SLUČAJ GLAVAŠ POKAZUJE SLABOSTI PRAVOSUĐA

SLUČAJ GLAVAŠ POKAZUJE SLABOSTI PRAVOSUĐA

Pometnja koja je nastala nakon dramatičnog bekstva hrvatskog saborskog zastupnika Branimira Glavaša – koji je pobegao u Bosnu da bi izbegao izvršenje presude za ratne zločine koja mu je prošlog meseca izrečena u Zagrebu – skrenula je pažnju na šupljine u zakonodavstvu koje osumnjičenicima i osuđenicima sa Balkana omogućavaju da ostanu na slobodi.



Prema izvesnim medijskim izveštajima iz regiona, nakon bekstva ovog visoko rangiranog optuženika, balkanski zvaničnici pojačavaju napore kako bi rešili problem zabrane ekstradicije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni – koja sprečava slanje građana jedne zemlje na suđenje u drugoj.



Glavaš je 8. maja osuđen na deset godina zatvora za zločine počinjene nad srpskim civilima u Osijeku tokom 1991., u vreme kada je bio zadužen za odbranu tog istočnohrvatskog grada od srpskih snaga.



Iako mu je ukinut saborski imunitet da bi se omogućilo njegovo krivično gonjenje, on ga je delimično povratio time što je u novembru 2007. ponovo izabran u Sabor, što znači da nije mogao biti zadržan u pritvoru ni nakon što je presuda u njegovom slučaju izrečena.



Glavaš je stoga u obližnju Bosnu pobegao pre no što je mogao biti odveden u pritvor, da bi nakon toga njegov saborski imunitet bio po drugi put u potpunosti ukinut 11. maja.



Ovog političara je 13. maja uhapsila bosanska policija i predala ga državnom tužiocu te zemlje, koji ga je poslao u pritvor.



Nakon što se ispostavilo da je Glavaš pobegao u Bosnu, hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović je smesta otišao tamo, pa su se mnogi ponadali da će to rezultirati izručenjem osuđenika.



No, nedugo potom, potvrđeno je da je sadašnji osuđenik nedavno pribavio bosansko državljanstvo, koje je zatražio još prošle godine, nakon čega je pušten na slobodu.



Glavaš – koga neki njegovi zemljaci još uvek doživljavaju kao heroja koji je Hrvatsku branio od Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) i neregularnih srpskih snaga – navodno trenutno boravi u Hercegovini, odnosno u delu Bosne naseljenom Hrvatima.



Kod kuće pak uživa značajnu podršku u Osijeku i istočnoj Slavoniji, to jest u oblastima u kojima je njegova regionalna partija, Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB), nedavno pobedila na lokalnim izborima.



Zbog Glavaševog bekstva u Bosnu, političari iz čitavog regiona su izgleda počeli sve više da razmatraju postojeći problem zbog kojeg osumnjičeni i osuđeni sa Balkana uspevaju da izbegnu hapšenje jednostavnim prelaskom granice.



„Bosanski krivični zakonik ne dozvoljava ekstradiciju bosanskih državljana, baš kao što ni hrvatski ustav ne dopušta izručenje hrvatskih građana drugim zemljama“, rekao je krajem maja za sarajevski list Dnevni avaz bosanski ministar pravosuđa Bariša Čolak.



„Sve dok je na snazi takav zakonski propis, nije moguće da Glavaš, niti bilo koji drugi državljanin Bosne i Hercegovine, bude izručen bilo kojoj zemlji.“



Prema nekim izveštajima, četrdesetak osoba, koje su osuđene ili je za njima raspisana poternica u Bosni, trenutno se skrivaju u Hrvatskoj. Na tom spisku su i pojedinci koji su optuženi za ratne zločine, osuđeni zbog prevare, ili se za njima traga povodom istraga koje se tiču silovanja i ubistava.



U Hrvatskoj političari trenutno pokušavaju da reše ovaj problem, pošto shvataju da je pojačana saradnja između pravosudnih i policijskih sistema neophodna na čitavom Balkanu. No, da bi bio načinjen stvarni napredak, zemlje regiona će morati da ukinu zabranu izručenja svojih državljana, što je i zahtev za članstvo u Evropskoj Uniji.



„S obzirom na to da sve zemlje na jugoistoku Evrope nastoje da uđu u EU, one će morati da izmene svoje ustave ili zakone, jer bez toga neće biti prijema u taj savez država“, izjavio je u septembru hrvatski premijer Ivo Sanader, koji je tada pozvao sve bivše jugoslovenske države da to i učine.



Ako izuzmemo nacionalističku manjinu, većina Hrvata bi želela da Glavaš bude kažnjen za svoje zločine, i podržala bi uvođenje zakona kojima se omogućava ekstradicija. Oni koji podržavaju pristupanje Hrvatske EU-u takođe će biti zadovoljni ako se ova pravna praznina popuni.



U međuvremenu su i zvaničnici ostalih balkanskih zemalja izrazili sličnu zabrinutost zbog toga što su zločinci u prilici da na opisani način umaknu pravdi.



„Zabrana ekstradicije je veliki problem na Balkanu, jer kriminalcima omogućava da prelaze iz jedne zemlje u drugu, dok u isto vreme uživaju zaštitu svoje zemlje“, tvrdi Slobodan Homen iz srbijanskog ministarstva pravosuđa u izveštaju iz beogradskog dnevnog lista Politika.



Tokom poslednjih nekoliko godina, zvaničnici balkanskih zemalja su navodno već vodili razgovore na ovu temu.



Nakon tih rasprava, bilo je vesti o poboljšanju saradnje među državama kada je u pitanju razmena podataka koji se tiču krivičnih gonjenja, osumnjičenih i dokaza. Međutim, malo je bilo pomaka u vezi sa ekstradicijom.



No, nakon Glavaševog bekstva, postoje znaci da bi saradnja među zemljama uskoro mogla biti intenzivirana.



Prema Politikinom izveštaju, Homen je rekao da je srbijansko ministarstvo pravosuđa sada zatražilo održavanje regionalne konferencije na kojoj bi zemlje-učesnice usaglasile pravila i propise koji se tiču izručenja.



Iako još uvek nije utvrđen datum održavanja takvog skupa, govori se da će u Beogradu u septembru biti održana ministarska konferencija na kojoj će ovo pitanje biti u samom vrhu dnevnog reda.



Poput Sanadera, i Homen je navodno ukazao na to da ovo pitanje mora biti rešeno ukoliko zemlje žele da uđu u EU.



„Svi mi ćemo svakako morati da potpišemo multilateralne sporazume o ekstradiciji, i moraćemo da se dogovaramo sa ostalim zemljama o tome gde će biti suđeno osobi koja se tereti za neke zločine“, kazao je Homen u Politikinom članku.



Goran Jungvirth je obučeni izveštač IWPR-a iz Zagreba. Stavovi izneti u ovom tekstu nisu nužno i stavovi IWPR-a.
Frontline Updates
Support local journalists