Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SPORNO SVJEDOCENJE O ORICEVOM RUKOPISU

Nakon sto je obrana iznijela svoju analizu kljucnih dokumenata, suci ce se obratiti nezavisnom ekspertu.
By Helen Warrell
Na sudjenju ratnom zapovjedniku Srebrenice, Naseru Oricu, suci su ovoga tjedna najavili da ce pozvati nezavisnog grafologa kako bi se razrijesila nedoumica u vezi sa zakljuccima koje su ranije iznijeli vjestak tuzilastva s jedne, i onaj kojeg je pozvala obrana, s druge strane.



Vjestak obrane, profesor Esad Bilic – koji se pred sudom pojavio ovoga tjedna – i istrazitelj tuzilastva, dr V. P. F. Fagel (W. P. F. Fagel) – koji je svjedocio u listopadu/oktobru 2004. – ponudili su dijametralno suprotne analize takozvanih „deset spornih dokumenata“.



Sudsko vijece donijelo je neocekivanu odluku, po kojoj ce evaluacija spornih dokumenata uslijediti tek nakon odgovora obrane, neposredno po sluzbenom okoncanju iznosenja dokaza.



Bilicu je – kao specijalisti za sudsku analizu dokumenata i sluzbenom istrazitelju falsifikata bosanske centralne banke – pruzena prilika osporavanja autenticnosti rukopisa i potpisa na dokumentima koje je tuzilastvo predocilo kao dokaze.



U posljednjih nekoliko mjeseci, on je analizirao rukopise autora i potpisnika dokumenata koje je optuzba ponudila kao dokaze, a koje pak obrana smatra „spornima“.



Potom je sacinio i izvjestaj, o kojem je sada i svjedocio. Osvrcuci se na sporne dokaze, rekao je: „Po mom misljenju, radi se o sumnjivim dokumentima. Nisu ih potpisali oni koji su ih navodno potpisali.“



Neki od spornih dokumenata potjecu iz rane faze bosanskog rata: rijec je o vojnim naredbama za koje je izvjesno da ih je potpisao okrivljeni. Tuzioci su se na njih pozivali tokom svog dokaznog postupka, nastojeci pokazati kako je Oric doista bio zapovjednik muslimanske Teritorijalne obrane (TO) za Srebrenicu.



Ukoliko bi se pokazalo da je okrivljeni obavljao tu sluzbenu funkciju, potvrdili bi se i navodi iz optuznice, po kojima Oric treba snositi „zapovjendu odgovornost“ za zlocine koje su, u vrijeme srpske opsade Srebrenice, pocinile osobe koja su mu bila potcinjena.



Cini se da je ostale sporne dokumente potpisao Hamed Salihovic – zapovjednik za sigurnost i obavjestajni rad pri srebrenickom TO-u. Bilic, medjutim, tvrdi da ti dokumenti sadrze i neke nedosljednosti, sto bi moglo znaciti da Salihovic mozda i nije njihov pravi autor.



Prihvacajuci Biliceve zakljucke, suci bi umnogome olaksali situaciju u kojoj se Oric nasao kao osoba koja je optuzena zbog toga sto je u razdoblju od lipnja/juna 1992. do ozujka/marta 1993. navodno zapovijedala muslimanskim snagama u akciji unistenja vise od 50 srpskih sela oko Srebrenice.



Advokati okrivljenog uporno tvrde da su spomenuti dokumenti lazni, te da – u stvari – predstavljaju falsifikat koji su srpske vlasti nacinile nakon sto je 1995. Srebrenica pala.



Mnogi od tih dokumenata ispisani su na debelom papiru koji je zasticen vodenim zigom, pa kao takva – prema navodima obrane – nisu ni mogla nastati u vrijeme opsade, jer je u to vrijeme opskrba bila oskudna i jer je vladala nestasica papira i olovaka.



Prethodni su svjedoci obrane posvjedocili da su na vrhuncu konflikta cak i sluzbeni dokumenti cesto bili pisani na poledjini starih papira.



Tokom unakrsnog ispitivanja, tuzilac Jan Vuben (Jan Wubben) upitao je Bilica ima li ista protiv toga da njegova otkrica potvrdi jos jedan istrazivac. Svjedok je odgovorio da mu se ideja konsultiranja jos jednog eksperta cini „apsolutno“ prihvatljivom, dodajuci kako imenovanje drugog istrazitelja ipak nije u njegovoj nadleznosti.



A kada je Vuben pokusao dovesti u pitanje sumnju koju je Bilic prethodno iznio spram dokumenata koje je potpisao Hamid Salihovic, svjedok je iznio suprotno stajaliste, isticuci kako su razlike izmedju ratne dokumentacije i Salihovicevog uobicajenog rukopisa toliko ocigledne da su „vidljive iz aviona“.



Helen Warrell izvjestava za IWPR iz Haga.