Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SLUCAJ MILOSEVIC: OTKRIVENA 'ULOGA' BEOGRADA U BOSNI

Bosanski Srbin potvrdio je na sudu da je Srbija u Zvornik poslala naoruzanje i ljude koji su izvrsili etnicko ciscenje
By IWPR ICTY

Nastojeci uvjeriti haske suce da je Slobodan Milosevic direktno odgovoran za ratne zlocine koji su pocinjeni izvan granica Srbije, tuzilastvo je, kao svjedoka, pred sud izvelo i jednog od bivsih srpskih funkcionera iz Zvornika.


U dosadasnjem toku sudjenja Milosevic nije ni pokusao negirati cinjenicu da se na teritoriji bivse Jugoslavije odigrao zlocin velikih razmjera - etnicko ciscenje. Takve su se stvari mozda i dogadjale, tvrdi on, ali s tim zlodjelima, pocinjenim u obliznjoj Bosni ili Hrvatskoj, predsjednik Srbije nije imao nikakve veze.


Spomenuti svjedok optuzbe- u vrijeme kada je rat pocinjao, tokom 1992. - bio clan gradskog kriznog staba Srpske demokratske stranke (SDS) za Zvornik. Skrivenog lika i izoblicenog glasa, on je od 23. do 26. svibnja/maja pred sudom svjedocio pod sifrom B-24.


Ispricao je kako su u proljece 1992. Zvornik zauzele paravojne grupacije koje su stigle iz Srbije. Rekao je i da je odluku o napadu, koji je poceo 7. travnja/aprila 1992., fakticki donio Zeljko Raznatovic (zloglasni paravojni lider, poznatiji pod nadimkom Arkan).


U mjesecima koji su prethodili izbijanju rata, Srbima je u Bosni - po rijecima svjedoka B-24 - naoruzanje pristizalo ne samo od Jugoslavenske narodne armije (JNA), nego i od policije, koja je u krajnjoj liniji bila pod kontrolom Milosevica.


Svjedok je istakao kako je otprilike dvije trecine cjelokupnog naoruzanja, kojim su snage bosanskih Srba raspolagale u Zvorniku, poticalo od JNA. Kljucni covjek za vezu izmedju JNA i bosanskih Srba bila je osoba po imenu Marko Pavlovic. On je - prema tvrdnji svjedoka - radio za tajnu sluzbu drzave Srbije.


"Pavlovic bi pred citavim kriznim stabom obavio par telefonskih poziva, a rezultat toga bilo je to da je u roku od 24 do 48 sati stizalo oruzje namijenjeno pripadnicima Teritorijalne obrane (TO)", rekao je B-24.


Preostalu trecinu naoruzanja bosanski Srbi su - kaze svjedok - dobili direktno od Miloseviceve tajne policije. Tom je operacijom rukovodio funkcionar tajne policije po imenu Rade Kostic, koji je jos u jesen 1991. zvornickom kriznom stabu pomagao pri prijemu oruzja iz Srbije. Do sijecnja/januara 1992., citava je operacija vec bila u punom jeku, a u medjuvremenu je dobila i "sluzbeni blagoslov".


B-24 se prisjetio kako su predstavnici Srba iz Zvornika putovali u Beograd, na razgovore s predsjednikom srbijanskog parlamentarnog tijela, koje se zvalo Odbor za Srbe izvan Srbije. Bio je to Radmilo Bogdanovic, koji je prije toga obavljao funkciju Milosevicevog ministra unutrasnjih poslova. Bogdanovic je Srbima rekao da ce ih Kostic u roku od 10 dana nazvati i ugovoriti isporuku oruzja.


Sest ili sedam dana kasnije, Kostic se zaista javio. On je svjedoku rekao da kamionom dodje u Beograd, te da potom vozilo ostavi na praznom parkiralistu i upaljeno. B-24 tvrdi da je slijedio dane upute i da je nekoliko sati kasnije - kada se vratio - vozilo vec bilo natovareno oruzjem. Isti postupak bio je primjenjivan i kasnije, pri svakom prebacivanju oruzja za Bosnu.


"Zatekli bismo ga [oruzje] u popodnevnim satima i odvezli bismo ga za Zvornik, gdje bismo ga prebrojali, a onda i rasporedili po srpskim selima", rekao je on.


B-24 je izjavio i da je napad na Zvornik bio izvrsen u sklopu sireg plana po kojem je u Bosni trebalo stvoriti srpsku republiku. Svjedok je s najvecim dijelom operacije bio upoznat na tajnom sastanku SDS-a, koji je u Sarajevu odrzan jos u prosincu/decembru 1991. Zvornickim je Srbima bilo naredjeno da formiraju iskljucivo srpske policijske snage i iskljucivo srpsku lokalnu upravu. Nakon toga su i osnovani krizni stab SDS-a, kao i policijske i snage TO-a, ciji se stab nalazio u Karakaju - selu udaljenom od Zvornika samo pet kilometara.


Svjedok je potvrdio da je sva pomoc, neophodna za formiranje srpskih policijskih snaga u Zvorniku, stigla iz Srbije. "Logisticku podrsku davale su nam pogranicne policijske stanice u Malom Zvorniku i Loznici", rekao je on, napominjuci da se radi o gradovima koji se nalaze sa srbijanske strane reke Drine. "Oni su nam dali uniforme i sredstva radio-veze."


B-24 je ispricao i da ga je u jednoj kasnijoj prilici Kostic nazvao i kazao mu da ode u Bijeljinu i sastane se s Arkanom. Opet je svjedok ucinio ono sto mu je bilo receno. U Bijeljini ga je Arkan upoznao s jednim od svojih ljudi, majorom Markom Pejicem, koji je navodno bio zaduzen za citavu zvornicku operaciju.


B-24 se potom preko Drine prebacio na teritoriju Srbije - zajedno s dvadesetak naoruzanih "arkanovaca" - i otisao u banju na oko 10 kilometara udaljenosti od granice. Tokom sljedecih nekoliko dana, njima se pridruzilo i nekoliko paravojnih grupa iz Srbije.


"Postojale su jedinice poput Belih orlova. Oni su bili placani kao da su pripadnici regularnih vojnih i policijskih snaga", rekao je on.


Nekoliko dana kasnije, i sam Arkan stigao je u Karakaj. Dovezao se automobilom koji je, sudeci po registarskim plocicama, pripadao jugoslavenskom ministarstvu unutrasnjih poslova. A onda su, 7. travnja/aprila, Arkan i Pejic svojim ljudima i zvornickom kriznom stabu naredili da iz Zvornika protjeraju sve one koji nisu Srbi.


B-24 je izjavio da je sve vrijeme trajanja akcije njome zapravo upravljao Arkan. Ne samo da su mu oficiri JNA salutirali, nego je on osobno pretukao jednog od njih, kao i nekolicinu clanova kriznog staba, koji su mu predlagali da ipak pregovara sa zvornickim Muslimanima.


Do 9 sati izjutra 9. travnja/aprila, Srbi su uspostavili potpunu kontrolu nad Zvornikom. Nakon toga je taj grad funkcionirao kao glavni granicni prijelaz, preko kojeg su u Bosnu ulazile one jedinice JNA i policijske snage koje su se borile na strani lokalnih Srba - tvrdi B-24.


A srpski funkcionar Kostic, za koga svjedok tvrdi da je posredovao izmedju Miloseviceve tajne policije i zvornickog kriznog staba, ubijen je 1995. Veliki broj drzavnih funkcionera i ljudi bliskih Milosevicu pojavio se na njegovoj sahrani. Po njemu je, stovise, nazvan i jedan od centara za obuku - i to upravo onaj koji je pripadao udarnoj snazi srpske tajne policije, Jedinici za specijalne operacije (JSO).


Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.