Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Slucaj Milosevic: odlazak advokata?

Tribunal se nalazi pred odlukom koja bi mogla presudno utjecati na daljnjii tok najznacajnijeg sudjenja
By IWPR ICTY

Advokat kojeg je Medjunarodni sud dodijelio bivsem jugoslavenskom predsjedniku – Stiven Kej (Stephen Kay) – zatrazio je od Tribunala da bude povucen iz slucaja. Tako su u sudskom procesu, koji je i u dosadasnjem toku izazivao mnoge nedoumice, nastale nove komplikacije.


Tribunal ce, naime, morati donijeti dvije odluke koje bi se mogle ispostaviti kao najvaznije u citavoj njegovoj povijesti, jer bi se zbog njih i sam legitimitet te institucije – u ocima medjunarodne zajednice i citave svjetske javnosti – mogao naci na ozbiljnoj kusnji.


Prije svega, sudsko vijece morat ce se izjasniti o tome da li prihvaca ostavku koju su 26. oktobra/listopada podnijeli Kej i njegova suradnica Dzilijen Higins (Gillian Higgins). Istovremeno bi vrlo vaznu odluku trebalo da donese i zalbeno vijece, pred kojim je u toku postupak o zalbi koju je podnio Kej, zatrazivsi da Milosevicu bude vraceno pravo na samostalnu obranu.


Premda jos uvijek nije sasvim sigurno kada bi te odluke trebalo da budu donesene, promatraci smatraju da se na suce vrsi pritisak kako bi se to desilo u sto kracem roku.


Haski tribunal je pocetkom rujna/septembra – procijenivsi da je bivsi jugoslavenski mocnik isuvise bolestan da bi se branio samostalno – odlucio mimo njegove volje, Milosevicu dodijeliti branioca. Kao dotadasnji »prijatelji suda« (amici curiae), Kej i Higinsova su u prvi mah podrzali tu odluku, dok je Milosevic, insistirajuci na obrani bez posrednika, reagirao tako sto je odbio suradnju s advokatima, s kojima se cak nije zeleo ni sresti.


Nakon toga uslijedio je i masovni bojkot potencijalnih svjedoka: nekoliko stotina ih je, u znak protesta protiv odluke Tribunala, odbilo svjedociti.


Na proslotjednom saslusanju pred zalbenim vijecem, Kej je gorljivo zastupao stanoviste da njegov klijent ima neotudjivo pravo braniti se sam, napominjuci da pod postojecim uvjetima – s obzirom na optuzenikov stav – nece biti u stanju voditi dokazni postupak obrane. Pa ipak, na samom saslusanju Kej nije zatrazio da bude povucen iz slucaja.


Formalni zahtjev uslijedio je cetiri dana kasnije.


U pismu koje je uputio sudu, Kej tvrdi da on i Higinsova smatraju kako bi svaka daljnja obrana Milosevica bez njegove suglasnosti bila protivna etici i »stetna za interese pravde«. »Mislimo da bismo se, ukoliko ostanemo zastupnici, ogrijesili o pravila ponasanja [Haskog tribunala]«, stoji u spomenutom pismu.


»U postupcima koji se vode pred Tribunalom, neophodno je da zastupnik dobiva uputstva od okrivljenog kako bi ga branio«, istice Kej. Nepostojanje takvih instrukcija zastupnika dovodi u situaciju etickog konflikta: »Ukoliko nastavimo postupak, ucinit cemo to protivno [Milosevicevoj] izricitoj zelji. A to ne bi bilo samo nelojalno, nego i stetno po interese pravde.«


Ostavka ce biti proslijedjena sudskom vijecu, koje bi potom trebalo odluciti hoce li je prihvatiti ili ne.


Formalno promatrano, sudsko vijece ima prava da – stiteci interes pravde i integritet sudskog procesa – odbije zahtjev advokata da bude povucen iz slucaja. Po misljenju izvjesnih promatraca, to ce se najvjerojatnije i desiti.


»Suci ce biti izlozeni izuzetno velikom pritisku«, kaze Dzudit Armata (Judith Armatta), koja, kao predstavnica Koalicije za medjunarodnu pravdu, vec dugo prati sudjenje Milosevicu. »Ukoliko bi u ovom trenutku doslo do povlacenja, sud bi se nasao u vrlo nepovoljnoj situaciji. Kej i Higinsova su jedini koji imaju dovoljno vjestine i znanja za vodjenje ovog slucaja.«


Kao prijatelj suda, Kej je u prvih 30 mjeseci sudjenja bio gotovo neprekidno prisutan. Opste je misljenje da izuzev Keja i Higinsove, te Milosevicevih pomocnika iz Beograda, nitko drugi nije dovoljno upoznat s citavim slucajem da bi mogao zastupati bivseg jugoslavenskog predsjednika.


Ukoliko sud prihvati ostavku sadasnjih zastupnika, a ipak ostane pri stavu da Milosevic mora imati advokata, tada ce biti imenovan novi tim branilaca. Medjutim, vec sada je sigurno da ni buduci zastupnici nece moci racunati na suradnju optuzenika, te da ce novoj ekipi svakako biti potrebno barem mjesec dana kako bi se za postupak pripremila – sto ce dovesti do novog odlaganja ionako problematicnog procesa.


Druga mogucnost – da Kej i Higinsova budu prisiljeni ostati – znacila bi pak da ce se pasivnom klijentu pridruziti i pasivni zastupnici, sto bi, prema procjenama analiticara, itekako naskodilo opcem utisku o citavom sudjenju.


Visa suradnica njujorskog Medjunarodnog centra za tranzicionu pravdu i nekadasnja pomocnica pokojnog suca Ricarda Meja (Richard May), koji je predsjedavao sudjenjem tokom dokaznog postupka optuzbe – Marike Virda (Marieke Wierda) – smatra da bi, nezavisno od ponasanja samog Milosevica, eventualnim odbijanjem Kejeve ostavke, Tribunal nacinio »veliku gresku«.


»Tesko da ce svjedoci pristati pojaviti se, pa tako Kej nece biti u prilici organizirati bilo kakvu obranu«, kaze ona. »To bi pak moglo dovesti do toga da suci vec kroz nekoliko tjedana zakljuce citav slucaj.


»Ne vjerujem da bismo pod tim okolnostima bili uvjereni da je Milosevicu zaista bila pruzena prilika braniti se.«


Sudsko vijece je u dosadasnjem toku procesa isticalo da ce Milosevic, s obzirom da odbija suradjivati, snositi svu odgovornost za to sto pred sudom mozda nece biti izneseni dokazi koji mu idu u prilog. A tuzilastvo tvrdi da bi, ukoliko okrivljeni odbije ponasati se po usvojenim pravilima, presuda trebalo da bude donesena na temelju onih dokaza koji su do sada izneseni.


Neki promatraci iznose i sumnju da je bivsi jugoslavenski predsjednik uopce namjeravao braniti se na propisan nacin.


»Milosevic je jos na samom pocetku rekao da ne priznaje Tribunal i da ga zeli unistiti«, kaze Armata.


Medjutim, suci se za dodijeljivanje branioca Milosevicu nisu opredeijelili zbog njegove jasno izrazene zelje da unisti sud, nego zbog toga sto je, uslijed loseg zdravstvenog stanja optuzenog, sudjenje bilo isuvise cesto odlagano i time usporavano.


Hakelina Verijn Stjuart (Heikelina Verrijn Stuart) – nizozemska pravnica koja vec dugo prati sudjenje – smatra da su suci tom prilikom pogrijesili i napominje da je trebalo pronaci neko drugo rjesenje. Ona u tom smislu spominje dodatne lijecnicke preglede i dodatno vrijeme za pripremu obrane.


»Postojala je velika zabrinutost zbog neekspeditivnosti postupka, i to je bio glavni razlog zbog kojeg je donesena spomenuta odluka«, tvrdi ona.


»Ali sudjenja u Hagu dugo traju – ona su po prirodi takva, zato sto su optuznice komplicirane, zato sto postoji veliki broj cinjenica koje moraju biti potvrdjene i zato sto je i procedura izuzetno slozena. A kada sve to imamo u vidu, Milosevicev slucaj – kao najkompleksniji – nije ni tekao tako lose.«


Mnogi promatraci s kojima je IWPR bio u prilici razgovarati smatraju da se sudjenje sve vise pretvara u pravi rat izmedju suda i tvrdoglavog optuzenika – posto je potonji ocito spreman ici do krajnjih granica kako bi osigurao da se proces odvija na nacin koji mu najvise odgovara.


Jedan pravni ekspert, koji je zelio ostati anoniman, izjavio je za IWPR da je pod postojecim uvjetima Kejeva ostavka bila prakticno neizbjezna: »Bila je to ´nemoguca misija´«, rekao je on.


»Prilicno je tesko braniti klijenta koji ne suradjuje sa svojim advokatom; ali ukoliko klijent svom advokatu objavi rat, kao sto je to ucinio Milosevic, tada zastupnik jednostavno mora odustati.«


Promatraci tvrde da bi odluke koje ce Tribunal donijeti u sljedecih nekoliko tjedana mogle presudno utjecati na to kako ce se na njega gledati u buducnosti. Neki smatraju da ce, ukoliko i dalje bude insistirao na imenovanju branioca mimo volje optuzenog, Tribunal ostati zapamcen kao nepravedna institucija. Drugi pak upozoravaju na opasnost koja proistjece iz utiska koji bi se u protivnom mogao steci – da se sud povlaci pred vjestim politickim manipulatorom.


Virda tvrdi da je Medjunarodni sud nesto mnogo vise od jednog slucaja, pa makar se radilo i o Milosevicu. »Tribunal je ucinio dovoljno da bi stekao kredibilitet objektivne sudske institucije«, istakla je ona.


»Postoji, medjutim, i prevelika politicka cijena koja ce biti placena ukoliko postupak koji se smatra najvaznijim bude lose vodjen.«


Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.