Slucaj Oric: sumnjivi dokazi

Suci su upozorile da je neophodna verifikacija onih dokumenata koje je protiv nekadasnjeg muslimanskog zapovjednika podnijela optuzba

Slucaj Oric: sumnjivi dokazi

Suci su upozorile da je neophodna verifikacija onih dokumenata koje je protiv nekadasnjeg muslimanskog zapovjednika podnijela optuzba

Wednesday, 9 November, 2005

Advokati koji iznose dokaze protiv bivseg vojnog zapovjednika bosanskih Muslimana, Nasera Orica, najveci su dio vremena ovoga tjedna proveli u pokusajima otklanjanja ozbiljne sumnje u autenticnost dokumentacije koju su ranije podnijeli.


Optuzba je, naime, sudu podnijela cak 263 dokumenta, koje je u svojoj uvodnoj rijeci proglasila za takozvanu “ratnu papirologiju”. U pitanju je niz vojnih naredbi, pisama, biljezaka sa saslusanja i vojnickih dnevnickih zabiljeski, koje po misljenju tuzilaca mogu biti iskoristene za dokazivanje optuzenikove krivice.


No, obrana osporava legitimitet vise od polovine podneseng materijala.


To je tek najnovija u nizu kontroverzi koje od pocetka prate dokazni postupak optuzbe. Prvi su se problemi javili jos na pred-procesnoj konferenciji odrzanoj 28. rujna/septembra, kada su branioci od tuzilaca zatrazili da uz predocene transkripte podnesu i originalne snimke.


Iako su tvrdili da pouzdano znaju da su doticni transkripti nacinjeni na temelju BBC-jeve televizijske emisije, tuzioci su bili prinudjeni priznati kako ne raspolazu i samom snimkom.


Suci nisu bile nimalo impresionirani. “Ne razumijem kako mozete posjedovati zapisnik necega sto vam nije dostupno”, rekao je predsjedavajuci sudac Karmel Agijus (Carmel Agius).


Nakon toga je sudsko vijece odlucilo da cjelokupni dokazni materijal koji je podijnela optuzba mora biti pracen svjedocenjima koja ce potvrditi njegovu autenticnost.


“Moje prvo pitanje bit ce: odakle vam to? Moje drugo pitanje ce glasiti: mozete li to dokazati?”, rekao je sudac Agijus, upozorivsi: “ ‘Ne znam’ necu prihvatiti kao odgovor.”


Stvari su se dodatno iskomplicirale vec sljedeceg dana, kada je obrana protestirala sto je optuzba u dokazni materijal uvrstila tri pisana svjedocenja, od kojih su dva potjecala od svjedoka koji su u medjuvremenu preminuli, a treci od svjedoka koji se zbog bolesti nije mogao pojaviti na sudu.


Sud je pak odlucio prihvatiti pisane iskaze preminulih svjedoka, kao i pisane iskaze onih koji nisu u stanju pojaviti se na sudu.


Medjutim, kada je zbog sumnji koje je izrazila obrana optuzba u pauzi sudjenja jos istog dana obavila nekoliko telefonskih razgovora, pokazalo se da je jedan od spomenutih (navodno preminulih) svjedoka ipak ziv.


Branioci su osim toga primijetili i da se identifikacijski broj sa smrtovnice drugog “mrtvog” svjedoka ne poklapa s osobnim brojem koji oni posjeduju, zbog cega su izrazili “iskrenu sumnju” u autenticnost tog dokumenta.


“Potpuno sam zbunjen”, rekao je sudac Agijus. “Moramo ustanoviti je li ta osoba ziva ili mrtva.”


Sudsko vijece i dalje ocekuje da bude upoznato s rezultatima istrage koja je pokrenuta u vezi sa svjedokovim osobnim identifikacijskim brojem.


Odgovarajuci na pitanja koja je o bolesnom svjedoku postavila obrana, sud je odlucio pozovati neutralnog lijecnika koji ce potvrditi je li doticna osoba zaista nije u stanju pojaviti se u sudnici.


Prema pravilniku Tribunala, postoje odredjena ogranicenja kada je rijec o koriscenju dokaza koji su pribavljeni posredstvom svjedoka koji nije u stanju pojaviti se pred sudom, s obzirom da u takvim situacijama nije moguce ni unakrsno ispitivanje.


No, ovog su se tjedna pojavile jos neke nedoumice, posto su tuzioci – uslijed odluke sudaca da pod datim okolnostima svi dokazi moraju biti verificirani – bili prinudjeni cak tri dana provedu u saslusavanju onih svjedoka koje su pozvali zarad potvrde autenticnosti preostalog dijela podnesena dokumentacije.


Medju njima se nasao i Rasin Manis, istrazitelj tuzilastva koji je bio angaziran na prikupljanju dokumentacije u Tuzli (grad u Bosni).


Nakon toga se pojavio i grafolog, dr V. P. F. Fagel (W. P. F. Fagel) s nizozemskog Instituta za sudsku medicinu, koji se izjasnio o navodnim Oricevim potpisima na pojedinim dokumentima. Najzad, pred sudom se pojavio i specijalist za dokumente pri istoj instituciji, dr Jan de Kejer (Jan de Koeijer), koji je komentirao sluzbene pecate koje nose neki od dokumenata koji se dovode u vezu s optuzenikom.


Nijedan od svjedoka nije bio u stanju iznijeti ikakav nedvosmislen zakljucak o autenticnosti spomenutih dokumenata. Stoga je na samom vijecu da procjeni postojecu situaciju i odluci koliko su podneseni dokazi autenticni.


Bez obzira na krajnji ishod, vec se na osnovu prvih komentara cini da su suci opisanom problemu pristupile veoma ozbiljno.


“Na kraju krajeva, to je i pitanje povjerenja”, rekao je sudac Agijus na pred-procesnoj konferenciji. “Ukoliko budemo zakljucili da ne ispunjavate tu obavezu, necete znati sto vas je snaslo. Bit cemo suroviji nego sto mozete zamisliti.”


Tek krajem tjedne, sudsko vijece saslusalo je prva dva svjedoka cija su se svjedocenja odnosila na spaljivanja i pljacke koje su izvrsili muslimanski vojnici. Obojica svjedoka – Drago Djuric i Miladin Simic – bili su bosanski Srbi iz sela Jezestica. Svjedocili su o dva odvojena napada na njihovo selo: prvom, koji se desio 8. kolovoza/augusta 1992., i drugom, izvedenom na srpski pravoslavni Bozic, 7. sijecnaj/januara 1993. Djuric je svjedocio uz zastitne mjere (distorziju lika), dok bi Simic tek trebalo da bude unakrsno ispitan.


IWPR ce o njihovim svjedocenjima podrobno izvijestiti u sljedfecem izdanju Dnevnika Tribunala.


Lauren Etter je stazistkinja IWPR-a u Hagu.


Frontline Updates
Support local journalists