Srbija: uspon demokrata

Glavna politicka partija centra u Srbiji profitirala je na smanjenom interesu za "nacionalna pitanja”.

Srbija: uspon demokrata

Glavna politicka partija centra u Srbiji profitirala je na smanjenom interesu za "nacionalna pitanja”.

Monday, 21 February, 2005

Lokalni izbori u septembru omogucili su novi proboj opozicione Demokratske stranke, DS, koja je predvodila vladajucu koaliciju od 2001. do 2003. godine.


Stranacki lider Boris Tadic, koji je pobedio na predsednickim izborima u junu mesecu, obecao je da nece zahtevati prevremene izbore, vec da ce saradjivati s vladom na usvajanju novog ustava.


Srpska radikalna stranka, SRS, s druge strane, tvrdokorni nacionalisticki saveznici Slobodana Milosevica tokom devedesetih, zabelezila je losiji rezultat nego sto se to ocekivalo i vise nije najpopularnija politicka partija u Srbiji.


Rezultati lokalnih izbora od 19. septembra prisilice sve politicke partije da nastave sa promenama u svojim politickim programima i stranackim rukovodstvima. Ipak, mada je vlada oslabljena losim izbornim ucinkom svojih koalicionih partnera, verovatno ce clanice vladajuce koalicije ostati na okupu do usvajanja novog ustava.


Ono sto su glasaci pokazali jeste zelja da vlada ostane na putu reformi – iako slaba izlaznost ukazuje na ozbiljno nezadovoljstvo u birackom telu sto bi kasnije moglo ugroziti reforme.


Poslednji rezultati potvrdili su uzlazni trend kod demokrata, koji je bio uocljiv jos od 2003. godine. Na decembarskim parlamentarnim izborima 2003. godine, Demokratska stranka je osvojila samo 12,6 odsto glasova. Nepunih sedam meseci kasnije, njihov predsednicki kandidat, Boris Tadic, dobio je 27,3 odsto u prvom krugu predsednickih izbora.


Od tada, njihova popularnost raste. Na lokalnim izborima tri meseca kasnije, ova partija je osvojila trideset odsto glasova u mnogim vecim gradovima i opstinama. Kandidati DS-a sada vode glavnu rec u vise od 22 opstine, a njihov clan je takodje pobedio na izborima za beogradskog gradonacelnika.


Rast popularnosti ove stranke omogucila je promena rukovodstva do koje je doslo pocetkom ove godine, kada je Tadic uspeo da nadvlada politicare iz redova demokrata koje je javnost smatrala najodgovornijim za navodnu povezanost stranke sa korupcionaskim aferama.


Srpska radikalna stranka, SRS, s druge strane, dozivela je relativan neuspeh na izborima iako se pokazala najjacom partijom u devetnaest opstina, pri cemu je u Novom Sadu dobila mesto gradonacelnika.


U decembru 2003. godine SRS je bila najpopularnija partija u Srbiji sa 27,8 odsto glasova. Medjutim, ovoj stranci nedostaju potencijalni koalicioni partneri, delom zbog radikalskog insistiranja na nacionalistickom programu iz devedesetih godina.


Dakle, mada je SRS bila uspesna na izborima vec neko vreme, ova stranka nije nikada uspela da iskoristi svoje dobre rezultate zbog nemogucnosti stvaranja koalicija.


Usled toga, radikalski predsednicki kandidat Tomislav Nikolic, pobednik u prvom krugu, izgubio je u drugom krugu od Tadica. Na lokalnim izborima koji su usledili, SRS je pala na drugo mesto najpopularnijih stranaka u Srbiji.


Posle predsednickih izbora, radikali su pokusavali da ublaze svoj tvrdokorni nacionalisticki imidz, menjajuci svoju retoriku i stil vodjenja predizbornih kampanja.


Dva kandidata ove stranke za polozaje gradonacelnika u Beogradu i Novom Sadu isticali su svoje licne kvalitete u predizbornoj kampanji umesto politickog profila svoje stranke i – cinjenice da je njihov stranacki lider, Vojislav Seselj, na sudjenju za ratne zlocine u Hagu.


Rezultat Demokratske stranke Srbije, DSS, koju predvodi premijer Vojislav Kostunica, takodje je relativno razocaravajuci. Ova partija je osvojila mesta gradonacelnika u deset opstina, ali nijedno od onih u cetiri najveca grada u Srbiji.


U decembru 2003. godine, DSS je bio drugi sa 17,8 odsto osvojenih glasova, sto je stranci omogucilo da formira novu srpsku vladu u martu ove godine.


Vec neko vreme iz redova DSS-a se cuju glasovi nezadovoljnih partijskih aktivista koji traze da stranka usvoji tehnokratskiji i u vecoj meri menadzerski program.


Lider ove frakcije, biznismen Zoran Drakulic, nedavni kandidat DSS-a za gradonacelnika Beograda, zeli da postane jedan od potpredsednika stranke na predstojecem partijskom kongresu, te da s te pozicije pomogne u modernizovanju partijske strukture.


Iako su dve najjace stranke u Srbiji – DS i SRS – u opoziciji, ne postoje velike sanse za odrzavanje prevremenih opstih izbora jer se Tadic, cak i pre njegove predsednicke inauguracije, obavezao da ce saradjivati sa Kostunicom.


Ponuda o "kohabitaciji" nije nestala s dnevnog reda cak ni nakon nedavnog sukoba izmedju vlade i predsednika oko izlaska kosovskih Srba na izbore 23. oktobra, ili zbog razlicitih stavova o saradnji sa Hagom. (Predsednik podrzava aktivnu saradnju, ukljucujuci hapsenja i izrucenja, dok je vlada spremna da jedino prihvati dobrovoljnu predaju osumnjicenih.)


Sve u svemu, srpska politicka scena se stabilizuje dok vodece stranke i dalje reformisu svoju partijsku strukturu iznutra. To je ocigledno na osnovu njihovog politickog diskursa i tema koje sada dominiraju predizbornima stranackim kampanjama. Glasaci u Srbiji su vise nego ikada zainteresovani za svoje svakodnevno prezivljavanje i zivotni standard, a sve se manje bave mitovima i simbolima koji su preovladjivali politickom scenom tokom devedesetih.


Kandidati se sada sukobljavaju oko nezaposlenosti, inostranih investicija, korupcije i poreza – a mnogo manje nego ranije oko teritorija i "nacionalnog pitanja". Promene u relativnoj snazi tri najpopularnije stranke u zemlji ukazuju na cinjenicu da glasaci zele nastavak reformske politike Zorana Djindjica koja je zapoceta 2001. godine.


Ipak, relativno slaba izlaznost na predsednickim izborima u junu i lokalnim izborima u septembru i oktobru – izmedju 30 i 35 odsto – mora se shvatiti kao znak upozorenja.


To je izvor potencijalne opasnosti za reformiste, jer je i dalje nejasno koliko od ovih pasivnih, neaktivnih glasaca se protivi reformama, ili koju vrstu politike bi bili spremni da prihvate.


Dusan Pavlovic je istrazivac Dzeferson instituta, Beograd.


Frontline Updates
Support local journalists