Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

PERISIC: NISAM KRIV

Sudjenje bivsem nacelniku generalstaba srpske vojske u velikoj bi mjeri moglo utjecati i na dalji tok ostalih sudjenja za ratne zlocine u Hagu
By

Bivsi nacelnik generalstaba Vojske Jugoslavije (VJ), Momcilo Perisic, izjasnio se ovoga tjedna kao nevin po svim tockama optuznice koju je protiv njega podigao Tribunal. Time je pred Medjunarodnim sudom poceo proces za koji mnogi smatraju da ce biti jedan od najznacajnijih.


Perisic je spomenutu duznost obavljao tokom devedesetih, u vrijeme kada se ratovalo u susjednim zemljama, Hrvatskoj i Bosni. Optuzen je da je tajno podrzavao tamosnje srpske formacije, pri cemu je navodno bio upoznat i sa zlocinima koje su one pocinile.


Spomenuta podrska je, kaze se u optuznici, bila pruzana bez znanja jugoslavenske i medjunarodne javnosti, ali uz punu suglasnost vladajuce elite.


Ovaj pedantno odjeveni sezdesetogodisnjak je 9. ozujka/marta, uz pomoc svog sluzbenog zastupnika, najavio kako za svog branioca namjerava imenovati bivseg srpskog ministra pravosudja, Vladana Batica, te da ce svakako zatraziti od Tribunala da ga privremeno, do pocetka sudjenja, oslobodi.


Jedan visoki duznosnik Tribunala, koji je zelio ostati anoniman, izjavio je za IWPR kako optuznica protiv Perisica spada medju “najznacajnije . . . za razumijevanje sudjelovanja Beograda u ratovima u Bosni i Hrvatskoj”.


Promatraci ocekuju da ce sudjenje Perisicu imati dalekosezne posljedice – pa cak i da ce se mozda odraziti na odvojen sudski postupak koji je drzava Bosna i Hercegovina pokrenula pred Medjunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu.


Optuznica se odnosi na tri epizode iz bosanskog i hrvatskog rata, i u njoj se navode imena s tajnog platnog popisa jugoslavenske vojske, uz napomenu da im je Perisic pomogao da pocine zlocine ili da ih – u najmanju ruku – nije kaznio.


Optuzbe se ticu granatiranja civilnih ciljeva u Hrvatskoj koje su srpske snage izvrsile u svibnju/maju 1995.; trogodisnje opsade Sarajeva (1992-95); te, napokon, masakra koji je u srpnju/julu 1995. izvrsen nad oko 7.000 srebrenickih Muslimana.


Iako je povodom Srebrenice vec izrecena prva presuda za genocid pocinjen u bosanskom ratu, Perisic nije optuzen za taj zlocin, nego mu se u 13 tocaka optuznice pripisuje odgovornost za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja.


Bivsi jugoslavenski predsjednik Slobodan Milosevic, kome se takodjer sudi za organiziranje ratova u Bosni i Hrvatskoj, uporno porice da je Srbima izvan Srbije, osim “humanitarne”, pruzao bilo kakvu pomoc.


Perisic je u to vrijeme bio jedan od najblizih Milosevicevih suradnika, pa se pretpostavlja da je samim tim i jedna od kljucnih licnosti koje su omogucile vojnu implementaciju njegove politike.


Izgleda da ce optuznica protiv Perisica umnogome biti pokrivena dokazima koji su vec izneseni na sudjenju Milosevicu. Oni pak dobrim dijelom pocivaju na sluzbenim zapisnicima Vrhovnog savjeta obrane (VSO) – organa koji je zapovijedao vojskom. Beogradska vlada nevoljno je 2003. predala tu dokumentaciju Hagu, zahtijevajuci pritom da veci dio gradje ostane nedostupan javnosti.


Medjutim, specificnost Perisicevog slucaja – prema rijecima Bogdana Ivanisevica, predsjednika beogradskog ogranka Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch), koji prati zbivanja u Tribunalu – ogleda se u vrlo preciznom odredjenju optuzbi.


“Ovo je prva, a vjerojatno i jedina optuznica u kojoj su precizno opisani priroda i stupanj vojnog angazmana beogradske vlade u bosanskom i hrvatskom ratu”, rekao je on.


U optuznici se navodi da je u ratovima vodjenim tokom devedesetih beogradska vlada koristila infrastrukturu jugoslavenske vojske u svrhe snabdijevanja srpskih snaga u Bosni i Hrvatskoj, kojima je pruzana pomoc u oruzju, municiji, hrani, uniformama i gorivu.


Podjednako teska optuzba odnosi se na okolnost da su mnogi oficiri iz sastava spomenutih snaga bili na platnom popisu jugoslavenske vojske, te da su pojedini jugoslavenski oficiri bili tim snagama i “pozajmljivani”.


Tri vojske su izgleda bile financirane iz istog budzeta – i to tako da tuzioci tvrde da je cjelokupno njihovo snabdijevanje obavljano uz medjusobna uskladjivanja.


Ova tijesna suradnja ostvarivana je posredstvom dva odjeljenja koja su formirana pri jugoslavenskom generalstabu: dok je 30. Kadrovski centar slao oficire u vojsku bosanskih Srba, 40. Kadrovski centar bio je zaduzen za podrsku srpskoj vojsci u Hrvatskoj.


Te centre je, prema navodima tuzilastva, u studenome/novembru 1993. osnovao osobno Perisic, s namjerom da “prikrije opremanje i isplatu” doticnih oficira.


U njihovom je sastavu bio i veliki broj visokih srpskih starjesina koje su vec optuzeni pred Haskim tribunalom – ukljucujuci i bivseg vrhovnog zapovjednika bosanskih Srba, Ratka Mladica, koji je pored ostalog optuzen i za genocid pocinjen u Srebrenici.


U optuznici se tvrdi i da Perisic nije samo osnovao te centre, nego i naredjivao kolebljivim jugoslavenskim starjesinama da odu u Bosnu i Hrvatsku, prisiljavajuci one koji to nisu zeljeli i nagradjujuci one koji su svojim dobrovoljnim odlaskom (po njegovom misljenju) to zasluzili.


Tuzioci dakle zahtijevaju da se Perisic proglasi odgovornim za zlocine koje su pocinili oficiri s platnog popisa spomenutih kadrovskih centara.


Iako su oficiri po odlasku u Hrvatsku ili Bosnu bili stavljani pod operativno zapovjednistvo lokalnih komandanata, tuzioci tvrde da je Perisic u krajnjoj liniji ipak bio odgovoran za njihovo ponasanje – jer im je kontrolirao financije, logistiku i snabdijevanje, raspolagao ovlascenjem da ih promovira u visi cin ili degradira, te imao i mogucnost, povodom bilo kog prekrsaja, pokrenuti istragu.


Trima epizodama iz optuznice zajednicko je to što su sve toliko poznate da ce optuzeni veoma tesko moci poreci da je sa njima bio pravovremeno upoznat.


U Bosni su srpski oficiri, zajedno sa pripadnicima 30. Kadrovskog centra, sudjelovali u opsadi Sarajeva. Perisica se, osim toga, tereti i za dodatnu podrsku opsadi, koja je navodno pruzana u razdoblju od prosinca/decembra 1993. do veljace/februara 1994., i to neposrednim angaziranjem jugoslavenskih snaga u okviru operacije “Pancir 2”. S tim u vezi, on je optuzen za ubojstva, nehumano postupanje i napade na civile.


Za ubojstva, nehumano postupanje, progone i pogubljenja Perisica se takodjer tereti i povodom srebrenickog masakra.


Radi se o zlocinima koje su zapravo isplanirali i pocinili pripadnici 30. Kadrovskog centra. No, Perisic je ovim povodom optuzen za nesto mnogo gore od pukog isplacivanja placa ubojcama ili slanja oruzja i municije koji ce kasnije biti upotrijebljeni.


Tuzioci naime navode da je nekoliko mjeseci prije masakra Perisic omogucio tajnu obuku pripadnika jedinice koja ce kasnije pociniti veliki broj izvansudskih pogubljenja – 10. Diverzanskog odreda vojske bosanskih Srba.


U optuznici se navodi i da je Perisic odobrio sudjelovanje Uzickog korpusa VJ-a u planiranju i pripremama srebrenickog masakra – mada se ne kaze da je ta jedinica planirala ubojstva.


Treci odjeljak optuznice tice se Hrvatske, odnosno toga da je zapovjednik lokalnih srpskih snaga – i pripadnik 40. Kadrovskog centra VJ-a – naredio granatiranje triju naseljenih mjesta, ukljucujuci i prijestolnicu Zagreb, a u znak odmazde za hrvatske napade na teritorije koje su do tada bile pod srpskom kontrolom.


Dvoje ljudi je poginulo, a 48 ih je ranjeno u artiljerijskoj vatri koju su na srediste Zagreba otvorile srpske snage. Zbog toga se Perisica tereti za ubojstva, nehumano postupanje i napade na civile.


Iako ce sudjenjem Perisicu svakako biti objasnjene veze medju razlicitim srpskim vojskama, analiticari su suglasni da bi ono moglo imati i dodatne posljedice – to jest, da bi moglo utjecati i na proces koji je pred MSP-om bosanska vlada pokrenula protiv Beograda.


Sarajevo je optuzilo krnju Jugoslaviju za genocid pocinjen u bosanskom ratu. Planirano je da taj proces traje oko 12 mjeseci.


Bosanska se vlada nada da ce, ukoliko pred Tribunalom bude dokazana Perisiceva krivica, njena tuzba za genocid biti dodatno osnazena.


“Sa svakom novom optuznicom koja zbog ucesca u bosanskom ratu biva podizana protiv visokih beogradskih funkcionara, nas slucaj postaje sve jaci”, rekao je jedan neimenovani funkcionar bosanske vlade.


“A od ovoga nema dalje – prvo je politicki, a sada i vojni lider izveden na optuzenicku klupu.”


Medjutim, da bi sudjenje Perisicu utjecalo na sudjenje Beogradu, neophodno je da dokazi koji ce biti izneseni pred Tribunalom dospiju i u javnost. MSP, naime, radi na temelju dokaza koje iznose strane u sporu i nema pravo trazenja bilo kakve dodatne dokumentacije – a pogotovo ne one koju Haski tribunal drzi u tajnosti.


“Jos uvijek postoji preveliki broj tajnih dokumenata i svjedoka da bi se stekao potpuni utisak o ulozi Jugoslavije”, tvrdi diplomat.


“Zbog toga ce u ovom slucaju cak i najsitniji dokazi biti od izuzetne vaznosti.”


Ana Uzelac je voditeljica programa IWPR-a u Hagu.