Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SPOR OKO USTUPANJA POSTUPKA

Predstavnici Srbije i Bosne spore se oko preuzimanja sudjenja za Omarsku i Keraterm
By

Pred Haskim je tribunalom ovoga tjedna odrzano saslusanje na kojem je vodjena rasprava o prvom prepustanju jedne optuznice novoformiranom specijalnom vijecu za ratne zlocine koje bi u okviru bosanskog Drzavnog suda trebalo poceti s radom 9. ozujka/marta.


Ustupanje svih slucajeva srednjeg i nizeg ranga balkanskim sudovima sastavni je dio izlazne strategije Tribunala, kojom je predvidjeno da Medjunarodni sud za ratne zlocine sve svoje aktivnosti okonca do 2010.


Na saslusanju odrzanom 3. ozujka/marta, specijalnom sudskom vijecu – u cijem su sastavu suci Alfonsus Ori (Alphonsus Orie), O-gon Kvon (O-Gon Kwon) i Kevin Parker – obratili su se i predstavnici tuzilastva Bosne i Hercegovine.


Oni su izjavili kako je Sarajevo “sposobno, voljno i spremno” preuzeti sudjenje Zeljku Mejakicu, Momcilu Grubanu, Dusanu Fustaru i Dusku Knezevicu, koje se tereti za zlocine pocinjene u zatvorskim logorima Omarska i Keraterm tokom 1992.


S druge strane, zastupnik Srbije i Crne Gore (SCG) – koja takodjer zeli preuzeti spomenuti proces – iznio je iste argumente u prilog Beogradu.


Najzad, bili su tu i branioci, koji su se, dajuci prednost Beogradu nad Sarajevom (gdje, kako su rekli, njihovi klijenti ne bi dobili adekvatan tretman), ipak zalozili da slucaj ostane u Hagu.


Logori Omarska i Keraterm osnovani su nakon sto su srpske snage zauzele grad Prijedor (sjeverozapadna Bosna) s ciljem da izoliraju sve koji bi eventualno mogli podrzati otpor lokalnog stanovnistva. Logori su postojali svega nekoliko mjeseci, ali je u tom razdoblju kroz njih proslo vise tisuca nesrpskih zatocenika, koji su pritom bili muceni, izgladnjivani, silovani i ubijani.


Glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) izjavila je kako smatra da je najbolje drzati se nacela po kojem sudjenje treba odrzati u onoj zemlji gdje su i zlocini za koje se sudi navodno pocinjeni – “kako bi se pravda sprovodila na mjestu koje je najmanje udaljeno od samih zrtava”.


No, branioci cetvorice optuzenika su na saslusanju izrazili sumnju da bi njihovim klijentima u Sarajevu bilo organizirano pravedno sudjenje. Etnicka, politicka i vjerska netolerancija u Bosni, kao i medijska hajka s cijim bi pojavljivanjem trebalo racunati ukoliko slucaj bude prepusten toj zemlji, stvorile bi – po njihovim rijecima – atmosferu u kojoj bi svaka objektivnost postala nemoguca.


Advokati okrivljenih istakli su i da srpski svjedoci obrane – ukljucujuci i osobe koje predstavnici tuzilastva spominju kao moguce osumnjicenike za ratne zlocine – ne bi pristali svjedociti u Sarajevu, pogotovo ako se istovremeno izlazu riziku da tom prilikom i sami budu uhapseni.


Dodali su i da bi ustupanje slucaja dovelo do nepotrebnih odlaganja, a da bi u protivnom – ukoliko ga Hag nastavi procesuirati – sudjenje moglo zapoceti u najracem roku.


Takodje su protestirali i zbog toga sto se u ovom slucaju uopce primjenjuju pravila o prepustanju optuznica domacim sudovima, posto ona nisu bila na snazi u vrijeme kada su se trojica od certvorice optuzenika predala.


Konacno, branioci su konstatirali i da bi “re-ekstradicija” njihovih klijenata Bosni i Hercegovini bez suglasnosti SCG-a – zemlje cijim su se vlastima optuzenici predali – bila protivna principima medjunarodnog prava.


Potonja je teza dovela do rasprave o tome bi li dolazak optuzenika u Hag uopce trebalo smatrati ekstradicijom, s obzirom na cinjenicu da su se predali dobrovoljno.


Predsjednica bosanskog Drzavnog suda, Medzida Kreso, saopcila je sucima kako je ucinjen veliki napor da bi se osiguralo da sudjenja pred novim sarajevskim vijecem za ratne zlocine udovolje medjunarodnim standardima pravednosti. Ukazala je i na to da ce objektivnosti pridonijeti i prisustvo medjunarodnih sudaca i tuzilaca; istakla je kako se cini sve da bi se zajamcila sigurnost onim svjedocima koji strahuju da ce ih bosanske vlasti uhapsiti.


Clan Nacionalnog savjeta za suradnju s Haskim tribunalom, Zoran Loncar, uzvratio je da je Beograd jednako voljan i sposoban procesuirati ovaj slucaj pred vlastitim vijecem za ratne zlocine.


Dodao je i kako je mozda bolje organizirati sudjenje u zemlji u kojoj se navodni zlocini nisu dogodili, jer se time postize visi stupanj objektivnosti.


Loncar je napomenuo da vlada cije stavove zastupa podrzava tezu branilaca kojom se osporava “re-ekstradicija” optuzenika Bosni.


Sljedecg su se dana pred vijecem ponovo pojavili zastupnici suprotstavljenih strana: raspravljalo se o tehnickim stvarima, ukljucujuci pitanje nacela po kojem se u bosanskom i srpskom pravosudnom sustavu procesuiraju ratni zlocini.


Prije prvog saslusanja o ustupanju predmeta, ovog su tjedna pred zalbenim vijecem potvrdjene presude izrecene drugoj cetvorici optuzenika – Miroslavu Kvocki, Mladji Radicu, Zoranu Zigicu i Dragoljubu Prcacu – koji su za zlocine pocinjene u logoru Omarska ranije osudjeni na zatvorske kazne u trajanju od pet do 25 godina.


Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.