Penzija Koje Nema

Penzioneri predstavljaju onaj segment srpskog drustva koji je najgore prosao u toku prosle decenije, a ipak se od njih ocekuje da ponovo zategnu kaiseve.

Penzija Koje Nema

Penzioneri predstavljaju onaj segment srpskog drustva koji je najgore prosao u toku prosle decenije, a ipak se od njih ocekuje da ponovo zategnu kaiseve.

Thursday, 10 November, 2005

Na ulicama Beograda, srpske prestonice, sve cesce se mogu videti stari ljudi koji prose ili preturaju po kontejnerima. Sudeci po tragovima garderobe, ophodjenju sa prolaznicima, i osecanju stida, mnogi od njih su nekada zauzimali visok polozaj u drustvu.


Danas, kada se njihove bedne penzije neredovno isplacuju, mnogi penzioneri u Srbiji jedva uspevaju da se prehrane. Umesto novca za maj, jun i jul, srpska vlada, koja je ostala bez gotovine, odlucila je da im podeli bonove koje mogu koristiti samo za placanje struje i kupovinu drveta za ogrev.


Oko milion penzionera je pogodjeno uredbom o bonovima. Oni koji primaju vece penzije nego sto iznosi njihov mesecni racun za struju ce zato unapred uplatiti za nekoliko godina - i tako beskamatno kreditirati drzavno preduze Elektroprivreda Srbije - ali nece imati novac za ostale potrebe.


Da zlo bude vece, mnogi penzioneri su vec unapred uplatili struju odazvavsi se pozivu vlade koja je ponudila struju po nizim cenama ukoliko se isplata izvrsi unapred.


Od Elektroprivrede Srbije, koja ce sada morati da prima bonove umesto gotovine, niko nije trazio saglasnost. Po starom obicaju, samo je direktoru Slobodanu Babicu, koji je clan Miloseviceve Socijalisticke partije Srbije, naredjeno da odluku mora ispostovati. Time ce jedan od najvecih srpskih gubitasa otici u jos vece dugove.


Naterani da se bore za goli zivot, penzioneru su organizovali bojkot kupona i odbijaju da ih prime. Medjutim, malo je verovatno da ce njihova akcija biti uspesna. Stavise, mnogo je penzionera koji misle da od drzave ipak treba uzeti ono sto se moze.


Ironicno je to sto je rezim, koji se oslanjao na glasove penzionera na proslim izborima, zapravo izdavanjem kupona hteo da povrati simpatije medju ovim delom birackog tela. Potpredsednik vlade, Vojislav Seselj, je potpisao ovu uredbu, racunavsi da ovom odlukom privuce birace za Srpsku radikalnu stranku (SRS). Reagovao je na nezadovoljstvo penzionera recima: Oni koji ne zele bonove mogu slobodno da ih pocepaju.


Ujedinjena penzionerska stranka, politicka partija koja je osnovana da zastupa interese penzionera Srbije, vec je uputila pismo predsedniku Srbije Milanu Milutinovicu sa zahtevom da se uredba ukine. Pripremljeni su slicni zahtevi Ustavnom sudu Srbije.


Pravnici u Beogradu tvrde da je ovom odlukom Vlada Srbije preuzela neke ingerencije Narodne banke Jugoslavije, i time stvorila jos jednu sivu emisiju novca. Stavise, ekonomisti upozoravaju da ce izdavanje kupona dovesti do inflacije, posto sumnjaju da drzava ima novca za pokrice bonova.


Sve opozicione stranke su osudile ovu vladinu uredbu. Koalicija Vojvodina je uredbu o bonovima nazvala prevarom a Demokratska stanka je ocenila da Vladu ne interesuje kako ce se penzioneri hraniti i leciti ove zime.


Prosecna penzija u Srbiji, ako se isplati, iznosi oko 45 dolara. Medjutim, oko 105,000 penzionera prima svega nesto vise od 20 dolara, sto je dovoljno da se plate racuni za grejanje, komunalije i petplata za telefon. Mesecni zivotni troskovi dvoclane penzionerske porodice su oko 130 dolara.


Penzioneri su deo populacije koja je u Srbiji najgore prosla tokom prosle decenije. Njihova ustedjevina je cinila najveci deo od oko 7 milijardi nemackih maraka (oko 3.7 milijardi dolara) deviznih rezervi koje su nestale sa raspadom bivse Jugoslavije i milijarde nemackih maraka (oko 53 miliona dolara) koje su izgubljene u krahu privatnih banka tokom hiperinflatornih godina.


Smanjenjem broja isplacenih penzija 1994. i 1995. godine, drzava je prakticno otela 3.2 penzije. Iako je Skupstina Srbije obavezala Fond za penzijsko i invalidsko osuigranje da isplati zaostatak, to nikada nije ucinjeno. Zakidanje na penzijama je nastavljeno i u 1998. godini, a u 1999. nisu isplacene cetiri penzije.


Prema recima Milana Djurica, predsednika Sindikata penzionera Srbije, drzava do sada ukupno duguje penzionerima 10 penzija ili oko 15 milijardi dinara (134 miliona dolara).


Realna vrednost penzija je smanjena i "kreativnim" nacinom obracuna penzija. Vlada je uspela da smanji penzije koje se odredjuju prema prosecnoj plati tako sto je uvela novih 360.000 ljudi koji se nalaze na prinudnim i neplacenim odmorima. Vodje penzonera procenjuju da su ovom merom penzioneri u proseku zakinuti oko 20 dolara mesecno.


"Oko 300,000 penzionera trazi pomoc u hrani i odeci od naseg sindikata", kaze Djuric. Iako sada u svim vecim mestima u Srbiji postoje narodne kuhinje, nema dovoljno obroka za sve kojima su neophodni.


Uzimajuci u obzir ovakvo stanje, ne iznenadjuje sto je smrtnost penzionera sve veca. Tokom 1997. godine umirlo je izmedju 25.000 i 30.000 najstarijih. Preko 40.000 je umrlo 1998. godine, a ocekuje se i dalje povecanje stope smrtnosti ove godine.


Iako nema oficijalnih statistika o samoubistvima medju najstarijim gradjanima, moze se zakljuciti da je i njihov broj u porastu. Izgleda da se stariji pre odlucuju na smrt svojom voljom nego da umru od gladi.


Milenko Vasovic je redovni dopisnik IWPR-a iz Beograda.


Frontline Updates
Support local journalists