Pristina Postaje Logor

Dva kvarta u Pristini su ociscena. Dok porodice beze prema drugim delovima grada, gradjani strahuju u koje ce svrhe biti iskorisceni ovi kvartovi koji se nalaze na brdima.

Pristina Postaje Logor

Dva kvarta u Pristini su ociscena. Dok porodice beze prema drugim delovima grada, gradjani strahuju u koje ce svrhe biti iskorisceni ovi kvartovi koji se nalaze na brdima.

U utorak uvece dom mojih roditelja bio je prepun nepoznatih ljudi. Oni su stigli iz Dragodana, albanskog dela grada, u ocajnickoj potrazi za sigurnim mestom gde bi mogli da prenoce. To popodne policija je usla u svaku od oko 600 kuca u tom kraju i poizbacivala sve stanare. To sve se dogodilo u roku od dva sata.

Policija je upala i sve rascistila. Iako nema izvestaja da je neko ubijen u ovom incidentu, neki stanovnici kazu da su bili zlostavljani. Naoruzani muskarci sa crnim maskama i plavim policijskim slemovima su jednostavno usli i rekli: "Morate da odete."

Isto se dogodilo i u delu grada koji se zove Taslidje. Posmatrao sam kroz prozor kako ljudi beze. Svu svoju imovinu su ostavili – cak im nije bilo dozvoljeno da uzmu svoje licne isprave. Sve sto su imali bila je tuga u njihovim ocima. Izgledalo je kao da je njihov cuveni ponos unisten.

Cetiri porodice su dosle u zgradu gde zivi moja porodica. Najpre su bili uplaseni, nisu znali da li ce u zgradi zateci Srbe ili Albance. Ali posto su naisli na jednog Albanca, a zatim na jos jednog i jos jednog, shvatili su da su naisli ljude koji ce im pomoci.

Moja majka im je dala malo vode da se smire, a zatim im je skuvala kafu i caj. Bilo im je neprijatno da pitaju da li mogu da spavaju kod nas. Sada u nasem malom stanu borave cetiri porodice.

Citave noci su stajali kraj prozora i posmatrali svoje kuce, i ocekivali da vide plamen. Medjutim noc je bila prilicno mirna: bio je samo jedan vazdusni napad NATO-a rano ujutru i nekoliko eksplozija. Takodje se cula uobicajena pucnjava na ulicama, ali niko na to vise ne obraca paznju. Njihove kuce nisu zapaljene. Medjutim, kada su ujutru porodice pokusale da se vrate kucama, policija ih je sprecila da to ucine.

U utorak sam saznao da je moj prijatelj i kolega, Baton Hadziu, urednik dnevnog lista na albanskom jeziku Koha Ditore, ubijen. Bio je odlican novinar, a verovatno to je razlog zasto je ubijen.

Ono sto me najvise boli je sto sam njegovoj porodici rekao da je on na bezbednom mestu i da ne treba da brinu. Sada imam osecaj krivice. Hvala Bogu sto telefon njegovih roditelja ne radi pa ne mogu da ih dobijem: Ne bih znao sta da kazem. Nadam se da je to bila brza smrt – jedan metak u glavu. Nadam se da ga nisu tukli, ta pomisao me uzasava.

Niko nije ocekivao da ce biti tako strasno. Iako smo znali da ce biti odmazde kad rat pocne, mislili smo da ce se to dogadjati u udaljenim selima. Niko nije ni sanjao da ce Pristina ovako izgledati.

Televizija prikazuje slike izbeglica koje su otisle. Oni su barem preziveli i mogu se vratiti jednog dana. Ali sta ce biti sa nama koji smo ostali? Pristina je postala logor.

Nekih 300 vozila prepunih ljudi napustilo je Pristinu u utorak ujutru. Organizovali su se i odlucili da pobegnu, juzno u pravcu Makedonije. Ko zna da li ce stici bezbedno? Ali bili su ocajni da odu odavde i stignu sto je dalje moguce od ove situacije ovde.

Oni koji ostaju smatraju da je ovo cena koju treba platiti za Kosovo. Jedino je pitanje ko ce preziveti do kraja. Oni koji ostaju ne zele da "im" pomognu da ispune svoju zelju da isprazne Kosovo od Albanaca.

Sutra ce biti tacno nedelju dana od kada nisam video grad, i moje prijatelje, od kada sam ostao u mraku. Jedini pogled na svet koji imam je kompjuter ispred mene koji mogu da koristim do 6 sati popodne, do kada ima struje. Jedino od grada sto mogu da vidim je sumorna ulica ispred kuce u kojoj boravim. Gledam kroz zavese, ali ih ne pomeram.

Proveravam Internet da bih saznao sta se desava u mom gradu. Kosovapress, agencija OVK, izvestava o pucanju u Pristini i granatiranju Taslidja. Cujem pucanje ali ne i granatiranje. I onda shvatam. Sada znam zasto su oni ljudi dosli prosle noci u stan mojih roditelja. Oba ova kvarta, Dragodan i Taslidje se nalaze na brdima. Sada posto su ociscena, vrlo je lako na njima postaviti artiljeriju i ciljati na bilo sta u gradu.

Situacija je juce bila losa. Danas je jos gora. Kakva ce biti sutra?

Ime autora se ne objavljuje da bi se zastitio od odmazde.

Frontline Updates
Support local journalists