Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Oslobadjanje srpskih optuzenika izazvalo glasine o nagodbi

Sokantna odluka Tribunala – da privremeno pusti na slobodu dvojicu optuzenika visokog ranga – potakla je brojne spekulacije
By Hugh Griffiths

Odluka Haskog tribunala da privremeno oslobodi dvojicu srpskih optuzenika za ratne zlocine potakla je nagadjanja da je s Beogradom zapravo postignuta nagodba o hapsenju odbjeglih okrivljenih osoba.


Spomenuta odluka, koja je donesena 28. srpnja/jula, sokirala je medjunarodnu zajednicu i razljutila tuzioce Tribunala, koji su vec izrazili strahovanja da ce uslijediti zastrasivanje svjedoka i povlacenje ili izmjena kljucnih svjedocenja.


Jovica Stanisic i Franko Simatovic “Frenki” svojevremeno su bili celni ljudi obavjestajnog aparata Slobodana Milosevica. Stanisic je obavljao funkciju sefa tajne sluzbe, dok je Simatovic zapovijedao Jedinicom za specijalne operacije (JSO), poznatijom po nazivu Crvene beretke.


Njih dvojica su, kao i sam Milosevic, optuzeni za sudjelovanje u “zajednickom zlocinackom poduhvatu”, ciji je cilj bio stvaranje cjelovite teritorije pod srpskom kontrolom na podrucju bivse Jugoslavije.


U zajednickoj optuznici, Stanisica i Simatovica se tereti po cetiri tocke za zlocine protiv covjecnosti (sto ukljucuje progone, ubojstva, deportaciju i nehumano postupanje), te po jednoj tocki za krsenje zakona i obicaja ratovanja.


Njihovo privremeno oslobadjanje navelo je neke analiticare i predstavnike Tribunala na spekulacije o tome da je izmedju Beograda i zemalja-clanica Vijeca sigurnosti Ujedinjenih naroda mozda postignut sporazum, te da bi se ovaj potez mogao dovesti u vezu s eventualnom predajom nekih od najtrazenijih bjegunaca za kojima traga Medjunarodni sud.


Vjeruje se da su u pitanju bivsi vojni zapovjednik bosanskih Srba, general Ratko Mladic, kao i cetvorica generala iz Srbije: bivsi nacelnik generalstaba Nebojsa Pavkovic, Vladimir Lazarevic, te policijski generali Vlastimir Djordjevic i Sreten Lukic.


Cetvorica generala optuzena su za zlocine pocinjene na Kosovu; pritom se za trojicu vjeruje da se i dalje nalaze u Srbiji, dok je cetvrti navodno u Rusiji.


“Oosbno, smatram da je postignuta nekakva nagodba”, izjavio je za IWPR jedan bivsi duznosnik Tribunala, koji je zelio ostati anoniman.


“Postavlja se pitanje: zasto su njih dvojica – kao ljudi od posebne vaznosti za samog Milosevica i s izuzetno bogatom prosloscu – bas sada oslobodjeni?”, zapitao se on.


Slicno razmisljaju i neki beogradski analiticari.


“Ova oslobadjanja mogla bi znaciti da je srpska vlada sada spremna na suradnju i predaju ostalih optuzenika”, izjavio je Bratislav Grubacic, obicno dobro obavijesteni vlasnik i glavni urednik informativnog biltena VIP.


Odluka o oslobadjanju uslijedila je neposredno posto je nekoliko izvora iz srpskih vlasti za IWPR potvrdilo da Beograd pokusava s Mladicem postici dogovor oko predaje Haskom tribunalu. [o tome vidi tekst iz BCR-a br. 509]


Direktor Medjunarodne krizne grupe za Srbiju i Crnu Goru, Dzejms Lajon (James Lyon), izjavio je kako pristajanje na privremeno pustanje na slobodu nekadasnjeg rukovodioca tajne sluzbe i nekadasnjeg zapovjednika specijalne formacije predstavlja “vrlo neobicnu odluku, kada se ima u vidu tezina zlocina koje su oni navodno pocinili”.


No, vise od ostalih, odlukom sudskog vijeca bili su zaprepasceni – tuzioci Haskog tribunala.


“Vrlo smo zabrinuti sto ce – kako saznajemo iz izjava samih svjedoka – ti ljudi [doticni potencijalni svjedoci] sada biti zastraseni oslobadjanjem ovih optuzenika i sto ce odbiti svjedociti”, izjavila je za IWPR predstavnica za stampu glavne tuziteljice Karle del Ponte (Carla Del Ponte), Florans Artman (Florence Hartmann).


Tokom rasprave o privremenom oslobadjanju, optuzba je posebno insistirala da osobe koja su svojevremeno bile potcinjena Simatovicu jos uvijek rade za drzavnu sigurnost.


Obojica optuzenika potpisala su izjave u kojima su obecali da nece stupati u kontakt sa svjedocima.


Medjutim, direktorica beogradskog Fonda za humanitarno pravo (FHP), Natasa Kandic, izjavila je kako ne vjeruje da te izjave imaju neku narocitu tezinu. I ona je zabrinuta zbog mogucih posljedica oslobadjanja Stanisica i Simatovica.


“Ne razumijem kako je [sudsko] vijece moglo donijeti odluku po kojoj Stanisic i Simatovic ne predstavljaju nikakvu prijetnju”, tvrdi ona za IWPR. “To su vrlo vazni ljudi koji ce podrzati Milosevicevu obranu, a utjecat ce i na druge slucajeve.”


Povrh svega, njihovo ce oslobadjanje, prema rijecima Kandiceve, “u velikoj mjeri uticati i na domacu scenu”.


Pripadnici Simatovicevih Crvenih beretki optuzeni su i za sudjelovanje u atentatu na srpskog premijera Zorana Djindjica.


Osim toga, Simatovic je u proslosti vec pokusavao utjecati na svjedoke. Smatra se da je jedan od zapovjednika srpskih paravojnih jedinica, Dragan Vasiljevic (poznatiji po nadimku Kapetan Dragan) – cije su formacije sudjelovale u borbama koje su u Hrvatskoj vodjene na samom pocetku rata – pokusao svoj iskaz pred Tribunalom izmijeniti upravo zato sto je Simatovic na njega utjecao.


Vasiljevic se, naime, prosle godine pojavio kao svjedok na sudjenju Slobodanu Milosevicu. Tom prilikom je govorio o “vrlo tijesnoj suradnji sa srpskom drzavnom sigurnoscu i njenim oficirima” na podrucju Hrvatske, kao i o tome da su svi Srbi koji su se tamo borili “morali biti pod kontrolom srpske drzavne sigurnosti”.


Ali, samo dva dana kasnije – i samo dan nakon sto je obavio telefonski razgovor sa Simatovicem – Vasiljevic je pokusao izmijeniti iskaz, i to tako sto je odjednom poceo tvrditi kako beogradske tajne sluzbe ipak nisu bile umijesane u rat u Hrvatskoj.


“Trebalo bi da imamo solidnu osnovu za zalbu, posto smo u stanju pruziti neoborive dokaze da je Simatovic u proslosti utjecao na svjedoke”, izjavila je Artmanova.


Medjutim, sudeci po njihovim nesluzbenim komentarima, predstavnici Tribunala ne vjeruju da ce takva zalba uroditi plodom.


S obzirom da se dvojica optuzenika visokog ranga salju natrag u zemlju koja je navodno utociste za vecinu od ukupno 22 bjegunca od Haskog tribunala – pri cemu je posljednji od njih, Goran Hadzic, uspeo pobjeci nakon sto je Hag obavijestio vladu da je protiv njega podignuta zapecacena optuznica – “bilo bi bolje da se radi o nekoj vrsti nagodbe”, rekao nam je bivsi duznosnik Tribunala.


“U protivnom, odluka vijeca izmice racionalnom objasnjenju”, dodao je on.


Odredjeni beogradski analiticari ukazuju pak na ogromne napore koje je vlada Vojislava Kostunice ove godine ucinila u nastojanju da osigura privremeno oslobadjanje Stanisica i Simatovica.


Grubacic podsjeca i na cinjenicu da je ministar pravde u toj vladi, Zoran Stojkovic, 10. svibnaj/maja neocekivano otputovao u Hag, kojom prilikom se susreo i s predsjednikom Tribunala Teodorom Meronom (Theodor Meron), a sve u nastojanju da se zalozi za Stanisica i Simatovica.


“Jedna od osnovnih prituzbi Tribunala tokom te posjete ticala se pitanja moze li srpska vlada jamciti da ce se Stanisic i Simatovic vratiti na sudjenje, ako istovremeno odbija uhapsiti Mladica i jos trojicu generala koji se nalaze na srpskoj teritoriji”, rekao je Grubacic.


“Tako da moje pitanje glasi: sto se to promijenilo u medjuvremenu?”


S druge strane, Dzejms Lajon je vec iznio sumnje u pogledu prirode i ozbiljnosti moguce suradnje.


“Na osnovu tona izjava koje su dali medjunarodni i srpski diznosnici, reklo bi se da srpska vlada iskreno suradjuje s partnerima iz inozemstva u nastojanju da uhvati Mladica, te da partneri iz inozemstva u to zaista i vjeruju”, tvrdi Lajon za IWPR.


“Ipak, mi bismo upozorili da su i ranije, u vise prilika, predstavnici razlicitih srpskih vlada vec uspijevali uvjeriti medjunarodnu zajednicu da cine sve sto je u njihovoj moci kako bi uhapsili Mladica, dok su u stvari cinili nesto sasvim suprotno.


“Ono u cemu su zapravo uspjeli bilo je obmanjivanje medjunarodne zajednice, pa se pitam – zbog cega bismo vjerovali da ce ovoga puta biti drugacije?”


Hugh Griffits je koordinator istrazivackih programa IWPR-a u Beogradu.