Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SREBRENICKI "STALJIN" NE ZALI NI ZBOG CEGA

Funkcionar bosanskih Srba tvrdi da je deportacija bila “prirodna i korisna”
By IWPR ICTY

Jedan funkcionar bosanskih Srba, koji je tokom srpnja/jula 1995. sudjelovao u deportaciji civila iz Srebrenice, izjavio je ovog tjedna pred sudom da se ne kaje zbog onoga sto je cinio.


Dusko Jevic, koji trenutno obavlja funkciju viseg oficira za specijalnu policijsku obuku pri Ministarstvu unutrasnjih poslova, pojavio se 21. listopada/oktobra na sudjenju Vidoju Blagojevicu i Draganu Jokicu kao svjedok optuzbe. Rijec je o bosanskim Srbima optuzenim za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja, odnosno ucesce u masovnom pogubljenju 7.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici.


Tuzioci se nadaju da ce Jevicvo svjedocenje potvrditi kljucne cinjenice iz optuznica koje se ticu broja i naziva vojnih formacija bosanskih Srba koje su u razdoblju od 12. do 14. srpnja/jula 1995. bile prisutne u Potocarima.


Nadaju se i da ce pokazati kako medju bivsim funkcionerima bosanskih Srba umijesanim u srebrenicku operaciju – uprkos tome sto su Momir Nikolic i Dragan Obrenovic, koji su optuzeni zajedno s Jokicem i Blagojevicem, nedavno priznali krivicu – postoji zavjera sutnje.


Jevic je poznat po nadimku “Staljin”, a bio je operativni oficir Specijalne policijske brigade bosanskih Srba. On je pred sudom izjavio da je 12. i 13. srpanj/jula 1995. osobno organizirao nesto sto je sam nazvao “evakuacijom” civilnog muslimanskog stanovnistva iz Srebrenice.


Medjutim, on tvrdi da nije prisustvovao trenutku kada je izvrseno razdvajanje muskaraca od njihovih obitelji. “Proslo je osam godina i pokusavao sam se prisjetiti svakog detalja. Sto se mene osobno tice, znam da sam ucinio prirodnu i korisnu stvar”, rekao je Jevic.


On je ispricao kako mu je njegov pretpostavljeni, pukovnik Ljubomir Borovcanin – koji je inace zapovijedao svim policijskim jedinicama u Srebrenici – 10. srpnja/jula naredio da jednu cetu iz logora za policijsku obuku (s planine Jahorine) povede u Bratunac. Napomenuo je da se ta jedinica sastojala od mladih dezertera koje je policija u Srbiji uhvatila i vratila u vojne jedinice na teritoriji Bosne.


Kada mu je pokazan dokument koji je 10. srpnja/jula 1995. potpisao ministar unutrasnjih poslova bosanskih Srba, a kojim je mjesovitoj jedinici – sacinjenoj od srpske i policije bosanskih Srba – naredjeno da iz Trnova (pokraj Sarajeva) krene ka Srebrenici, Jevic je izjavio da za tu naredbu nije znao.


“Ne znam ni za kakve pripadnike srpske policije. Nisam imao prilike sresti ih [u Srebrenici]”, izjavio je Jevic i dodao: “Oni su se svakako nalazili u Trnovu.”


U vecernjim satima 11. srpnja/jula, Jevic se u policijskoj stanici u Bratuncu susreo s pukovnikom Borovcaninom. Tom prilikom naredjeno mu je da sljedeceg dana ode u Potocare kako bi osiguravao bazu Ujedinjenih naroda u koju se sklonilo vise desetina tisuca izbjeglica.


“Na osnovu naredjenja koje sam dobio stekao sam utisak da je general Radislav Krstic bio glavni zapovjednik citave operacije”, rekao je Jevic.


Nakon sto su njegovi ljudi stigli u Potocare i opkolili civile, Jevic je vidio Borovcanina kako nadomak ulaska u logor UN-a razgovara s generalom Ratkom Mladicem.


Nekoliko minuta kasnije, Borovcanin i Mladic su se razdvojili, a Jevic je primio nova naredjenja od Borovcanina. “Receno mi je da ce stici autobusi, da ce civili biti evakuirani i da zajedno s jednim nizozemskim oficirom treba da odem u logor kako bih utvrdio koliko se civila tamo nalazi”, izjavio je on.


Posto je obisao logor, Jevic je izasao iz njega kako bi sacekao autobuse. Dok je cekao, ponovo se pojavio Mladic i zatrazio od njega da zajedno krenu ka mjestu gdje se nalazio najveci broj izbjeglica.


“Bio sam pokraj njega dok je dijelio hranu i cokoladu. Govorio im je da ne brinu, da svakog trenutka treba da stignu vozila, da je sve dogovoreno, da je srpska vojska postena”, rekao je Jevic.


Nedugo potom, autobusi su zaista stigli, a Jevicu je naredjeno da dva svoja voda iz Potocara posalje da osiguravaju put izmedju Bratunca i Konjevic Polja, gdje je prije toga bio uhvacen najveci broj muslimanskih zarobljenika.


Sam Jevic je ostao u Potocarima. “Momir Nikolic je rekao da ja organiziram razdvajanje muskaraca od njihovih obitelji. Ja sam odbio. Svi ti ljudi bili su ukrcani u autobuse. Jesu li kasnije bili razdvojeni ili nisu, ja ne znam i nisam bio u prilici saznati”, izjavio je Jevic.


Glavni tuzilac Peter Mekloski (Peter McCloskey) upitao je Jevica je li osobno prisustvovao bilo kakvom mucenju muslimanskih zarobljenika ili odvajanju muskaraca, i zna li bilo sta o tome. Odgovori svjedoka na sva ta pitanja bili su negativni.


Jevic je sudu rekao kako se ne moze prisetiti je li tokom svog dvodnevnog boravka u Potocarima uopce bio u bilo kakvom kontaktu s Momirom Nikolicem.


Dana 13. srpnja/jula, Jevic je saznao za strijeljanje koje se odigralo u jednom skladistu u Kravici, gdje je policijska jedinica iz Sekovica – koja je bila u sastavu Specijalne policijske brigade – ubila oko tisucu zarobljenika. Medjutim, on je tuziocu rekao da nije zatrazio da mu bude podnesen bilo kakav izvjestaj o tom dogadjaju, posto ta jedinica nije bila pod njegovim zapovjednistvom.


Tri dana kasnije, Jevic je postao zapovjednik policijskih jedinica koje su pretrazivale citavu oblast kroz koju su prethodno prosle kolone muslimanskih muskaraca i djecaka.


U sastav spomenute formacije usli su pripadnici njegove jedinice, kao i pripadnici policije iz Zvornika, te dijelovi Bratunacke brigade vojske bosanskih Srba.


“Tokom potjere komunicirali smo sa stabom Bratunacke brigade”, rekao je Jevic. On je izjavio i da je za vojne jedinice bio nadlezan kapetan Gavric – jedan od oficira Bratunacke brigade.


“On je zapovijedao jedinicama na terenu i preko njega su mi stizala naredjenja”, pojasnio je Jevic.


U vecernjim satima 16. srpnja/jula, jedinice koje su sudjelovale u potjeri uhvatile su 200 Muslimana i cetvoricu djecaka starih izmedju 10 i 15 godina. Kapetan Gavric je odveo djecu; Jevic tvrdi da nikada nije saznao sto se sa njima dogodilo.


“A sta se dogodilo sa svim tim ljudima?”, zapitao je tuzilac. “Bili su ukrcani u autobuse i odvezeni za Zvornik”, odgovorio je Jevic.


Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.