SMRT GLAVNOG HRVATSKOG OPTUZENIKA

Slucaj Bobetko prijetio je izazivanjem ozbiljnog poremecaj odnosa izmedju Zagreba i Haga

SMRT GLAVNOG HRVATSKOG OPTUZENIKA

Slucaj Bobetko prijetio je izazivanjem ozbiljnog poremecaj odnosa izmedju Zagreba i Haga

Tuesday, 22 February, 2005

Najveca hrvatska nedoumica - barem kada je o ratnim zlocinima rijec - nenadano se okoncala 29. travnja/aprila, pet minuta prije podneva. Tada je, naime, glavni haski optuzenik, Janko Bobetko (84) - umro.


Odbijanje Zagreba da Tribunalu isporuci nekadasnjeg vrhovnog vojnog zapovjendika prouzrokovalo je najvece razmimoilazenje izmedju post-tudjmanovske Hrvatske i Medjunarodnog suda za ratne zlocine.


Bobetko je proteklog rujna/septembra optuzen kao osoba koja snosi odgovornost za prvu pravu ofanzivu u hrvatskom ratu - napad na Medacki dzep, koji se do 1993. nalazio pod srpskom kontrolom.


Napad je bio uspjesan - hrvatske su snage upale na spomenuto podrucje, potiskujuci srpske formacije i preuzimajuci kontrolu - ali su tom prilikom pocinjena i mnoga zlodjela. Izvrsen je pokolj, ne samo civila, nego i stoke; spaljeno je preko stotinu objekata.


Hrvatski premijer Ivica Racan je iz Madjarske - gdje se nalazio u sluzbenoj posjeti - poslao pismo s izrazima saucesca Bobetkovoj obitelji.


"Cuvat cemo sjecanje na Janka Bobetka, kao na osobu s bogatom politickom i vojnom karijerom", stoji u pismu. "Bio je borac protiv fasizma, sudionik Hrvatskog proljeca [nacionalisticki pokret kojeg je u Hrvatskoj 1971. ugusio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito], general vojske, nacelnik Glavnog stozera oruzanih snaga i [saborski] zastupnik."


Na konferenciji za stampu koju je odrzao neposredno po dolasku u Zagreb, Racan je pak rekao da je oosbno "duboko pogodjen vijescu o Bobetkovoj smrti". Dodao je i da su izmedju njih dvojice oduvijek vladali dobri i korektni odnosi. "Postovali smo jedan drugog cak i kada se nismo slagali oko politickih pitanja", napomenuo je hrvatski premijer.


Ivo Sanader, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) - stranke koja je u Tudjmanovo vrijeme bila vladajuca - izjavio je: "Bio je simbol, legenda Domovinskog rata, zapovjednik koji je branitelje vodio u sigurnu pobjedu. Bobetko je bio jedan od onih stubova cestitosti koji su nuzni svakoj naciji, uzor na koji smo se svi mi ugledali."


Sanader nije spominjao hasku optuznicu protiv generala. A kada su mu novinari postavili pitanje u vezi s njom, on je kratko uzvratio: "Pa sto?"


Medacki zlocin se odigrao gotovo pred ocima kanadskih mirovnih trupa koje su bile locirane u neposrednoj blizini i koje su o svemu sto su vidjele sacinile detaljne izvjestaje.


Kasnije, ti su izvjestaji bili proslijedjeni istraziteljima iz sastava Ekspertske komisije UN-a, koji su i podnijeli prve dokaze Tribunalu.


Haski tuzioci tokom 2002. optuzili su Bobetka za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja. Oni tvrde da je general u osobno odgovoran za nasilje koje su pocinile hrvatske snage u Medaku.


U optuznici se pominje niz jezivih zlocina. "Najmanje 100 Srba, ukljucujuci 29 srpskih civila, protuzakonito su ubijeni, dok su ostalima nanijete teske ozljede", stoji u tom dokumentu.


Hrvatske su snage tom prilikom - kako se navodi u optuznici - jednu zenu, cije je ime bilo Boja Vujnovic, zivu spalile, i to uz smijeh i salu.


Ostala zlodjela ukljucuju i "strijeljanje, klanje, sjecenje prstiju, teska premlacivanja, nanosenje opekotina cigaretama, skakanje po tijelima, vezivanje tijela za automobil i njihovo povlacenje po putu".


Premda Bobetko svemu tome nije osobno prisustvovao, protiv njega su haski tuzioci podigli optuznicu kao protiv osobe koja je rukovodila citavom operacijom i koja nije - nakon sto su zlodjela pocinjena - pokrenula nikakvu istragu.


Ove su optuzbe u Hrvatskoj izazvale sok, gdje je general do tada uglavnom bio dozivljavan kao nacionalni heroj.


Bobetko je, zajedno s bivsim hrvatskim predsjednikom Franjom Tudjmanom, bio zapovjednik Titovih partizana, odnosno komunistickih jedinica u Drugom svjetskom ratu. General Jugoslavenske narodne armije (JNA) postao je s 35 godina, da bi se 1971. bio umirovljen. Ubrzo potom, zalazuci se za ideje hrvatskog nacionalistickog pokreta - cije su se pretenzije odnosile na osnivanje nezavisne hrvatske drzave - postaje disident.


Nakon prvih visestranackih izbora odrzanih 1990., Bobetko se prikljucio HDZ-u. A kada je 1991. Hrvatskoj izborio nezavisnost, Tudjman je svog nekadasnjeg ratnog druga pozvao da se vrati u vojsku. Bobetko je uznapredovao do nacelnika Glavnog stozera Oruzanih snaga Republike Hrvatske (RH).


Hrvatska je vlada povodom haske optuznice protiv Bobetka podnijela zalbu. Hag ju je razmotrio, ali i odbio.


Uprkos tome, Hrvatska nije pristala izruciti generala, tvrdeci da je bolestan. Haski su se tuzioci zalagali za ekstradiciju, pa je - s obzirom da se bivsi general odbio pred Tribunalom pojaviti dobrovoljno - bio izdan i nalog za njegovo hapsenje. Hrvatska i dalje nije nista poduzimala. Napokon su ove godine u Zagreb doputovali haski medicinski eksperti, koji su utvrdili da je general uistinu bolestan.


I tako je proslog mjeseca postignut kompromis: Medjunarodni sud za ratne zlocine obecao je da ce povuci nalog za hapsenje, ali samo pod uvjetom da vlasti u Zagrebu konacno uruce optuznicu generalu, koji je u medjuvremenu prebacen u bolnicu.


Nakon Uskrsnjih praznika, Bobetko se vratio na kliniku Dubrava, gdje se medjutim zadrzao samo do 26. travnja/aprila, i to usprkos upozorenjima lijecnika da kucna njega u njegovom slucaju niposto ne predstavlja odgovarajuci medicinski tretman.


Bobetko je umro 29. trtavnja/aprila, u prisustvu obitelji - u svojoj luksuznoj vili, koja se nalazi u elitnom zagrebackom kvartu Tuskanac. "Njegovo srce je stalo i prestao je disati", rekao je doktor Mijo Bergovec, voditelj bolesnikovog osobnog lijecnickog konzilija.


Svega jedan sat nakon Bobetkove smrti, na njegovom su se pragu medju prvim posjetiocima koji su dosli izraziti saucesce pojavili generali Kresimir Cosic, Ljubo Cesic Rojs i Ivan Basarac.


Ubrzo potom stigao je i Drazen Budisa, predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS), koja je na opcim izborima 2000. bila najznacajniji Racanov saveznik.


Kasnije je Budisa istupio iz Racanove vlade, i to upravo zbog toga sto se protivio suradnji s Medjunarodnim sudom za ratne zlocine. "Cinjenica da je Bobetko umro kao osoba koja je optuzena za ratne zlocine u isti je mah tuzna i tragicna", rekao je on.


"Sada kada je mrtav, radije ne bih komentirao ono zbog cega je Bobetko optuzen", rekao je Mesic. "Uvijek pretpostavljam da je covjek nevin sve dok se ne dokaze da je kriv, i to mora biti nas pristup i prema generalu Bobetku."


Odmah nakon Bobetkove smrti, njegova je obitelj objavila da ce on biti pokopan u svom rodnom gradu Sisku, te da je pokojnikova posljednja zelja bila da sahrani prisustvuje i "njegov omiljeni general" Mirko Norac.


Norac je nedavno osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, zbog optuzbi za ratne zlocine koji su 1991. pocinjeni u hrvatskom gradu Gospicu.


Na novinarsko pitanje hoce li Bobetkova posljednja zelja biti i ispunjena, premijer Racan je odgovorio da o tome treba odluciti sudstvo, a ne hrvatska vlada. "Sto se mene tice, vidjet cemo sto mozemo uciniti, ali u prilikama poput ove ne bi trebalo insistirati na krutim formalnostima", nastavio je on.


U Zagrebu, medjutim, postoji zebnja da bi Norcevo prisustvo na sahrani moglo izazvati veliko okupljanje ekstremnih nacionalista.


Drago Hedl je suradnik IWPR-a iz Osijeka. Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.


Frontline Updates
Support local journalists