Ostaci Opozicije

U toku zime 1996/97. godine srpska opozicija je bila na rubu da obori Slobodana Milosevica. Medjutim, to vreme je proslo.

Ostaci Opozicije

U toku zime 1996/97. godine srpska opozicija je bila na rubu da obori Slobodana Milosevica. Medjutim, to vreme je proslo.

Uprkos nadama medjunarodne zajednice da ce se u Srbiji pojaviti opozicija koja ce oboriti rezim jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica, nekolicina opozicionara nikada nije bila vise marginalizovana.


Pre dve i po godine, tri najistaknutija opoziciona lidera - Zoran Djindjic iz Demokratske stranke (DS), Vuk Draskovic iz Srpskog pokreta obnove (SPO) i Vesna Pesic iz Gradjanskog saveza Srbije (GSS) - su kao clanovi Koalicije "Zajedno" setali ulicama predvodeci svakodnevne proteste protiv Milosevicevog rezima. Sada izgleda da je podrska naroda potpuno nestala.


Najveci gubitnik je Zoran Djindjic, bivsi gradonacelnik Beograda. Mada je puno meseci pre pocetak NATO napada na Jugoslaviju upozoravao na mogucnost da ce ga rezim iskoristi kao povod za unutrasnje obracune, Djindjic nije od te prognoze napravio politcki kapital.


Popularnost i uticaj Djindjiceve Demokratske stranke, koja zagovara program integracije sa zapadnom Evropom, vec dugo se nalaze na silaznoj putanji ciji se pocetak nalazi u Djindjicevoj odluci da partija bojkotuje poslednje srbijanske parlamentarne izbore.


Posto nije zastupljena u parlamentu, ova partija je potpuno medijski izolovana. Svoje ucesce u politickom zivotu svela je na nekoliko opstina u kojima je ostala na vlasti uprkos raspadu Koalicije "Zajedno" i Djindjicevom raskidu odnosa sa Vukom Draskovicem.


Napad NATO na Jugoslaviju pogorsao je uslove za citavu opoziciju, ali Djindjicev danasnji polozaj uslovljen je i nekolicinom losih taktickih poteza samog Djindjica. On je najpre propustio da se dovoljno brzo i upadljivo oglasi osudom "agresije" NATO-a, sto je u ratnim okolnostima postalo nekom vrstom conditio sine qua non sa svakog srpskog politicara. Onda je i nekim nedovoljno osmisljenim, brzopletim izjavama stranim medijima, poput one da je spreman da posle rata postane predsednik Jugoslavije, rezimu pruzio priliku da ga dodatno satanizuje.


Po kuloarima su kruzile price da je Djindjic pobegao iz zemlje. Drzavna TV Srbije u jednom komentaru pre desetak dana Djindjica i Vuka Obradovica, lidera Socijaldemokratije i bivseg generala, otvoreno je okvalifikovala kao izdajnike.


Djindjiceva javna podrska evropskom resenju za Srbiju i Balkan mu nije donela popularnost u trenutnoj klimi. Medjutim, analiticari u ovome vide i Djindjicev pokusaj da uspesno zauzme polozaj coveka sa kojim bi Zapada mogao da saradjuje, sto zavisi od toga kako ce se rat zavrsiti. Djindjic govori nemacki, a prica se da sada intenzivno uci engleski.


Uprkos kratkom i neuspesnom angazmanu u saveznoj vladi, Vuk Draskovic i njegov Srpski pokret obnove (SPO) i u ovakvim okolnostima predstavljaju najznacajniju opozicionu snagu u Srbiji.


Ma koliko da jedan deo opoziciono nastrojenih gradjana kritkuje Draskovica zbog njegovog pristanka na saradnju sa Milosevicem i njegovog doprinosa razbijanju Koalicije "Zajedno", on ce i dalje moci da racuna na cvrsto jezgro svojih biraca koji su privuceni njehovom harizmom.


Mnogi njegovi kriticari su doziveli njegovu januarsku promociju u potpredsednika savezne vlade kao izdaju opozicionih


ideala. Medjutim, cak i u njihovima ocima Draskovic se svojim sadasnjim ponasanjem delimicno iskupio - kada je izbacen iz vlade posto se javno zalozio za politicki kompromis sa Zapadom. Ipak, ni to ne moze da izmeni opstu sliku stvorenu o njemu kao krajnje nepouzdanom savezniku i politicki beznadezno nezrelom lideru koji bi poveo Srbiju u demokratsku buducnost koju on obecava.


Treca i najmanja partija iz Koalicije "Zajedno" - GSS - ce popraviti svoj patriotski imidz posle ovog rata, iako se ova stranka protivila ratovima u Hrvatskoj i Bosni i zbog toga bila optuzena da je izdala naconalni interes.


Ova promena u javnom imidzu stranke nije rezultat preokreta njene politike, vec proizilazi iz cinjenice da je njen lider Goran Svilanovic trenutno u uniformi, posto se odazvao na mobilizaciju kada je pocelo bombardovanje. Za razliku od njega, tri politicke partije u vladi Milosevicevi Socijalisti, Jugoslovenska ujedinjena levica njegove supruge Mirjane Markovic i Radikali Vojislava Seselja - su najvecim delom uspele da sacuvaju clanstvo daleko od vojske.


Svilanovic je, igrom slucaja, od dosadasnjeg predsednika Vesne Pesic duznost preuzeo neposredno po pocetku intervencije NATO, kada se Vesna Pesic preselila u Ameriku. Medjutim, Svilanovic je jos uvek slabo poznat sirokoj javnosti a GSS nikada nije imala jako uporiste u birackom telu.


Novi profil Vuka Obradovica, lidera Socijaldemokratije, je narastao tokom rata i rezultat je napada na njega u rezimskim medijima zbog izjava koje je navodno dao stranim medijima. Iako je njegova partija najmladja opoziciona stranka u Srbiji, i iako je ucestvovala samo na jednim izborima, on je sada poznat sirom zemlje, ali zbog pogresnih stvari.


Za razliku od njega, Nebojsa Covic, vodja Demokratske Alternative i bivsi gradonacelnik Beograda Nebojsa Covic, poslednjih nedelja je potpuno nestao iz javnosti, sto ce mu se posle rata verovatno uzeti za zlo.


Demokratska stranka Srbije (DSS) Vojislava Kostunice je jedina opoziciona stranka koja, iz nekog razloga, ima pristup u drzavne medije, cak i na Radio-Televiziju Srbije, ali se jos uvek nije izjasnila o svom vidjenju posleratnog uredjenja odnosa u Srbiji.


Glavna preokupacija ove stranke je insistiranje na tome da se maksimalno precizno definise i ogranici mandat buduce medjunarodne misije na Kosovu, kako bi se izbegla situacija da "kao u Republici Srpskoj, ingerencije misije budu iznad civilne vlasti".


Partije koje zastupaju interese nacionalnih manjina u Srbiji - Savez vojvodjanskih Madjara (SVM) i Demokratska zajednica vojvodjanskih Madjara (DZVM), kao i Koalicije Sandzak u kojoj su partije etnickih Muslimana - su odlucile da se ne isticu preterano tokom rata.


Vodja SVM i gradonacelnik Subotice Jozef Kasa kaze: "Kada bombe padaju nije u redu da se govori o samoupravi."


Autor je nezavisni novinar iz Beograda.


Frontline Updates
Support local journalists