Privatizacija ide na ruku milosevicevim saveznicima

Milosevicevi sledbenici izvukli su glavnu korist od najnovijeg talasa privatizacije.

Privatizacija ide na ruku milosevicevim saveznicima

Milosevicevi sledbenici izvukli su glavnu korist od najnovijeg talasa privatizacije.

Friday, 16 February, 2001

Uoci smene vlasti u Srbiji, Socijalisticka partija Srbije, SPS, Slobodana Milosevica na brizinu je privatizovala preko stotinu najkrupnijih drzavnih preduzeca.


Socijalistima lojalni direktori tih preduzeca ce postati njihovi vlasnici. Preko njih ce porazeni rezim sacuvati ekonomsku moc, a nova vlada premijera Zorana Djindjica ce ostati - praznih saka. Ako se proces dovede do kraja, pobednici ce imati na teretu samo propale drzavne forme - hronicne gubitase.


U periodu od pada Milosevica u oktobru, dok nije doslo do izbora u decembru, Srbijom je upravljala prelazna vlada, a u razlicitim resorima su odluke zajednicki donosili predstavnici tada jos vladajuceg SPS, Demokratske opozicije Srbije, DOS, i Srpskog pokreta obnove, SPO, Vuka Draskovica.


Zahvaljujuci nesmotrenosti DOS-a resor za ekonomsku i vlasnicku transformaciju u celosti je pripao SPS-u. A ovaj resor se, za razliku od drugih ministarstava u prelaznoj vladi, pokazao veoma azurno.


U protekle tri i po godine u privatizaciju je mesecno ulazilo oko desetak preduzeca, a od ukupno 7,500 drzavnih preduzeca, tek njih 400 je promenilo vlasnicku strukturu.


U periodu od 24.oktobra do 12.januara, 217 firmi je krenulo u transformaciju, sto je za 52 odsto veci iznos u odnosu na prvih deset meseci prosle godine. U toku je upis akcija za 114 preduzeca. Vecina tih preduzeca su mocni giganti poput "Simpa", "Hemofroma", "Bambija", hotela "Metropol", "Vitala" i "Trudbenika". Njihovi su direktori visoki funkcioneri SPS i JUL-a.


Za deset godina Miloseviceve vladavine, upravo su sa vrha dolazili otpori privatizaciji. Drzavna preduzeca, na cijem su celu bili Milosevicu lojalni direktori, uvek su bila osnove njegove finansijske moci. Sa racuna tih firmi, po direktivi su skidani drzavi urgentno potrebni iznosi, uglavnom za sprecavanje socijalnog bunta.


Kad bi privatizacija, pak, bila dozvoljena onda su vlasnistvo firme dobijali ljudi direktno povezani sa rezimom.


Sa padom rezima, upravo su oni koji su zagovarali drzavnu svojinu, iznenada promenili stav.


Pocetkom novembra, dr Oskar Kovac, ministar za ekonomsku i vlasnicku transformaciju u prelaznoj vladi, i visoki funkcioner SPS-a, javno je pozvao direktore preduzeca da ubrzaju privatizaciju.


Iako je pre samo pet -sest meseci na sednicama ekonomskog saveta SPS, tvrdio da je drustvena svojina najefikasniji svojinski oblik., Dr Kovac navodi da je ubrzao proces privatizacije ne zbog politickih vec iz ekonomskih razloga. Po njemu, je zbog devalvacije dinara vrednost akcija postala realnija, pa je utvrdjivanjem novog kursa osnovna kocnica privatizacije otklonjena.


Boris Begovic, clan ekspertskog tima potpredsednika savezne vlade, Miroljuba Labusa, ovako objasnjava pojavu: "Milosevicevom rezimu bilo je jasno da ce na decembarskim izborima definitivno izgubiti politicku moc. Smislili su da iskoriste vazeci zakon o privatizaciji kako bi zadrzali ekonomsku moc, pre nego sto budu porazeni na izborima. Bila je to razradjena odluka stranke da preko svoje direktorske garninure sacuva deo vlasti koju su gradili u poslednjih deset godina".


U ovom naglom talasu privatizacije vec su penzionerima i zaposlenima ponudjene besplatne akcije u iznosu od 542 miliona nemackih maraka. Dosadasnja iskustva pokazuju da radnici i penzioneri nemaju nikakav interes da te akcije zadrze. Stoga se ocekuje "zavrsna faza" kada bi direktori zapravo te deonice poceli da otkupljuju od radnika. "Mogli bi vrlo brzo i da pokupuju akcije od svojih radnika kao sto su to neki i uradili ovih godina", kaze Jovan Rankovic poznati ekonomista i clan ekonomskog odbora Demokratske stranke Srbije, DSS.


"Besplatnom podelom akcija preduzece bi od drustvenog preslo u vecinsko privatno, nova vlast ne bi imala uticaja na izbor direktora, a oni bi kao akcionari ostali gde su sada", dodao je Rankovic.


Ceo proces je liderima DOS-a upao u oci pre decemarskih izbora ali ga nisu mogli zaustaviti. Kada je postavljena nova vlada u januaru, glavna faza ovog procesa bila je okoncana.


Novoizabrani ministar za privredu i privatizaciju u vladi Srbije, Aleksandar Vlahovic bio je zatecen ovako velikim talasom privatizacije. "Nisam ocekivao od jedne prelazne vlade, kad je vec bila poznata opoziciona volja gradjana, da cini tako drasticne poteze", rekao je on.


Sada nove vlasti pokusavaju da poprave sto se popraviti moze, ali su njihove opcije ogranicene. Nova vlast ili mora krenuti u opstu reviziju ove ekspresne privatizacije ili da prihvati zateceno stanje.


Ako se odluci za prvo, da ide na ponistavanje dosadasnje privatizacije po vazecim propisima, proces neophodne privatizacije bice veoma usporen. Po Milanu Kovacevicu konsultantu za strana ulaganja, "ako se to dogodi - bice krupan korak nazad, jer se u demokratskim drzavama takve stvari ne dogadjaju".


Novi srpski ministar za privredu i privatizaciju Vlahovic je najavio da se "nece ici u ponistavanje svih ovih privatizacija, vec samo na preispitivanje pojedinacnih sumnjivih slucajeva"


Nenad Canak, predsednik vojvodjanskog parlamenta, koga su vec prozvali vojvodjanski Elliot Ness, oformio je sluzbu koja ce procenjivati po koliko realnoj ceni su pojedinci dosli do akcija ili deonica u nekadasnjim drustvenim preduzecima.


Vesna Bjekic je dopisnik IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists