. novembra, za kada su zakazani iskazi još četiri svjedoka Jankovićeve odbrane.
Denis Džidić je saradnik IWPR-a.
