Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

PONOVO O SPORNOM IZVJESTAJU

Nizozemski izvjestaj o dogadjajima vezanim za masakr u Srebrenici toliko je uopcen da se na njega pozivaju i svjedoci optuzbe i svjedoci obrane
By Karen Meirik

Svjedoceci ovog tjedna pred Haskim tribunalom, americki profesor sa sveucilista u Virdziniji, Pol Soup (Paul Shoup), iznio je ocjenu da na sudjenju za zlodjela koja su pocinili nacionalisticki orijentirani bosanski Srbi ipak ne bi bilo posteno donositi presudu prije no sto u obzir bude uzeta i propaganda kojoj je stanovnistvo u to vrijeme bilo izlozeno.


Pojavljujuci se kao ekspertski svjedok obrane na sudjenju Radislavu Brdjaninu - politicaru bosanskih Srba kojem se sudi za genocid - Soup je uglavnom svjedocio na temelju knjige "Rat u Bosni i Hercegovini: Etnicki sukob i medjunarodna intervencija", ciji je jedan od autora.


No, takodjer je posegnuo i za necim sto je postalo poznato kao "NIOD-ov izvjestaj". U pitanju je tekst koji na 6.000 stranica govori o onome sto se dogodilo u Srebrenici i koji je nastao pod okriljem uglednog nizozemskog Instituta za ratnu dokumentaciju (NIOD).


U odvojenoj sudnici Tribunala, istovremeno se i jedna ekspertska svjedokinja - norveska profesorica statistike Helga Brunborg (Helge Brunborg) oslanjala na NIOD-ov izvjestaj pri davanju iskaza na sudjenju Vidoju Blagojevicu i Draganu Jokicu. Rijec je o dvojici oficira bosanskih Srba optuzenih za sudelovanje u organiziranju srebrenickog masakra.


Ali, za razliku od Soupa, Brunborgova se u sudu pojavila kao svjedok optuzbe.


Kako je moguce da se i svjedok obrane i svjedok optuzbe pozivaju na jedan te isti izvjestaj o etnickom ciscenju u Bosni?


Neki tvrde da upravo ta cinjenica pokazuje koliko je pouzdan i autoritativan NIOD-ov izvjestaj.


Izrada tog dokumenta nizozemske vlade uslijedila je nakon sto su iznesene kritike na racun ponasanja nizozemskih mirovnih snaga u Srebrenici u vrijeme masakra. Dokument je pripreman sest godina, nakon cega se pojavio kao - po mnogim misljenjima - za sada najautoritativniji opis onoga sto se dogadjalo u srpnju/julu 1995.


Medjutim, kriticari tvrde da je ta ogromna knjiga ipak prepuna gresaka i da predstavlja pokusaj zataskavanja, odnosno rezultat namjere da se odgovornost za zlo skine s Nizozemaca. Oni smatraju da je izvjestajem ciju je izradu financirala vlada osigurana neka vrst "polazne" informacije svim stranama u sukobu. Naime, taj dokument je toliko razblazen da ni u kom smislu ne donosi nikakve realne sudove ni o cemu.


Prema rijecima Jana Vilema Honiga (Jan Willem Honig) - viseg predavaca na studijama rata pri londonskom Kings koledzu i koautora hvaljene knjige "Srebrenica, zapis o jednom ratnom zlocinu" - istina o NIOD-ovom izvjestaju je negdje izmedju dva medjusobno radikalno suprotstavljena stava.


Iako izvjestaj "posjeduje auru nezavisnog akademskog istrazivanja", Honig ga kritizira zbog preopsirnosti, tvrdeci da iz takvog obilja podataka svatko moze odabrati ono sto mu je neophodno za elaboraciju bilo kakvog stava.


Znacajan je nedostatak i to sto izvjestaj nije uvijek konzistentan.


"Moguce je izvesti razlicite zakljucke na temelju razlicitih segmenata te knjige. Otuda je moguce i to da za njom posezu i obrana i tuzilastvo", rekao je on.


Honig tvrdi da je u izvjestaju naisao i na veliki broj gresaka. On, na primjer, ukazuje na to da mapa koju autori koriste kao graficku ilustraciju ratnog plana bosanskih Srba nije u skladu s objasnjenjem tog plana u tekstu. Pri tom ni pisana ni graficka verzija ne docaravaju na adekvatan nacin stvarni plan, koji je zaista postojao.


No, Honig smatra da je gora od netocnosti cinjenica da nizozemski izvjestaj nema sasvim jasan cilj.


"Trebalo je da [istrazivaci] bolje razmotre pitanje sto se zeli postici takvim izvjestajem. Time su se mogle ustedjeti tisuce stranica. Opredeljujuci se za lezerno-narativni ton, oni su sebi ucinili medvedju uslugu. Projekt se oteo kontroli; postao je preobiman", kaze on.


Nije samo Honig kritizirao izvjestaj. Mnogi su se citaoci takodjer zalili da je indeks oskudan i prepun gresaka, pogotovo kada su u pitanju vlastita imena.


Izvjestaj su kritizirale cak i osobe koje i same rade za NIOD.


Nedavno je jedan od devetoro istrazivaca Instituta, antropolog Ger Dujzings (Ger Duijzings), izjavio za nizozemski dnevni list "NRC Handelsblad": "Podaci za koje sam zakljucio da su nepouzdani nalaze se u prvom poglavlju [izvjestaja] - za njima je [kolega-istrazivac] Bob de Graf (Bob de Graaf) posegnuo u namjeri da potkrijepi vlastite stavove."


Sada se cini da ce se kontroverze oko NIOD-ovog izvjestaja prenijeti i u sudnice Tribunala, posto i svjedoci obrane i svjedoci optuzbe u tom dokumentu pronalaze potvrdu onoga sto zele dokazati.


Prije izvjesnog vremena, cak je i bivsi jugoslavenski predsjednik Slobodan Milosevic nagovijestio da ce vjerojatno i sam iskoristiti neke dijelove nizozemskog izvjestaja za potrebe vlastite obrane.


A tesko da su tvorci izvjestaja takvu mogucnost imali na umu onda kada su poceli raditi na, za sada najautoritativnijem, opisu srebrenickih dogadjaja.


Karen Meirik izvjestava za IWPR iz Haga.