Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SLUČAJ NORAC/ADEMI: SVEDOCI OPISUJU PRONALAŽENJE UBIJENIH ROĐAKA

Na zagrebačkom suđenju hrvatskim generalima čuli su se jezivi detalji o zlodelima koja su navodno počinile njihove jedinice.
By IWPR ICTY
Jedan Srbin je pred zagrebačkim sudom za ratne zločine ove sedmice opisao kako je – dve nedelje nakon što su joj selo 1993. zauzele hrvatske snage – telo svoje šezdesetosmogodišnje majke pronašao pokraj mrtve svinje.



Starici je jedan hitac ispaljen u stražnji deo vrata, nekoliko u prsa, a imala je i posekotine na prstima desne ruke – rekao je svedok čije je ime iz bezbednosnih razloga ostalo zaštićeno.



Njegova se majka zatekla među 29 srpskih civila koje su hrvatske snage navodno ubile nakon što su u septembru 1993. zauzele malu oblast na jugu zemlje, takozvani Medački džep.



Tužioci zagrebačkog Okružnog suda trupama kojima su komandovali generali Mirko Norac i Rahim Ademi pripisuju ubistva civila, kao i petorice zarobljenih srpskih vojnika.



Norcu i Ademiju sudi se za ratne zločine koje su navodno počinile hrvatske jedinice kojima su oni komandovali.



Sin pomenute starice, koja je identifikovana kao B. P., ispričao je ove sedmice kako ga je do tela odvela Hrvatica koja je rekla da je čula kako njegova majka vojnicima dovikuje da nije kriva ni za šta.



„Ako nisi kriva, zašto bežiš?“, uzvratili su joj – prema onome što je od pomenute osobe svedok saznao – vojnici.



Svedok je takođe ispričao kako je video ubijene seljake čija su tela bila izložena radi identifikacije.



Seoske su straže bile veoma slabe, rekao je on, i nisu mogle poslužiti kao zaštita od odlučnog napada.



„Da je hrvatska vojska znala koliko ih tamo ima, mogli su ušetati kad god su hteli“, kazao je.



Kćerka druge žrtve, čije je ime takođe ostalo skriveno iz bezbednosnih razloga, izjavila je ove sedmice da je njen sedamdesetjednogodišnji otac nasmrt pretučen u selu Vujinovići, a potom i bačen u jednu septičku jamu u gradu Gospiću.



Supruga žrtve je posvedočila da je tu infomaciju dobila od Ujedinjenih nacija, čiji su joj predstavnici kasnije i predali njegove posmrtne ostatke.



Oba svedoka su izjavila da za ubistvo člana porodice traže odštetu od hrvatskih generala.



Njihova su se svedočenja međutim razlikovala od iskaza svedoka odbrane Zdravka Vladanovića, penzionisanog oficira hrvatske vojske i bivšeg savetnika nekadašnjeg načelnika glavnog stožera, Janka Bobetka.



„Generali su ratni heroji koji su ispunjavali svoje ustavne obaveze“, kazao je on.



Vladanović je detaljno govorio i o svojoj povezanosti sa Bobetkom, rekavši da je načelnik stožera „bio veoma sujetan čovek”, te da je sebe nazivao glavnim mozgom operacije Medački džep, koja je izvedena sa namerom da se proteraju pobunjeničke srpske snage koje su okupirale to područje.



I dok su se svi svedoci odbrane saglasili oko toga da tokom ofanzive nije bilo namernog uništavanja imovine od strane hrvatskih snaga, njihovi su se iskazi o tome ko je imao stvarnu kontrolu nad čitavom vojnom operacijom – razlikovali.



Kao pripadnik Norčeve Devete gardijske brigade, Stevo Pražić je rekao kako je za operaciju Medački džep bio zadužen Ademi, dok je Norac samo dobijao naredbe od njega.



Početkom sedmice je saslušana i svedokinja Renata Dobi-Babić, bivša načelnica riječkog Instituta za forenzičku medicinu, koja je izjavila kako ni na jednom telu nije videla tragove mučenja.



Ona je pregledala 51 leš, od kojih su 46 bili muškarci u uniformama, dok se u preostalim slučajevima radilo o ženama u civilnoj odeći. Konstatovala je da ni na jednom od ženskih tela nije bilo znakova silovanja.



Bivši pripadnici Devete gardijske brigade, Željko Lučić i Latif Huremović, takođe su svedočili.



Oni su pak izjavili da je Ljiljana Jelača – inače jedna od žena koje se vode kao civilne žrtve – zapravo bila vojnik, te da se slučajno ubila.



Po rečima svedoka, Jelača je bila jedna od troje uniformisanih pripadnika tenkovske posade koju su oni pokušali da razoružaju.



Trima uniformisanim osobama oni su rekli da legnu ispred tenka, ali je Jelača u tom trenutku aktivirala ručnu bombu, koju je potom pokušala da baci na tenk – pri čemu je ranila Lučića i Huremovića, a sama nije preživela.



Za razliku od prethodnih svedoka, potonja se dvojica nisu sećala da li su od svojih starešina dobili instrukcije o tome kako treba da se ponašaju prema ratnim zarobljenicima.



„Ali nam niko nije rekao da bilo koga treba ubiti“, rekao je Huremović.



Suđenje se nastavlja iduće sedmice.



Goran Jungvirth je novinar IWPR-a iz Zagreba.