Srebrenicko sudjenje nastavljeno iza zatvorenih vrata

Srebrenicko sudjenje nastavljeno iza zatvorenih vrata

Drugo sudjenje koje se odnosi na zlocin u Srebrenici nastavljeno je
pred Medjunarodnim tribunalom za ratne zlocine 7. jula 2003.
Ovome je prethodila 42-dnevna pauza, izazvana prekidom svake
komunikacije izmedju optuzenog Vidoja Blagojevica i njegovih
advokata, Majkla Karnavasa (Michael Karnavas) i Suzane
Tomanovic. U sudjenju, koje je pocelo 14. a prekinuto je 26. maja,
je vec bilo nekoliko dramaticnih preokreta, ukljucujuci priznanja
krivice dvojice optuzenih, Momira Nikolica i Dragana Obrenovica,
za njihove uloge u zlocinima protiv covecnosti -- deportaciju i
ubistva barem 7000 decaka i muskaraca Muslimana u Srebrenici u
julu 1995. Preostali optuzeni su Blagojevic, koji je bio komandant
Bratunacke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) i Dragan Jokic,
koji je u Zvornickoj brigadi bio zaduzen za mehanizaciju.

Sudska drama jos nije gotova. Nekoliko sati nakon sto je tuzilac
Piter Mekloski (Peter McCloskey) obavio direktno ispitivanje
prvog svedoka posle sest-nedeljne pauze, Pretresno vece je izdalo
neuobicajeno naredjenje kojim se stiti identitet tog svedoka,
premda je za vreme njegovog svedocenja javnost bila prisutna u
sudnici. Mere zastite inace ukljucuju distorciju lika i glasa,
sifrovano ime, kao i zatvorene pretrese na koje javnost nema
pristupa. Naredjenje, koje je izdato na urgentan usmeni zahtev
tuzilastva, predvidja izuzimanje svedocanstva iz javnih spisa i
zabranu javnog emitovanja i jednog dela svedocanstva. Ovakva
post hoc (naknadna) intervencija je neuobicajena, i cini se da ima
za cilj ispravku propusta tuzilastva da udovolji zahtevu svedoka da
mu se identitet sakrije -- zahtev koji je on izneo jos u aprilu ove
godine.

Nije do kraja razresen ni problem sa Blagojevicevim advokatima.
Na otvaranju pretresa, sudija Liu Dakun (Liu Daqun) se osvrnuo
na nedavnu odluku Veca (od 3. jula) kojom je odbijen
Blagojevicev zahtev da otpusti svoje advokate. Karnavas i
Tomanoviceva nece biti otpusteni, ali je Vece pristalo na
kompromis, i uvazilo da su “potrebne posebne mere” da bi se
“potakla bolja komunikacija izmedju optuzenog i advokata.” Sud je
zato trazio od registra da imenuje “pravnog zastupnika” za sledeci
tromesecni period. Uloga ovog advokata bice da pomaze odbrani, i
da tako garantuje da su Blagojevicevi interesi maksimalno
zasticeni, i da pri tom poboljsava radni odnos izmedju optuzenog i
njegovih redovnih advokata. Na kraju je Vece objavilo da se ove
mere ne poduzimaju samo u interesu pravde, vec i zato da bi se svi,
uklucujuci optuzenog, uverili da je pravda zasticena.

Karnavas je postavljen za sefa tuzilastva u avgustu 2001, nakon sto
se sastao sa Blagojevicem i njegovom porodicom, koji su se slozili
sa njegovim pristupom odbrani. Tomanoviceva je postavljena za
pomocnog advokata odbrane u septembru 2002., nakon sto je
gotovo godinu dana radila na predmetu kao istrazilac i pravni
asistent.

U praksi Tribunala, Registar imenuje glavnog advokata odbrane sa
spiska kvalifikovanih advokata, uz odobrenje optuzenog.
Pomocnika advokata bira glavni branilac, uz odobrenje Registra.
Blagojevic je prvo pokusao da smeni Tomanovicku proslog
novembra, ali je taj njegov zahtev odbacen jer nije mogao da
navede validne razloge. Prihvatljivi razlozi za smenu advokata su
neprofesionalno ponasanje, nekompetencija ili konflikt interesa.
Blagojevic, medjutim, nije naveo konkretni razlog, nego je trazio
da Tomanovicku zameni drugi advokat koji nema iskustva sa
krivicnom odbranom, i u ciju su strucnost sumnjali i Registar i
Karnavas.

Kada je sudjenje pocelo, u maju, Blagojevic vec vise od mesec
dana nije prihvatao nikakve dopise od svojih advokata, tvrdeci da
je nestalo potrebno poverenje. Sud je imenovao nezavisog
advokata da se konsultuje sa optuzenim i da mu pomogne sa
pripremom dokumentacije u vezi zalbi. Sudija Liu je danas
ponovio da osoba koja trazi smenu advokata mora da dokaze da
postoje jaki razlozi za to, sto znaci da Blagojevic mora da iznese
konkretne razloge zasto smatra da njegovi advokati trebaju da budu
povuceni sa predmeta; njegova neobrazlozena zelja nije sama po
sebi dovoljna. Dalje, pravilnik Tribunala ne predvidja apsolutno
pravo na vise od jednog branioca; Registar odlucuje da li glavnom
braniocu treba pomocnik “u ineresu pravde” -- obicno kada je
sudjenje posebno dugacko i kompleksno. U praksi to znaci da
optuzeni nemaju mnogo kontrole nad izborom advokata koji bivaju
postavljeni kao pomocnici glavnom advokatu odbrane.

Sudija Liu se pozvao na odluku Evropskog suda za ljudska prava
po kojoj je pravo na izbor branioca ograniceno kada su u pitanju
siromasne stranke kojima sud placa branilacke usluge, i kada se
zelje optuzenog ne postuju interesu pravde. Tribunal je na slican
nacin nedavno presudio u Seseljevom predmetu, kada je pravo
optuzenog na samo-reprezentaciju bilo ograniceno (vidi CIJ
izvestaj od 12.05.2003., “Sud imenuje pomocnog advokata u
Seseljevom predmetu.) Pretresno vece u srebrenickom sudjenju je
zasnovalo svoju odluku na ideji -- opstepriznatoj u medjunarodnim
instrumentima za zastitu ljudskih prava - da sudjenje mora da bude
sto krace da bi bilo pravicno. Karnavas je proveo dve godine radeci
na predmetu; Vece je ocenilo da bi, ako bi bio postavljen novi
branilac, ovaj utrosio barem pet ili sest meseci na detaljno
upoznavanje sa predmetom pre nego sto bi sudjenje moglo da se
nastavi. Da bi se izbeglo takvo kasnjenje, sudije su odlucili da ce
zahtevi za smenu advokata pred sam pocetak sudjenja, ili nakon sto
je sudjenje vec pocelo, biti uzeti u obzir samo u najekstremijim
situacijama.

Na kraju, sudije su potvrdili da postoje “tenzije” izmedju
Blagojevica i njegovih branilaca. ali su ocenili da te tenzije ne
predstavljau “bazicno nepoverenje zbog neprofesionalnog
ponasanja ili demonstriranog zanemarivanja duznosti.” Kada
optuzeni zeli smenu advokata bez pravog razloga, on nema pravo
da unilateralno unisti poverenje ozmedju sebe i svog zastupnika,”
tako sto, na primer, odbija komunikaciju. Sa druge strane, sudije su
potsetili branioce da imaju eticku obavezu da izgradjuju poverenje
sa svojim klijentom.

Naravno, potrebno je da Blagojevic komunicira sa svojim
braniocima, ako ce sudjenje biti pravicno, pogotovo s obzirom na
nedavne potrese prouzrokovane Nikolicevim i Obrenovicevim
priznajima, i njihovim odlukama da saradjuju za tuzilastvom.
Dokazi za koje se ocekuje da ce ih oni izneti protiv preostalih
optuzenih ce verovatno da zahtevaju promenu strategije odbrane.
Blagojevic je bio Nikolicev pretpostavljeni u Bratunackoj brigadi, i
Nikoliceva izjava bi mogla posebno tesko da ga tereti. Sudija Liu
je zatrazio da tuzioci dovedu Nikolica i Obrenovica kao svedoke
tek posle letnje pauze, delomicno da bi se dalo vremena
Blagojevicu i njegovim advokataima da dovedu svoje odnose u red
pre ovih svedocenja.

Tek ce da se vidi kako ce ova stabilizacija da se sprovede. Jedna je
mogucnost da ce Blagojevic sada da zatrazi od Veca da odobri
zalbu Apelacionom vecu u toku procesa. Po Pravilniku, ovakve
zalbe su dozvoljene kada je problem od posebne vaznosti i moze
“znacajno da utice na pravicnost i brzinu sudjenja ili na rezultat
procesa.” Blagojevicevo nepoverenje u advokate bi svakako moglo
da bude protumaceno kao problem koji zadovoljava ovaj
kriterijum. Ali, Apelaciono vece, kao i Pretresno vece, ce se tesko
odluciti da odobri optuzenom da drzi u sahu sve ucesnike sudjenja
tako sto odbija svaku komunikaciju sa svojim advokatima. Mozda
ce Blagojevic da prihvati odluku Pretesnog veca, i pocece da
saradjuje sa svojim privremenim zastupnikom na prevazilazenju
jaza izmedju sebe i dvoje svojih branilaca. S obzirom na strahotu
Srebrenice, i na tezinu optuzbi protiv njega, Blagojevic bi morao
da shvati da ne moze da si priusti da ne razgovara sa onima koji su
zaduzeni za njegovu odbranu.
Frontline Updates
Support local journalists