REGIONALNI IZVJESTAJ: SRBIJA: PLANOVI ZA MILUTINOVICEVO IZRUCENJE

Premijer Srbije pokusava deportaciju haskog optuzenika upotrijebiti kao monetu u cjenjkanju s medjunarodnom zajednicom

REGIONALNI IZVJESTAJ: SRBIJA: PLANOVI ZA MILUTINOVICEVO IZRUCENJE

Premijer Srbije pokusava deportaciju haskog optuzenika upotrijebiti kao monetu u cjenjkanju s medjunarodnom zajednicom

Tuesday, 22 February, 2005

Vjeruje se da je Milan Milutinovic, bivsi predsjednik Srbije, optuzen za ratne zlocine, spreman odmah poci u Hag, ali vlasti mu to, za sada, ne dopustaju. Iako su vlasti spremne da ga tamo posalju, za sada ga mogu bolje upotrijebiti kao monetu u cjenjkanju.


Milutinovic, koji je zajedno sa Slobodanom Milosevicem optuzen za zlocine protiv covjecnosti i druge zlocine povezane s ratom na Kosovu, bio je od samog pocetka Milosevicev pijun, postavljen na mjesto predsjednika Srbije samo zato sto je bio apsolutno lojalan tadasnjem sefu jugoslavenske drzave.


Takav polozaj, koji je pruzao tek neveliku izvrsnu moc, mora da je bio ponizavajuci, ali Milutinovic se sada nada da ce upravo to biti njegov adut u veoma neobicnoj obrani - ne toliko to sto je samo izvrsavao naredjenja, koliko cinjenica da nije ni imao ovlastenja izdavati naredjenja.


"Ne osjecam nikakvu krivicu za konflikt u bivsoj Jugoslaviji po osnovu zapovjedne odgovornosti, jer su vojska i policija bile izvan moje nadleznosti", izjavio je Milutinovic za medije prije izvjesnog vremena.


Zapravo, on smatra da je njegovo ukljucivanje u Milosevicevu optuznicu velika greska - greska za koju se nada da ce je uskoro ispraviti.


Kao predsjednik Srbije, u trenutku izbijanja sukoba s NATO snagama 1999.godine, automatski je usao u jugoslavenski Savjet za sigurnost koji je bio nadlezan za vodjenje rata sa srpske strane, a cije su odluke dovele do ubijanja tisuca etnickih Albanaca od strane vojske, policije i paravojnih snaga na Kosovu.


Milutinovic, koji je usao u povijest kao optuzenik za ratne zlocine zbog toga sto je pokazao najvecu zelju da se preda Tribunalu, tvrdi da on nikoga nije kontrolirao.


U prosincu/decembru 2001., Milutinovic je ovom novinaru izjavio da je "on (Milosevic) bio nadlezan za vladu, a ja kao predsjednik s malim ustavnim ovlastenjima nista nisam mogao uciniti protiv toga."


Ostaje da se vidi hoce li ovakav nacin rezoniranja prihvatititi i suci u Hagu.


Ostali optuzenici koji su se nasli u paketu s Milutinovicem dozivjeli su razlicite sudbine: Nikola Sainovic i general Dragoljub Ojdanic ocekuju sudjenje u Hagu, dok je Vlajko Stojiljkovic proslog proljeca izvrsio samoubojstvo.


Prosle godine, Beograd je molio Hag da ne insistira na tome da Milutinovic bude odmah predat, u strahu da bi njegova smjena dovela do prijevremenih predsjednickih izbora u vec destabiliziranoj zemlji.


Ovom izgovoru sada je istekao rok upotrebe posto se njegov mandat zavrsio pocetkom ovog mjeseca, ali vlasti i dalje nista ne poduzimaju.


Sluzbeno, razlog je to sto sudovi tek treba da ocijene je li izrucenje zakonito.


Ipak, jedan duznosnik iz vlade, koji je pristao da govori pod uvjetom anonimnosti, izjavio je za IWPR da je pravi razlog daleko jednostavniji - vladi je potrebna moneta za trgovanje.


Na dan 31. pziujka/marta, americki Kongres donijet ce odluku hoce li i dalje pomagati oslabljenu jugoslavensku ekonomiju. Ostali donatori ugledat ce se na americku odluku.


U medjuvremenu, Ujedinjeni narodi razmatraju mogucnost uvodjenja sankcija protiv Beograda, nakon sto je sud za ratne zlocine dostavio listu od 11 osumnjicenih koja ukljucuje i Milutinovica.


Premijer Srbije, Zoran Djindjic, plasi se da bi hapsenje ovih ljudi - narocito vojnih zapovjednika, kao sto je general bosanskih Srba Ratko Mladic, koga mnogi dozivljavaju kao heroja - moglo izazvati reakciju koja bi ojacala pozicije nacionalista.


Vlasti su spremne izaci u susret Hagu izrucivanjem birokrata s liste osumnjicenih pred Tribunalom - kao sto je Milutinovic, cijoj ce se ekstradiciji malo tko ovdje usprotiviti - da se Ujedinjeni nanarodi uvjere da odustanu od prijetnji sankcijama.


Nije jasno sto Milutinovic o svemu tome misli, posto odbija odgovarati o pitanjima na ovu temu.


Prema izvorima IWPR-a, Milutinovic je bio u bliskom kontaktu s beogradskim uredom Haskog tribunala jos od prve polovice 2001.godine, kada je navodno i donio odluku da se preda.


Isti izvor navodi da je Djindjic, kojem je Milutinovic bio lojalan poslije pada Milosevica, uvjerio Milutinovica da to ne cini, posto bi izrucenje dovelo do prijevremenih predsjednickih izbora na kojima bi se glavni politicki rival srpskog premijera, sef jugoslavenske drzave Vojislav Kostunica, kandidirao, i moguce pobijedio.


Sluzbeno, Djindjic je izjavljivao da je Milutinovic zahvaljujuci funkciji koju obavlja zasticen imunitetom od sudskog gonjenja. Ali Hag, kao tribunal Ujedinjenih naroda, smatra da nitko ne moze biti zasticen od optuznice - sto je i pokazao podizuci optuznicu protiv Milosevica dok je on jos bio predsjednik Jugoslavije.


Beograd je proslog travnja/aprila usvojio Zakon o ekstradiciji i sudovi sada ocjenjuju moze li se on primijeniti da bi se Milutinovic izrucio u Hag. Suci treba da potvrde da su uvjeti postavljeni zakonom ispunjeni - to jest, da deportacija ne ugrozava nacionalnu sigurnost.


U isto vrijeme, navodi isti izvor, Milutinovic je pocetkom ovog mjeseca razgovarao s predstavnicima beogradskog ureda Haskog tribunala o tehnickim detaljima predaje i transporta.


Ipak, Hag ostaje cvrst u svom stavu i ponavlja da ekstradicija Milutinovica nece osloboditi Beograd obaveze izrucenja ostalih osumnjicenih.


Milutinoviceva uloga u Hagu mogla bi biti veoma zanimljiva, posto je on jedini duznosnik iz Miloseviceve vlasti koji je dao znak da bi bio spreman ponuditi Hagu istinsku saradnju.


Zapadni diplomati u Beogradu kazu da je Milutinovic bio jedan od umjerenijih i realisticnijih duznosnika bivseg srpskog rezima.


Stekao je reputaciju tokom mirovne konferencije u Dejtonu 1995.godine, nakon sto je opozvan sa svoje prethodne funkcije ambasadora u Grckoj da bi se kao sef diplomacije pridruzio jugoslavenskoj delegaciji na pregovorima.


Njegovoj reputaciji pridonijelo je i sudjelovanje na konferenciji o Kosovu u Rambujeu u Francuskoj u veljaci/februaru 1999.godine. Ali tamo nije mogao mnogo uciniti u odvracanju Milosecica od odbijanja medjunarodnog mirovnog plana. "Que sera sera" bile su reci kojima je Milutinovic zavrsio svoj govor na samitu.


Milosevic se umorio od Milutinovica i njegovih upozorenja o posljedicama jos prije Rambujea. Poslije samita njihovi odnosi postajali su sve hladniji i Milosevic je konacno potisnuo Milutinovica na marginu.


To je Milutinovicu olaksalo promjenu strane poslije pada Milosevica 5.listopada/oktobra 2000., kada je pokazao lojalnost novim vlastima.


Tokom ostatka svog mandata bio je gotovo neprimjetan, sto je odgovaralo Djindjicu koji se borio da izgradi funkcionalnu vladu.


To se uskoro moze promijeniti, jer bi njegovo pojavljivanje u Hagu moglo rasvijetliti mnoge detalje o Milosevicevom lancu zapovijedanja.


Milutinovic ce tvrditi da je imao malo utjecaja na odluke, ali Tuzilastvo bi na to moglo odgovoriti da i pored toga sto sve to moze biti tocno, on je ipak znao sto se dogadja i zato je morao podnijeti ostavku.


Zeljko Cvijanovic urednik je beogradskog tjednika "Blic News".


Frontline Updates
Support local journalists