Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Slucaj Milosevic: suci procjenjuju rizik od prinudnog imenovanja advokata

Nametanje pravnog zastupnika oboljelom optuzeniku mozda ce ubrzati sudjenje, ali bi moglo izazvati i neke nezeljene efekte.
By Ana Uzelac

S obzirom da sudjenje Slobodanu Milosevicu, uslijed pogorsanja optuzenikovog zdravstvenog stanja, prijeti da se potpuno otme kontroli, haski su suci javno razmotrili mogucnost da bivsem jugoslavenskom predsjedniku pravni zastupnik bude odredjen – prinudno.


Nakon sto je nastavak sudjenja, zbog Miloseviceve bolesti, ipak odlozen za 14. srpanj/jul, sudci su saopcili da ce se – nezavisno od toga svidja li se to optuzeniku ili ne – mozda zaista opredijeliti za prinudno imenovanje.


U tom smislu, odluka koju je sud donio 6. srpnja/jula predstavlja za sada najopipljivije priznanje da, nakon vise od dvije godine trajanja sudskog procesa, postoji strah da on nikada nece biti okoncan.


Jedan od “prijatelja suda” (amicus curiae), Stiven Kej (Stephen Kay), koga je Tribunal zajedno s ostalima angazirao u namjeri da se osigura postivanje svih prava optuzenog, prethodnog se dana zapitao dopusta li uopce pogorsano zdravstveno stanje sudjelovanje Milosevicu u procesu.


“Pocevsi od sijecnja/januara, sud se u vise navrata suocio s pogorsanjem Milosevicevog zdravlja”, rekao je Kej. “U ovoj fazi, sud ce mozda biti prisiljen razmotriti i samu njegovu sposobnost za sudjenje”, dodao je on, mada nije podnio i sluzbeni zahtjev za pokretanje rasprave o tome.


Suci su na to odgovorili odlukom po kojoj “ne postoje nikakvi dokazi da optuzeni nije u stanju izdrzati sudjenje”, napominjuci kako je ipak mozda vec nastupio trenutak u kojem bi ga trebalo prinuditi da prihvati savjetnika.


“Zdravstveno stanje optuzenog je takvo da on mozda vise nece moci biti vlastiti zastupnik”, rekli su oni. “Ukoliko bude nastavio braniti se samostalno, to bi moglo imati negativne posljedice na pravednost i efikasnost postupka.”


Bio je to za sada najsnazniji nagovjestaj da bi suci Milosevicu ipak mogli ukinuti pravo da na sudjenju zastupa samog sebe, na cemu pak on od samog pocetka procesa insistira.


Milosevic je 5. srpnja/jula gnjevno odslusao suca koji je procitao ljecnicki izvjestaj sacinjen nekoliko dana ranije, a u kojem se navodi kako mu je krvni tlak toliko visok da ugrozava rad srca, te u skladu s tim izdaje i nalog da se optuzeni odmara barem sedam sljedecih dana.


Optuzeni je sudu rekao kako pogorsanje njegovog zdravlja predstavlja “direktnu posljedicu” toga sto su suci odbili odobriti mu vise vremena za pripremu obrane.


On je ostro kritizirao suce zbog odluke da mu ne dodjele vise od (prvobitno odredjena) tri mjeseca, napominjuci da tokom tog perioda, uslijed zdravstvenih problema, punih 45 dana nije mogao raditi.


Iako su odbili produziti mu vrijeme za pripremu, suci su 6. srpnja/jula odlucili da bi sud u srpnju/julu trebao zasjedati samo tjedan dana, te da ce nakon toga uslijediti ljetna pauza u trajanju od sest tjedana. Na taj nacin ce, kako su rekli, Milosevic ipak biti u prilici nadoknaditi propusteno.


Miloseviceva bolest je cak i tokom dokaznog postupka optuzbe ugrozavala normalan tok sudjenja. Medjutim, prema ljecnickom izvjestaju koji je u ponedjeljak procitan, Milosevic ne samo da je bolestan, nego se i njegovo oboljenje uvijek iznova javlja svaki put kada se suoci s bilo kakvim pritiskom.


Suci su priznali i da to znaci da ce oni sami morati “balansirati” izmedju cinjenice da sudski postupak nepovoljno utjece na Milosevicev krvni tlak (s jedne), i potrebe da se taj postupak, koji se ionako vec odvija svega tri dana tjedno, ipak ubrza (s druge strane).


Nedoumica pred kojom se sud nasao je sljedeca: dok optuzenikovo nastojanje da zasjedanja pretvori u politicku raspravu dovodi u pitanje efikasnost postupka, ogranicavanje optuzenikovog prava da samog sebe zastupa moglo bi izazvati pad povjerenja u pravednost sudjenja, ne samo u Srbiji, nego i izvan nje.


Na osnovu informacija koje pristizu od Milosevicevih pravnih savjetnika, cini se da oni planiraju obranu koja ce biti umnogome politicke prirode, sto ce mozda predstavljati pokusaj da se izbjegne rasprava o konkretnim optuzbama.


Slutnja da ce se to zaista i dogoditi, u kombinaciji s Milosevicevom bolescu, izaziva strah da ce se sudjenje oduziti – sto je scenarij koji sud ocigledno zeli sprijeciti.


Medjutim, imenovanje advokata mimo volje optuzenog, a u cilju ubrzanja sudjenja, moglo bi se pokazati kao samo po sebi sporno, jer ce Milosevic vjerojatno odbiti svaki kontakt s tom osobom, a mozda cak i svako daljnje sudjelovanje u procesu.


“To bi vec bio ozbiljan praktican problem”, izjavila je Marike Virda (Marieke Wierda), visa suradnica njujorskog Medjunarodnog centra za tranzicionu pravdu.


Kao bivsa pomocnica suca Ricarda Meja (Richard May) – donedavnog predsjedavajuceg na Milosevicevom sudjenju, koji je proslog tjedna preminuo – ona je dodala da ce, ukoliko optuzeni odbije suradnju s advokatom, njegovo ili njeno imenovanje izgubiti svaki smisao.


“Zastupnik bi trebalo da bude kadar da efikasno zastupa okrivljenog. U protivnom, u cemu je razlika izmedju takvog advokata i vec postojecih ´prijatelja suda´?”, upitala je ona.


Postupak prinudnog imenovanja advokata propisan je osnovnim pravnim aktima Tribunala. Uostalom, to sredstvo je vec bilo i koristeno.


Optuzenom lideru Srpske radikalne stranke (SRS), Vojislavu Seselju, dodijeljen je pravni zastupnik mimo njegove volje. Takodje, i Vidoja Blagojevica – bosanskog Srbina optuzenog da je 1995. sudjelovao u srebrenickom masakru – zastupa advokat kojeg on ne priznaje. Stovise, otkako traje sudjenje, vec ih je dvojicu promijenio.


Ali, i Blagojevicev i Seseljev slucaj spadaju u “nizi rang” od Milosevicevog. Ukoliko bi potonji odbio suradnju, to bi naislo na neusporedivo veci odjek u javnosti.


I ovog je tjedna Milosevic ponovio da niposto nece sam angazirati advokata, niti suradjivati s onim zastupnikom kojeg bi mu dodijelio sud. “Nikada ne bih prihvatio advokata koji bi mi bio nametnut”, rekao je sucima.


Premda predstavnici Tribunala isticu da slika u javnosti ne utjece presudno na nacin na koji ce slucaj biti vodjen, vec i samo (pazljivo sroceno) sudacko saopcenje od 6. srpnja/jula pokazuje da su oni svakako svjesni da se krecu po pravnom i politickom minskom polju.


Suci su od tajnistva Tribunala vec zatrazili da odredi potencijalne advokate koji dolaze u obzir za imenovanje, ali su istovremeno insistirali i na tome da ce uloga zastupnika – ukoliko ikada bude ikome dodijeljena – “biti [jedino u tome] da pomaze optuzenom u pripremi i izvodjenju dokaza”. Preuzimanje svih poslova obrane bit ce razmatrano samo ukoliko nastupe “izuzetne okolnosti”.


“Iz njihove je odluke ocigledno da oni zele izbjeci izravnu konfrontaciju s Milosevicem. Tribunal jos uvijek zeli da Milosevic sudjeluje u procesu”, izjavila je Dzudit Armata (Judith Armatta), predstavnica Koalicije za medjunarodnu pravdu, koja vec dugo prati ovo sudjenje.


“Pa ipak, oni [suci] nastavljaju raditi na stvaranju preduvjeta za odluku o imenovanju zastupnika. U protivnom, sud riskira potonuti u zivo blato.”


Iako se o mogucnosti da Milosevic bude proglasen nesposobnim za sudjenje jos uvijek ne raspravlja, nju, samu po sebi, niposto ne treba odbaciti – kaze Virda.


“Nad nekim od kljucnih aspekata ovog slucaja nemaju kontrolu ni optuzeni ni suci”, dodala je ona. “Ukoliko bi, na primjer, lijecnici u jednom trenutku iznijeli procjenu da Milosevicu zaista prijeti srcani udar, sud bi se nasao u krajnje nezavidnoj situaciji.”


Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.