Probelmi sa insajderima II: General Aleksandar Vasiljević

Dan 149

Probelmi sa insajderima II: General Aleksandar Vasiljević

Dan 149

Wednesday, 19 February, 2003
Po definiciji, insajderi su svedoci koji su u jednom periodu bili bliski sa optuženim, koji zato imaju saznanja o zločinima za koje se njega tereti, ali u kojima su možda i oni sami učestvovali. Insajderi često barem imaju slične nazore kao i optuženi. Njihovi motivi za svedočenje se razlikuju; neke motiviše želja za osvetom, neki pokušavaju da izbegnu krivičnu odgovornost, a kod drugih se radi o patriotizmu, osećaju za pravdu, ili o potrebi da se čuje i njihova verzija spornih događaja.
Zbog toga za tužiloce ispitivanje takvih svedoka predstavlja komplikovan zadatak. Uz informacije koje terete optuženog, a koje možda ne bi mogao da iznese niko drugi, insajderi moogu i da iznenade tužilaštvo iznoseći podatke koje idu u prilog optuženom. Dobar tužilac ipak obično prihvata taj rizik, i argumentima ili uz pomoć drugih svedoka ili novih dokaza, pomaže sudijama da razluče žito od kukolja u izjavi. Rizik za tužioce je nešto manji ako presudu donose profesionalni sudije -- kao što je to slučaj na Međunarodnom sudu -- koji imaju bogato iskustvo u procenjivanju raznih izjava.

Na kraju višednevne izjave generala Vasiljevića, tužilac Džefri Najs verovatno analizira da li su korisne informacije koje je on izneo važnije od onih delova njegove izjave koji idu Miloševiću u prilog. Na početku moramo da naglasimo da je veliki deo rasprave bio iza zatvorenih vrata, i svi zaključci ovog izveštaja su doneti sa tim ograničenjem. Takođe vredi napomenuti da je Milošević prilično profesionalno odradio unakrsno ispitivanje, i da je od generala dobio važne ustupke.
General je osporio izjave nekoliko ranijih svedoka. Jedan od njih je bio Slobodan Lazarević, vojni obaveštajac, koji je svedočio o ulozi JNA i srpskog MUP-a u ratu u Krajini. Na Miloševićevo pitanje da li je Lazarević ikada bio pripadnik KOS-a, službe u kojoj je Vasiljević decenijama radio a poslednjih par godina bio na njenom čelu, ovaj je kategorično rekao ne. Dodao je da je apsolutno nemoguće da je Lazarević bio pripadnik KOS-a a da to on nije znao.

Vasiljević je takođe osporio deo izjave drugog bivšeg KOS-ovca, Mustafe Čandića, koji je izjavio da je bio prisutan kada je general Vasiljević gnevno reagovao na Miloševićev pokušaj da prisili sve generale da potpišu izjavu lojalnosti njemu, predsedniku Srbije. Vasiljević je, u odgovoru na Miloševićevo pitanje, rekao da se to nije nikada desilo.

U odgovoru na drugo Miloševićevo pitanje, Vasiljević je rekao da su Hrvati palili gume u Dubrovniku da izazovu simpatije međunarodne javnosti. Kada je tužilac Najs predložio da su gume možda bile na automobilima koji su se zapalili od artiljerije, kao što se videlo na video snimku koji je prikazan u sudnici, svedok je odbio. 'Ja samo znam da su gorele gume, a ne automobili. Hteo sam da kažem da je bilo paljenja da bi se alarmirala međunarodna zajednica. Ja sam dobio tu informaciju.' Prihvatio je da je informaciju dobio od svojih operativaca, a da nije video sporne automobile ili gume, niti o tome razgovarao sa nekim ko je to lično video.

Vasiljević je još tvrdio da je pucano iz Starog grada, što su kategorički negirali raniji svedoci, bivši branitelji Dubrovnika. Ako bi Vasiljević bio u pravu, onda je JNA imala barem donekle opravdanje za pucanje po tom zaštićenom kulturnom spomeniku. Najs se izvukao iz ovog škripca tako što je naveo generala da prizna da on lično nije dobijao logističke izveštaje sa ratišta; to je potpadalo pod drugo krilo vojne obaveštajne službe.

Tužioci su verovatno bili nezadovoljni kada su čuli da svedok naoružavanje hrvatskih Srba od strane JNA naziva 'kompletiranjem novo-formiranih jedinica teritorijalne odbrane (TO).' Takođe je obajsnio zašto se nije slagao sa generalom Veljkom Kadijevićem koji je pisao da je cilj JNA u Hrvatskoj bio da oslobodi srpski narod. Vasiljević je rekao da je to previše jednostavno objašnjenje, i da su Srbi trebali zaštitu zato što se HDZ ubrzano naoružavao, i što su otvorili 19 novih policijskih stanica u krajevima gde je bilo većinsko srpsko stanovništvo. Ali, odbio je da potvrdi da je JNA naoružala lokalne Srbe i paravojne jedinice, već je rekao da je JNA dala oružje samo jedinicama TO. Kada je tužilac Najs insistirao da kaže sa kog nivoa vlasti bi moralo da dođe naređenje da JNA podeli oružje Srbima u Hrvatskoj, Vasiljević je odgovorio da bi to moralo da stigne od saveznog predsedništva (za koje je ranije rekao da je bilo pod Miloševićevom kontrolom.)

Na Najsovo pitanje da li se slaže sa Miloševićem da su samo srpske opozicijske stranke formirale paravojne jedinice, general je odgovorio potvrdno. Nije se složio sa tvrdnjom da su se političke platforme tih stranaka umnogome poklapale sa politikom Srpske vlade, već je rekao da su oni hteli da zarade političke poene braneći Srbe.

General je rekao da nije nikada čuo za izveštaje Amnesti Internašnala i Hjuman Rajts Voča o prekršajima međunarodnog humanitarnog prava u Hrvatskoj i na Kosovu. Znao je, međutim, za slučaj Martinović koji je iskorišten za stvarranja anti-albanskog raspoloženja među Srbima. General je to opisao kao slučaj silovanja, da su Martinoviću napadači ugurali staklenu flašu u anus, ne spomenuvši prio tom da neki stručnjaci smatraju da se Martinović sam sebi naneo povredu.

General je izbegao da odgovori na pitanje tužioca o ulozi JNA u masakru na Ovčari. Najs je pitao sa kog nivoa je moralo da stigne naređenje o predaji 250 ljudi iz vukovarske bolnice srpskim dobrovoljcima (svi zarobljenici su zatim pogubljeni na farmi Ovčara.) General je izbegao direktan odgovor, i rekao je samo da je u TO bilo ljudi koji su bili spremni na svašta.

Pri unakrsnom ispitivanju je genearal potvrdio da je lično učestvovao u prisluškivanju i snimanju hrvatskog Ministra odbrane Martina Špegelja kada je govorio o ilegalnom uvozu oružja i naoružavanju hrvaatskih paravojnih jedinica. Ovaj snimak je, montiran, nekoliko puta prikazan na srpskoj televiziji i mnogo je doprineo da se među Srbima proširi strah zbog navodnog porasta ustaštva u Hrvatskoj. Najs nije uspeo da navede svedoka da odstupi od svoje tvrdnje da je snimak 100% autentičan i 'apsolutno verodostojan.'

Iako se posmatračima možda čini da su tužioci pogrešili što su pozvali generala Vasiljevića da svedoči, ne treba zaboraviti da je on ipak potvrdio da je postojala sprega između Miloševića, hrvatskih Srba, JNA, srpskog MUP-a i TO u ratu u Hrvatskoj. Sudije će da analiziraju njegovo svedočenje u svetlu izjava ostalih svedoka, čije izjave su u nekim detaljima potpuno suprotne od generalovih. Uz to, tužioci nisu završili deo predmeta koji se odnosi na Hrvatski, pa ćemo sigurno čuti još svedoka koji će da potvrde ili pobiju delove generalovog svedočenja. Zadatak sudija je upravo da procene u kojoj meri treba verovati kom svedoku, i u kojoj meri prihvatiti koju tvrdnju. U slučajevima kada svedoci daju oprečne izjave, sudije uvek procene u kojim detaljima da prihvate jedu ili drugu interpretaciju, s obzirom na dodatne dokaze koji su izneti, i na razloge koji eventualno naveli svedoke da zataje istinu, ili zašto je verovatno da je neki svedok u zabludi o određenom pitanju, itd.

Najs je uspeo da od generla dobije nekoliko važnih ustupaka. Na primer, on je jasno rekao da je, da je htela, JNA mogal silom da spreči otcepljenje Slovenije. U drugim svedočenjima, i u tajno snimljenom telefonskom Miloševićevom razgovoru, čuli smo da Miloševićev plan o stvaranju Velike Srbije nije uključivao Sloveniju, koja je imala malo srpskog stanovništva. Milošević je spremno pustio Sloveniju da napusti federaciju, kao što je rado video da odlaze delovi Hrvatske u kojima su Srbi bili apsolutna manjina.

U procenjivanju verodostojnosti generalovih reči, sudije će sigurno da uzmu u obzir njegov odgovor na Najsovo poslednje pitanje: kako bi -- ako bi bilo dokazano da je 80 hiljada Kosovara zaista bilo proterano i kada bi tela od više od tri i po hiljade ubijenih bila ekshumirana -- objasnio da su brojke kojima on barata toliko manje? [Pretpostavljamo da je u delu suđenja koji je bio zatvoren za javnost general dao neke procene o broju žrtava koje su znatno manje od ovih]. Svedok je odgovorio: 'Ja ne znam brojke za Kosovo. Znam koliko je bilo poginulih i ranjenih u VJ. Ja sam bio u centrali. Nisam imao informacije, brojeve koji bi upućivali na zaključak da su Albanci proterani. Ja sam se bavio svojim poslom. Ne verujem da se u vojnom vrhu tako nešto dešavalo.'

General Aleksandar Vasiljević je naveden kao član zajedničkog zločinačkog poduhvata kroz koga je Milošević, navodno, počinio zločine na Kosovu.
Frontline Updates
Support local journalists