PREDAJA BOSANSKOG SRBINA

Bivsi ministar unutrasnjih poslova bosanskih Srba, Mico Stanisic, predao se Haskom tribunalu ovog tjedna. Protiv njega je podignuta optuznica zbog pokretanja kampanje masovnog ubijanja, deportacije i pritvaranja civilnog stanovnistva hrvatske i muslimanske nacionalnosti tokom 1992.

Stanisic se sudu Ujedinjenih naroda predao 11. ozujka/marta, nakon obavljenih razgovora s ministrima iz vlade Srbije i Republike Srpske (RS), koji su njegovu odluku pozdravili kao “moralnu i patriotsku”.

“Ne osjecam se krivim”, rekao je on predstavnicima novinske agencije bosanskih Srba (SRNA), dan uoci odlaska u Hag. “Trebam samo da reci istinu na mjestu gdje se sprovodi pravda i sve ce biti u redu.”

U optuznici koja je istog dana objavljena, Tribunal tereti Stanisica u deset tocaka za zlocine protiv covjecnosti i krsenja zakona i obicaja ratovanja.

Tuzioci tvrde da je Stanisic, u razdoblju od travnja/aprila do prosinca/decembra 1992. – kao nacelnik srpskog ministarstva unutrasnjih poslova u Bosni i Hercegovini, cijem je osnivanju i sam pridonio – bio najvisi zapovjednik policije u onim dijelovima zemlje koji su se nalazili pod srpskom kontrolom.

U to vrijeme su jedinice pod njegovim zapovjednistvom navodno sudjelovale u kampanji razoruzavanja muslimanskog i hrvatskog stanovnistva u Bosni. Bila je to varka s ciljem potpirivanja ekstremizma – medjutim, nakon sto je nesrpsko stanovnistvo razoruzano, gradovi i sela bili su napadnuti, a njihovi zitelji protjerani s teritorija na kojem je trebala biti formirana srpska drzava.

I vecina preostalog stanovnistva naknadno je prisilno protjerana.

Tuzioci tvrde da je u spomenutom devetomjesecnom periodu ubijeno vise tisuca bosanskih Hrvata i Muslimana, dok ih je vise desetina tisuca bilo izgnano iz vlastitih domova. Izbjeglice su na odlasku cesto bile primoravane potpisati dokument kojim se odricu svoje imovine u korist srpskih vlasti.

U optuznici se navodi i popis vise od 60 zatvorskih objekata u kojima su pritvorenici nesrpske nacionalnosti boravili pod izuzetno teskim uvjetima i gdje su cesto zvjerski premlacivani, muceni, silovani i ubijani.

Pobrojano je i osam odvojenih pokolja, kao i niz drugih, povremenih ubijanja koja su se odigrala u spomenutom razdoblju. U dvije odvojene prilike, kako se navodi, bilo je pobijeno oko 70 ljudi.

Prema tvrdnjama tuzilaca, u nastojanju da nesrpsko stanovnistvo primora na odlazak, spaljivana su i pljackana citava sela, dok su ljudi bili otpustani s radnih mjesta i podvrgavani krajnje proizvoljnim istragama, nakon cega im je zabranjivan rad u javnim sluzbama.

Stanisica se djelomicno tereti zbog toga sto nije sprijecio zlocine svojih potcinjenih u policiji, niti ih je naknadno kaznio, kao i zbog navodnog neposrednog sudjelovanja u “zajednickom zlocinackom poduhvatu” etnickog ciscenja.

Medju ostalim sudionicima tog poduhvata spominju se i bivsi srpski lider Radovan Karadzic, kao i general Ratko Mladic – koji su i sami odavno optuzeni pred Haskim tribunalom, ali su jos uvijek na slobodi.

Nakon sto se 1994. u odnosima izmedju Beograda i bosanskih Srba desio raskid, Stanisic je stao na stranu Miloseviceve vlade, da bi potom i otisao u Srbiju, gdje danas posjeduje dvije firme. Osim toga, napisao je i knjigu ratnih sjecanja, koja jos uvijek nije objavljena.

Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.