Sarajlije se s tugom prisjećaju Olimpijskih igara iz 1984.
Multimilionski projekti uništeni su u ratu i velika većina nije obnovljena.
Sarajlije se s tugom prisjećaju Olimpijskih igara iz 1984.
Multimilionski projekti uništeni su u ratu i velika većina nije obnovljena.
U vrijeme dok svi s pažnjom prate Zimske olimpijske igre u Sočiju, Sarajlije se s tugom i dragošću prisjećaju svog trenutka slave od prije tačno 30 godina.
Danas je malo šta ostalo od velikih građevinskih poduhvata iz vremena Zimskih olimpijskih igara (ZOI) '84. Većina hotela i sportskih objekata izgrađenih za potrebe Igara uništeno je tokom 44-mjesečne opsade u kojoj je grad gotovo uništen, a oko 12.000 njegovih stanovnika ubijeno.
Trebević, na kojem je bila bob staza, postao je artiljerijsko uporište. Dvije skakaonice na Igmanu su uništene u ratnim sukobima, a ledena dvorana Zetra je zapaljena.
Oni koji su u februaru 1984. bili u Sarajevu još se sjećaju uzbuđenja i optimizma koji je zavladao kada je ovaj grad, sa samo tri glasa prednosti, pobijedilo svog najvećeg rivala, japanski grad Sapporo, te proglašen domaćinom ZOI '84.
Edin Ramović, tada19-godišnjak, rado se sjeća tog vremena.
„Već '82. sam počeo skupljati suvenire i olimpijske rekvizite“, kaže Ramović, danas komercijalista u jednoj sarajevskoj banci. „U ljeto '83. sam otišao na more i počeo ove stvari prodavati strancima na plaži. Prodaja je išla toliko dobro da sam se po nekoliko puta vraćao u Sarajevo po robu. To je bio moj prvi posao i najbolji dosad.“
Uspjeh Sarajeva bio je presedan – prije Jugoslavije, niti jedna komunistička država nije organizovala Zimske olimpijske igre. Predstojala je izgradnja novih sportskih objekata, saobraćajnica i smještajnih kapaciteta, u šta je uloženo tadašnjih 150 miliona američkih dolara.
Velika prednost Sarajeva bio je njegov geografski položaj. S obzirom na činjenicu da je ovaj grad okružen planinama Igman, Bjelašnica, Jahorina i Trebević, sva takmičenja održavana su u radijusu od 30 km od centra grada.
Namjera organizatora bila je da Sarajevo ucrta na karte svijeta kao novu destinacija za zimske sportove, ali sve do posljednjeg trenutka postojala je mogućnost da im nedostatak snijega pomrsi račune.
Međutim, noć prije otvaranja Igara, snježna mećava riješila je ovaj problem.
Palo je toliko snijega da su stotine volontera, srednjoškolaca i vojnika JNA cijelu noć čistile tribine na stadionu Koševo kako bi sve bilo spremno za ceremoniju otvaranja Igara. Na spektakularnoj svečanosti održanoj 7. februara zapaljen je olimpijski plamen.
Sarajlije su bile naročito ponosne na konstataciju mnogih posjetitelja i stranih zvaničnika da su to bile najbolje organizovane Olimpijske igre dotad.
Osam godina kasnije počeo je rat u Bosni i Hercegovini. Tri i po godine stanovnici Sarajeva bili su izloženi granatiranju i snajperskoj paljbi sa položaja bosanskih Srba oko grada i hiljade ljudi je ubijeno.
Od završetka rata naovamo nije bilo značajnijih inicijativa za obnovu objekata izgrađenih za potrebe ZOI '84, a Sarajevo nikad nije postalo značajan centar zimskog turizma kakav je moglo biti.
Dva najskuplja objekta – bob staza na Trebeviću i skakaonice na Igmanu – još uvijek su potpuno devastirani.
Nekoliko skijaških klubova djeluje na Bjelašnici i Jahorini, ali ove planine se danas koriste samo u rekreacijske svrhe, a ne kao centri za značajna sportska takmičenja.
Čak i kada su u pitanju nešto jeftiniji zimski sportovi, poput brzog i umjetničkoj klizanja, treniranje na ledu moguće je samo dva do tri mjeseca godišnje, što nije ni izbliza dovoljno za nekoga bilo ko želi učestvovati u ozbiljnim takmičenjima.
„Olimpijski duh ne postoji, uglavnom zbog nedostatka novca“, kaže umjetnik Nebojša Šerić Šoba. „Kad bismo se ponovo počeli baviti skijaškim skokovima ili obnovili bob stazu, mogli bismo vratiti Sarajevo na svjetske mape. Ali malo je vjerovatno da će se to desiti.“
Čak je i Olimpijski muzej posvećen ZOI '84, smješten u prelijepoj staroj vili u centru grada, potpuno izgorio nakon granatiranja u aprilu 1992. godine
Ipak, zahvaljujući tadašnjem direktoru ovog muzeja, Edinu Numankadiću, većina izložbenih predmeta je spašena.
„Prije nego što je muzej granatiran i zapaljen, osjetio sam da će biti problema i onda sam sve predmete premjestio u podrum“, prisjeća se on.
Dok je zgrada nestajala u plamenu, a granatiranje se nastavljalo, Numankadić i ostali uposlenici muzeja su tri dana spašavali eksponate iz podruma i nosili ih u Zetru.
„Ironija je u tome što je i Zetra kasnije granatirana i zapaljena“, kaže on. „Ali većina predmeta iz Olimpijskog muzeja nekim je čudom preživjela.“
Predmeti su ponovo izloženi kada je Jacques Rogge, direktor Međunarodnog olimpijskog komiteta, 2004. godine zvanično otvorio Olimpijski muzej na njegovoj privremenoj lokaciji, u obnovljenoj Zetri.
Stara zgrada muzeja još uvijek se obnavlja.
Umjetnik Damir Nikšić, poznat po svom satiričnim komentarima o životu u BiH, kaže da se za gubitak olimpijskog duha u Sarajevu ne može kriviti samo rat.
„Za sve ove godine nakon Olimpijade, mi nismo uspjeli uspostaviti nikakvo relevantno periodično takmičenje, kup ili prvenstvo u bilo kojem od zimskih sportova, ni na jednom od olimpijskih borilišta“, kaže on. „To pokazuje da nismo u stanju postaviti dugoročne ciljeve i predano raditi na njihovom postizanju. Olimpijada 1984. je bila uspješna samo zato što se radilo o kratkoročnom projektuje.“
Sarajevo se prije izvjesnog vremena pokušalo kandidovati za domaćina ZOI 2010, u nadi da će se na taj način bar djelomično vratiti optimizam i jedinstvo koji su vladali 1984. Kandidatura Sarajeva je odbijena uz objašnjenje da grad nema kapacitet, infrastrukturu i političko-ekonomsku stabilnost koje pogodan kandidat mora imati.
Međutim, Sarajevo nije odustalo. U januaru su u ovom gradu održane dvije međunarodne utakmice u hokeju na ledu, koje su privukle rekordan broj gledatelja, njih čak 14.000.
2017. godine Sarajevo će biti domaćin Evropskog olimpijskog zimskog festivala za mlade (EYOWF), u kojem će se 1.500 mladih sportista takmičiti u 16 disciplina na Igmanu, Jahorini i Bjelašnici.
„Moramo ići korak po korak i ne odustajati lako“, kaže Pavle Krstić, univerzitetski predavač i član Saveza klizačkih sportova BiH. „Uskoro ćemo biti domaćini EYOWF-a, a možda ćemo jednog dana ponovo moći organizovati Zimske olimpijske igre u Sarajevu. Ali to se ne može desiti preko noći. Moramo ponovo izgraditi čvrste temelje za zimske sportove, a ostalo će doći vremenom.”
Dražen Huterer izvještava za IWPR iz Sarajeva.
