Sainovic i Ojdanic pusteni iz pritvora

Sainovic i Ojdanic pusteni iz pritvora

Usprkos ostrom protivljenju sefice tuzilaca, Kalre Del Ponte, Pretresno vece Medjunarodnog suda je 26.06.2002. odobrilo pustanje na slobodu do sudjenja (pod odredjenim uslovima) dvojice optuzenih Srba -- Nikole Sainovica, Milosevicevog coveka nadleznog za Kosovo, i Dragoljuba Ojdanica, komandanta Jugoslavenske Armije za vreme rata na Kosovu. Sudija Ricard Mej, clan Veca pred koje sudi Milosevicu, je naisao u obrazlozenju odluke da su ova dvojica ispunila sve pravne uslove za privremeno pustanje na slobodu. Oni ce se pojaviti na sudjenju i ne predstavljaju opasnost za zrtve, svedoke ili ikog drugog. Gospodja Del Ponte je smatrala da je ova odluka doneta prerano, jer Tuzilastvo nije zavrsilo ispitivanje optuzenih, kao sto je odredjeno Clanom 63 Pravilnika Medjunarodnog Suda. Medjutim, sudije su procenili da Clan 63 Pravilnika 'ne igra ulogu u ovoj odluci [o privremenom pustanju na slobodu.]'

Ovo je sigurno iznenadilo gospodju Del Ponte, koja smatra da je “pritvor pravilo”, i da je
nacelni stav Kancelarije tuzilastva da optuzeni trebaju da ostanu u pritvoru do kraja
ispitivanja, cak i ako su ispunjeni ostali uslovi za njihovo privremeno pustanje na
slobodu. Premda se slozila da ni Ojdanic ni Sainovic ne pretstavljaju opasnost za
potencijalne svedoke, Del Ponte je izrazila zabrinutost da bi cinjenica da ih se saslusava
u Beogradu a ne u Hagu mogla da utice na njihove izjave. U svakom slucaju, Clan 63
Pravilnika Medjunarodnog suda zabranjuje tuziocima da saslusavaju optuzene bez
prisustva advokata, osim ako optuzeni sam(a) ne odluci da ne zeli advoata.

Pre amandmana koji je donet 1999-e, pravilo je bilo da se optuzeni drze u pritvoru, osim
u “izuzetnim okolnostima”, (npr. lose zdravstveno stanje). Od kada je Sud odustao od
ovoga, vecina optuzenika je bila pustena na slobodu do pocetka sudjenja. Ovom
promenom je Medjunardoni sud prihvatio standardnu praksu u medjunarodnom
humanitarnom pravu da se optuzeni pustaju na slobodu, zato sto ih se smatra nevinim
dok se njihova krivica ne dokaze. Iz ove odluke Suda proizilazi da ce optuzenici da budu
drzani u pritvoru do pocetka sudjenja samo ako bi njihovim pustanjem na slobodu bile
ugrozene zrtve zlocina, potencijalni svedoci, ili drugi, ili ako postoji rizik da bi optuzeni
pobegli.

Del Ponte je potsetila sudije da jugoslavenske vlasti i dalje odbijaju saradnju sa njenom
kancelarijom -- da im ne omogucavanju pristup arhivskom materijalu, odbijaju da uhapse
srpskog predsednika Milana Milutinovica, koji je optuzen uz Milosevica, i -- sto je
najvaznije -- da nisu jos uhapsili Generala Ratka Mladica, koji je na listi trazenih Suda a
koji, navodno, boravi u Srbiji.

Zamenik Ministra pravosudja Jugoslavije, Nebojsa Sarkic, je doputovao iz Beograda da
bi, u ime vlada Srbije i Jugoslavije, garantovao da ce dvojica optuzenih da budu
isporuceni Sudu pre pocetka sudjenja ili ranije, ako Sud tako odredi. Gospodin Sakic je
rekao da SRJ i Srbija “imaju mnogo jace razloge da saradjuju sa Sudom nego sto Sud
ima da saradjuje sa nama,” i naglasio da bi pozitivna odluka “ohrabrila neke druge sa
spiska” da se dobrovoljno predaju. Upuceni smatraju da se jos barem 16 optuzenih kriju
u Srbiji. Sakic je izjavio da SRJ nema dokaza da je medju njima i General Mladic. On je
dodao i da SRJ obradjuje zahtev kancelarije tuzilastva za pristup arhivskoj dokumentaciji
i da svakodnevno saradjuju sa njihovim predstavnikom u Beogradu.

U donosenju odluke o privremenom pustanju na slobodu Sainovica i Ojdanica, Pretresno
vece nije uzelo u obzir stepen opste saradnje sa SRJ i Srbijom. “[Tuzilac] je sugerisao da
[vlade SRJ i Srbije] ne saradjuju na zadovoljavajuci nacin [sa Sudom.] Medjutim, ova
odluka Veca se zasniva na stepenu saradnje konkretno vezane za privremeno pustanje iz
pritvora. S tim u vezi, Pretresno vece smatra da je dogovoren zadovoljavajuci stepen
saradnje.”

U zakljucku obrazlozenja svoje odluke, Vece je navelo da ce i u buducnosti da razmatra
individualne okolnosti u slucaju svakog optuzenika, kao sto to predvida Clan 65
Pravilnika, ali da je “duzina pritvora vazan element” tih odluka. U diskusiji je Karla Del
Ponte sugerisala da bi ispitivanje optuzenika moglo da traje do sest meseci, a branilac
Peter Robinson je pretpostavio da ce sudjenje mozda da pocne tek za dve godine.

Sud je odobrio pustanje iz pritvora s time da su se optuzenici obavezali:
a) da ne napustaju Beograd;
b) da predaju svoje pasose Ministarstvu Pravosudja;
c) da se svakodnevno javljaju na SUP;
d) da prijave svoje adrese Ministarstvu Pravosudja i Registru Suda;
e) da pristanu na nenajavljene posete predstavnika ovih ustanova;
f) da se obavezu na saradnju sa Kancelarijom tuzilastva;
g) da ne kontaktiraju sa drugim optuzenicima;
h) da ne kontaktiraju, ili na bilo koji nacin ne ometaju, zrtve ili potencijalne svedoke;
i) da ne diskutuju o detaljima svog predmeta sa bilo kim drugim osim sa svojim
advokatima;
j) da nastave da saradjuju sa Sudom;
k) da ispune sve druge zahteve koje pred njih postave Vlade SRJ ili Srbije koje im
omogucavaju da ispune svoje obaveze u odnosu na Sud;
l) da se vrate u Medjunarodni sud kada to od njih zatrazi Pretresno vece, i
m) da postuju odluke Pretresnog veca koje menjaju uslove ili ukidaju provizorno
pustanje iz pritvora.

Sud je nametnuo obaveze i vladama SRJ i Srbije, ukljucujuci da osiguraju kontakt
predstavnika Suda sa optuzenicima, da podnose izvestaje svake dve nedelje o njihovom
ponasanju, i da odmah uhapse i stave u pritvor optuzenika koji prekrsi bilo koji od uslova
Odluke o privremenom pustanju iz pritvora.

Odluka nije postala pravosnazna, s obzirom na to da je Kancelarija tuzilastva najavila
zalbu. Sainovic i Ojdanic ostaju u pritvoru u Hagu do odluke Zalbenog veca.
Frontline Updates
Support local journalists