Problemi Na Pomolu

Dok UN ulaze napore da pojaca svoje prisustvo na Kosovu, problemi sa kojima se svetska organizacija susrece su sve veci.

Problemi Na Pomolu

Dok UN ulaze napore da pojaca svoje prisustvo na Kosovu, problemi sa kojima se svetska organizacija susrece su sve veci.

Wednesday, 16 November, 2005

Dva meseca po okoncanju rata na Kosovu, sve je jasnije pred kolikim zadatkom se nalaze novi medjunarodni administratori u pokrajini.


Decenija srpske represije i tri meseca rata za sobom su ostavili unistenu privredu, razorene kuce i radnje, etnicke tenzije i rastucu stopu kriminala. Stavise, uprkos prisustvu mirovnih snaga predvodjenim NATO-m, red i mir tek treba da se uspostave, a osnovne usluge, kao sto su voda, telefoni, struja i odnosenje djubreta, ili ne postoje, ili su sporadicne.


Pomoc za obnovu sporo pristize a planove za ekonomski oporavak tek treba sastaviti. Zato, mozda i nepravdeno, Misiju Ujedninjenih nacija na Kosovu (UNMIK) sve vise napadaju i kosovski Albanci ali i neki medjunarodni krugovi.


Zvanicnik UN kaze da je razlog za njihove probleme sporost u dobijanju neophodnih sredstava i osoblja. Bez obzira na objasnjenje, misija UN-a se zbog kritike nasla u defanzivi upravo u trenutku kada bi trebalo da bude u poletu.


Da bi bili pravedni prema UNMIK-u, on je suocen sa situacijom koju ni crvsto ustanovljena vlada ne bi lako savladala. Stavise, UNMIK funkcionise bez valjanog budzeta i finansijskog sistema, sa manje od jedne petine planirane policije od 3.100, i trenutnim civilnim osobljem koje broji manje od 1.000 ljudi.


Istovremeno, nije jasno koliko ce trajati UNMIK-ov mandat. Iako je Generalni sekretar UN-a Kofi Anan rekao da bi UN mogle da ostanu na Kosovu i citavu deceniju, UNMIK-u nije jasna njegova uloga posle izbora koji su u ovom trenutku zakazani za septembar 2000. godine.


Sukobi izmedju Albanaca i Srba, kao i sukobi u okviru albanske zajednice, oko stanova, radnji i ostale imovine cesto zavrsavaju u nasilju. Izbeglice koji se vracaju a koji su i sami ostali bez kuca prisvajaju stanove koji su nekada pripadali Srbima, i nasilno izbacuju stanare.


Albanci koje su nekada iz stanova izbacili srpski sudovi se sada vracaju u svoje bivse stanove koji su na osnovu sudskih presuda dodeljeni Srbima, i kada stignu uvidjaju da ih vec zauzela neka druga albanska porodica.


Albanci koji su bili otpusteni s posla kada je ukinuta autonomija vracaju se u bivsa drzavna preduzeca - cak i u ona koja su zatvorena ili su bankrotirala. Formiraju upravne odbore na cijem celu se nalaze bivsi direktori, ili oni koje je imenovala kosovska samoimenovana, "prelazna vlada" etnickih Albanaca, u kojoj dominira Oslobodilacka vojska Kosova (OVK).


Uz podrsku KFOR-a, UNMIK je bio u situaciji da nametne svoj autoritet nad postanskim uslugama, telekomunikacijama i u snabdevanju strujom. Medjutim, jos uvek nisu resena pitanja koja se ticu pocetka proizvodnje i isplate plata, a da ne pominjemo pitanje vlasnistva i privatizaciju.


Nove radnje, restorani, kafici i kiosci su osvanuli sirom Pristine a ulicni prodavci pokusavaju da prodaju robu na svakom cosku. Sve je dozvoljeno u uslovima kada ne postoji lokalna vlast i planiranje.


Nedostatak prihvacenog pravnog sistema bi mogao da postane izvor najvecih sukoba. UNMIK je objavio vazecim sve srpske zakone koji su se primenjivali na Kosovu pre njegovog dolaska, osim onih koji se smatraju da su u suprotnosti sa medjunarodnim normama o ljudskim pravima. Medjutim, "prelazna vlada" kosovskih Albanaca kaze da nece raditi na osnovu "zakona koji su korisceni za represiju Albanaca." Albanske sudije zahtevaju da svi zakoni koji su usvojeni posle ukidanja kosovske autonomije 1989. godine budu proglaseni nevazecim.


U nedostatku lokalnih izvora za stvaranje bogatstva, razvija se usluzni sektor vezan za medjunarodnu zajednicu na Kosovu. Priliv stranih sredstava preko 50.000 humanitarnih radnika i drugog medjunarodnog osoblja, je vec stvorio laznu ekonomiju.


Medjunarodne organizacije su najbogatiji poslodavci, svojim vozacima, prevodiocima i recepcionarima isplacuju cak i 1.200 nemackih maraka mesecno, dok profesor na Univerzitetu u Pristini zaradjuje 200 maraka. Najbrzi nacin za bogacenje je iznajmljivanje kuce ili stana strancima koji su spremni da plate izmedju 1.000 i 2.000 maraka mesecno.


U euforicnom rasplozenju izazvanom onim sto smatraju svojom pobedom i novodobijenom slobodom, vecina kosovskih Albanaca su poceli da obnavljaju svoje kuce i zivote sa uzivanjem, a optimisti su po pitanju buducnosti. Medjutim, zamrla ekonomija, ogranicene mogucnosti za zaposljenje, i nedostatak reda i mira bi mogle mnoge da ih nateraju da se okrenu kriminalu, politickoj radikalizaciji i emigraciji na Zapad.


Besnik Pulja je slobodni novinar sa Kosova i postdiplomac na Geogretown University, Washington, DC.


Frontline Updates
Support local journalists