SIRI SE BOLEST U KAMPOVIMA ZA RASELJENA LICA

Manjine koje zive u kampu za raseljena lica u blizini rudnika Trepca strahuju da njihova deca pate od trovanja olovom.

SIRI SE BOLEST U KAMPOVIMA ZA RASELJENA LICA

Manjine koje zive u kampu za raseljena lica u blizini rudnika Trepca strahuju da njihova deca pate od trovanja olovom.

Tuesday, 2 August, 2005

Trogodisnji Saban Cosa seta pored kampa za raseljena lica Cesmin Lug sa velikom ranom na glavi. Njegova porodica, zajedno s mnogim drugim Romima, Askalijama i Egipcanima, potrazila je utociste u ovom kampu posle rata iz 1999. godine, kada su ih Albanci proterali iz njihovih domova.


Ovo naselje raseljenih lica nalazi se na samo pola kilometra od rudnika Trepca – koji trenutno ne radi – u severnom delu Kosova. Sabanov otac Agron je uveren da je rana na glavi njegovog sina posledica trovanja olovom iz jalovine koja se odlagala u neposrednoj blizini.


U Kablarima i Zitkovcu, na oko dva kilometra od Trepce, takodje su smesteni Romi, Askalije i Egipcani. I oni su izlozeni dejstvu toksicnog otpada iz rudnika.


Tamosnji mestani se takodje zale na trovanje olovom tvrdeci da je im to ugrozava zivot.


Ispitivanja koje je sprovela Svetska zdravstvena organizacija, WHO, u junu 2004. godine pokazuju da su ova strahovanja opravdana jer cetrdeset odsto ispitanih lica ima visoke nivoe olova u krvi.


Dzeri Mekvini, predstavnik Svetske zdravstvene organizacije na Kosovu, kaze da olovo ulazi u krvotok na vise nacina, izmedju ostalog i preko prasine koja se udise i zagadjene hrane.


Agron Cosa kaze da ne moze uciniti puno toga kako bi pomogao svom sinu. "Saznali smo da Saban ima olovo u krvi tek nakon sto su ga ispitali strucnjaci iz Svetske zdravstvene organizacije", izjavio je za IWPR. "Rekli su da bi trebalo da ide u Beograd na lecenje, ali ja nemam novca za tako nesto."


Mestani kazu da je njihov kraj vec decenijama zagadjivan toksicnim gasovima – olovnim i sumpornim oksidima – jos od 1927. godine, kada je rudnik Trepca poceo da radi.


U izvestaju Svetske zdravstvene organizacije kaze se da su naucnici uocili visoke nivoe olova u zemljistu, vazduhu i vodi.


Administrator Ujedinjenih nacija za Kosovsku Mitrovicu, Dzo Kazslas, izjavio je 17. decembra 2004. godine da su Ujedinjene nacije svesne problema, kao i da su preduzeli izvesne mere za njegovo resavanje.


"Posledice trovanja olovom uocavaju se prevashodno na deci i trudnim zenama tako da smo iznajmili hotel da bi smestili te ljude i izmestili ih iz ugrozene oblasti", rekao je on.


Medjutim, Kazlas dodaje da su mnoga deca i trudne zene odbili da prihvate ponudu posto nisu zeleli da se razdvajaju od svojih porodica.


Doktor Tatjana Cukic, pedijatar koji radi u domu zdravlja u severnom delu Mitrovice i povremeno posecuje kampove u Trepci, tvrdi da za probleme nije iskljucivo odgovorna blizina rudnika.


Ona smatra da su ljudi unosili olovo u krvotok jer nisu na odgovarajuci nacin prali hranu. "Ako ljudi ne operu voce i povrce pre upotrebe, mogu uneti olovo i na ovaj nacin", kaze ona.


Mnogi stanovnici kampa se zale da vlasti u Kosovskoj Mitrovici malo toga cine na resavanju njihovih zdravstvenih problema.


Cun Hajdini, cija je cetvorogodisnja cerka Fljurija pati od trovanja olovom, kaze: "Nikoga nije briga za nas. Mi smo zaboravljeni."


Jedna od sugestija bila je da se ljudi iz kampa za raseljena lica privremeno premeste u juzni deo Mitrovice koji je pod kontrolom Albanaca, ali je taj plan propao posto nisu zeleli da se presele na albansku teritoriju.


Doktorka Cukic je izjavila da prisustvo olova u krvi predstavlja potencijalno ozbiljne probleme, pogotovo za decu. Posle ispitivanja Sabana Cose, ona je upozorila: "Olovo moze ostetiti mozak i izazvati probleme sa sluhom. Hormonski nivo se takodje moze poremetiti, a to moze uticati na rast."


"Sigurno je da ce Saban uvek imati problema sa anemijom i visokim krvnim pritiskom. Mogao bi takodje imati problema s govorom, ucenjem i pamcenjem".


Doktorka je rekla da deca i trudne zene koje znaju da imaju visoke nivoe olova u krvi treba da jedu hranu bogatu kalcijumom, koji potpomaze izbacivanje viska olova iz organizma. Medjutim, pristup takvoj vrsti dijete nije uvek lak za stanovnike kampa koji se bore za puko prezivljavanje.


Jos jedna zrtva trovanja olovom je Sadeta Gasnjani, stara trinaest godina, cije je telo prekriveno ranama. "Na pocetku su to bile ogrebotine", kaze za IWPR njen otac.


Kada se stanje pogorsalo, otac je Sadetu odveo kod lekara, koji je potvrdio da ima olova u krvi. "Doktor je rekao da mora uzimati vitamine i jesti specijalnu hranu, ali ja te stvari ne mogu da kupim za nju", kaze on.


Hajrudin Skenderi je polaznik osnovnog kursa iz novinarstva IWPR-a koji organizuje Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju, OEBS.


Kosovo
Frontline Updates
Support local journalists