Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

REGIONALNI IZVESTAJ: Hrvatski Srbi Kao Zrtveni Jarci

Hrvatske vlasti pritvaraju nevine Srbe kako bi primirile nacionalisticki gnev zbog hapsenja Hrvata optuzenih za ratne zlocine.
By Drago Hedl

"Kad sam im rekao da ja nisam taj Slavko Borjanic, da sasvim slucajno imam isto ime, oni su samo slegli ramenima i gurnuli me u celiju", kaze Stevo Borjanic, hrvatski Srbin iz Belog Manastira u Baranji.


Novine su obavestile citaoce da je Borjanic ratni zlocinac, objavivsi njegovo puno ime, a lokalni radio je nekoliko puta ponovio da gradjani Baranje mogu mirno da spavaju zbog toga sto se jos jedan ratni zlocinac nasao iza resetaka. Baranja je oblast u severnoj Hrvatskoj koja se tokom sukoba, u periodu 1991-1995, nalazila pod kontrolom Srba.


Borjanic je u februaru 2000. uhapsen na osnovu optuzbi za ratne zlocine. Predat je u osijecki zatvor, u kome je camio godinu i po dana pre no sto je potvrdjeno da je u pitanju zabluda u pogledu identiteta. Rec je o jednoj od pet osoba oslobodjenih na osnovu dokaza iznetih od strane zenskog svedoka koji je potvrdio da zatvoreni covek nije onaj Stevo Borjanic za kojim se traga zbog ratnih zlocina.


Borjanic je samo jedan od mnogih optuzenih koji su se na mucan nacin uverili koliko se u Hrvatskoj lako postaje zrtva neadekvatno vodjenih postupaka protiv osumnjicenih za ratne zlocine. Kriticari optuzuju vladu za to da, kad god je prisiljena da hapsi etnicke Hrvate koji su optuzeni za ratne zlocine, hitro sprovodi podmetnuta hapsenja hrvatskih Srba u cilju sprecavanja reakcije nacionalista.


Osamnaest Srba, cija se imena pominju na razlicitim spiskovima i koji se trenutno nalaze u hrvatskom zatvoru, stupilo je u strajk gladju kako bi skrenuli paznju na svoj polozaj. Oni tvrde da su nevini i kazu da su njihova hapsenja predstavljala nezgrapan pokusaj kompenzacije za proletosnje hapsenje generala Mirka Norca i nekolicine drugih oficira hrvatske vojske.


Jugoslovenski predsednik Vojislav Kostunica, govoreci o strajku gladju, rekao je da je Zagreb u ovoj prilici ozbiljno prekrsio ljudska prava.


"Kad god u Hrvatskoj desnica poludi, hrvatska vlada odmah pocne da hapsi Srbe", izjavio je srpski politicar iz Podunavlja, oblasti u istocnoj Hrvatskoj koju su srpski pobunjenici drzali pod kontrolom sve do pocetka 1998. godine. "To se dogodilo posle hapsenja Tihomira Oreskovica, oficira hrvatske vojske koji je optuzen za zlocine protiv Srba u Gospicu pocinjene 1991, a narocito posle hapsenja generala Mirka Norca, optuzenog za isti zlocin. Nije im vazno postoje li ikakvi dokazi dovoljni za hapsenja ili ne."


Zastupnik odbrane iz Osijeka kaze da se jedino nastojanjima da se "postigne ravnoteza izmedju uhapsenih" moze objasniti zasto je "na dan pocetka sudjenja Norcu u Rijeci 25. juna, sestorici od osamnaestorice Srba koji strajkuju gladju bilo sudjeno u Osijeku.


"Mediji su se njihovom strajku gladju rugali tvrdeci da se zatvorenici hrane u zatvorskoj kantini. Ali su se na pocetku sudjenja pojavila samo cetvorica od sestorice optuzenih. Preostala dvojica nalazila su se u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, u stanju potpune iznemoglosti. Ni cetvorica koja su se pojavila nisu se osecala dobro. Izgubili su po 10 kilograma."


Stevan Dobos, clan advokatskog tima, izjavio je da su optuzenici "marionete", a ne ratni zlocinci. "Nesposobna da uhvati prave zlocince, one koji su emigrirali iz Hrvatske, vlada sada hapsi ljude koji nikakve veze nemaju s ratnim zlocinima", tvrdi on.


Milorad Pupovac, predsednik Srpskog nacionalnog vijeca, umereni intelektualac iz Zagreba, izazvao je zgrazanje tvrdeci da hrvatska vlada sprovodi prikrivenu kampanju etnickog ciscenja. On je rekao da lakoca sa kojom su sastavljeni "spiskovi ratnih zlocinaca", potonja hapsenja i zatvaranja "osumnjicenih", te nepravedni sudski postupci predstavljaju zastrasivanje hrvatskih Srba sa ciljem da oni napuste svoje domove.


Vojislav Stanimirovic, predsednik Nezavisne demokratske srpske stranke, deli to misljenje. "Kada uhapsite nevinu osobu za tako tezak zlocin kao sto je ratni zlocin - za koji je u hrvatskom zakonu zaprecena kazna od 20 godina zatvora - to je jasan znak drugim nevinim ljudima da i oni mogu biti uhapseni", upozorava Stanimirovic.


Januara 1995, zagrebacke vlasti naredile su hapsenje 112 Srba iz oblasti Baranje na temelju neodredjenih izjava svedoka. Tek neznatno detaljnija istraga dovela je do povlacenja 26 naloga i tako razotkrila nezasnovanost i neodgovornost hrvatskih istraga ratnih zlocina uopste.


Nakon sto su dalje istrage otkrile jos ljudi koji su nepravedno optuzeni za zlocine, spisak je sa 112 sveden na 58 imena. Nekoliko takvih spiskova Srba koji su optuzeni za ratne zlocine u opticaju je u razlicitim delovima Hrvatske. Sestorica od 58 optuzenih iz Baranje trenutno se nalaze u osijeckom zatvoru. Ostali sada zive u Jugoslaviji.


Uprkos liberalnijem stavu hrvatske vlade prema povratku hrvatskih Srba u svoje nekadasnje domove, njihova pozicija u odnosu na navodne srpske ratne zlocince nije drugacija od one koju je imala svrgnuta, ultranacionalisticka vlada Hrvatske demokratske zajednice pokojnog predsednika Franje Tudjmana.


Vlada ostaje podlozna uticaju politicara sa desnice. Rezultat toga je da se, cak i na sam pomen Hrvata uhapsenih zbog ratnih zlocina, srpski "osumnjiceni" zatvaraju kako bi se ublazila moguca reakcija nacionalistickih ekstremista.


Kao sto jedan srpski politicar cinicno primecuje, "Sada smo u prilici da vidimo kako smo i mi Srbi posle svega na neki nacin korisni za Hrvatsku."


Drago Hedl je urednik projekta IWPR u Hrvatskoj.