Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

PROPALA OPTUZBA ZA SREBRENICU

Svjedok je priznao da je svoj iskaz dao na temelju onoga sto je saznao od ostalih zatvorenika
By IWPR ICTY

Na sudjenju dvojici oficira bosanskih Srba optuzenih za sudjelovanje u srebrenickom masakru - Vidoju Blagojevicu i Draganu Jokicu - tuzilastvo je ovog tjedna velike nade polagalo u svjedocenje Miroslava Deronjica, nekadasnjeg predsjednika bratunackog ogranka Srpske demokratske stranke (SDS).


Medjutim, ispostavilo se da su ta ocekivanja bila nerealna, jer je Blagojevicev branilac - americki advokat Mihael Karnavas (Michael Karnavas) - uspio ukazati na izvjesne pukotine u Deronjicevom svjedocenju. Stovise, on ga je natjerao na priznanje da se njegov iskaz tuzilastvu temeljio na saznanjima iz druge ruke - odnosno, na onome sto je saznao od ostalih zatvorenika iz pritvorske jedinice Tribunala.


Deronjic je i sam optuzen, a protiv svojih nekadasnjih suboraca svjedocio je na osnovu sporazuma koji je sklopio s tuzilastvom.


U zamjenu za njegovo priznanje krivice za sudjelovanje u razaranju sela Glogova - gdje je 1992. pogubljeno najmanje 65 Muslimana - kao i pristanak na svjedocenje protiv ostalih srpskih optuzenika iz Bosne, haski su tuzioci obecali predloziti da kazna za Deronjica ne bude duza od deset godina.


Premda Deronjic nije optuzen za masakr u Srebrenici, tuzioci su smatrali da bi on ipak - vec i zbog same funkcije koju je obavljao u rukovodstvu bosanskih Srba - mogao znati puno toga i o najvecem zlocinu bosanskog rata.


Nakon sto su Srbi u srpnju/julu 1995. zauzeli tu muslimansku enklavu, Deronjic je bio naimenovan za nacelnika Sekretarijata za civilne poslove za Bratunac i Srebrenicu.


U sklopu ispunjavanja obaveza preuzetih prema tuzilastvu, Deronjic je podnio pisanu izjavu u kojoj je iznio sve sto zna o srebrenickom masakru.


Precizniji smisao te izjave nije sasvim jasan, buduci da Tribunal - iako ona nema status povjerljivog dokumenta - nije zelio s njenim sadrzajem upoznati i javnost.


Medjutim, na osnovu onih pitanja koje je tuzilac Piter Mekloski (Peter McClosky) postavio Deronjicu, moglo se zakljuciti da se taj dokument ticao onoga sto se desavalo 11. i 12. srpnja/jula, dakle u vrijeme dok je trajala srpska operacija zauzimanja muslimanske enklave.


Tokom cetvorodnevnog ispitivanja, koje je povremeno postajalo neobicno agresivno, Karnavas je doveo u pitanje pouzdanost Deronjicevog svjedocenja, pa i samu strategiju tuzilastva.


"Rekao bih da je cudno to sto se, mada se u optuznici spominje samo Glogova, vecina razgovora koje je vodilo tuzilastvo ticala onoga sto se dogodilo u Srebrenici", rekao je Karnavas.


On je potom od Deronjica zatrazio da objasni razloge zbog kojih je bio do tancina upoznat sa srebrenickom operacijom. A u nastavku saslusanja, Deronjic je bio prinudjen priznati da je sve pojedinosti zapravo saznao od ostalih zatvorenika iz haske pritvorske jedinice.


"Podatke sam dobio od nekih ljudi koji su bili tamo i koji se trenutno nalaze ovdje, u zatvoru. Razgovarali smo o datumima i raspravljali o tome kada se sve to desavalo", izjavio je Deronjic. Karnavas je takodjer od Deronjica izmamio priznanje da on u izvjesnoj mjeri snosi i neposrednu odgovornost za ono sto se desavalo u Srebrenici.


Naime, poslije jednog izuzetno zustrog ispitivanja, Deronjic je priznao da je on osobno - iako u formalno-pravnom smislu nije imao nikakvih vojnih ovlasti u istocnoj Bosni - ipak bio nadlezan i za vojna pitanja. Potvrdio je i da je tokom 1995. zaista bio najmocniji covjek u Bratuncu.


Deronjicu ce kazna za zlocine za koje je optuzen biti izrecena sljedeceg tjedna.


Karen Meirik je suradnica projekta IWPR-a u Hagu.