Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ORIĆEVA OBRANA KRITIZIRA TUŽILAŠTVO

Advokati se žale na kasno otkrivanje dokaza koje su mogli iskoristiti u dokaznom postupku obrane.
By IWPR ICTY
Neposredno po okončanju postupka protiv srebreničkog ratnog zapovjednika Nasera Orića, obrana je gnjevno reagirala na iznenadno otkrivanje niza do tada nepoznatih dokumenata od strane tužilaštva, a na temelju kojih se – po njenim riječima – mogla dokazivati nevinost okrivljenog.



Orića se tereti za zapovijedanje muslimanskim snagama koje su tokom 1992. i 1993. izvršile napade na više od 50 srpskih sela u istočnoj Bosni.



Sudeći po prigovoru obrane, spomenuti dokumenti – među kojima je i „više desetina“ naredbi koje je izdao drugi muslimanski zapovjednik, Nurif Rizvanović – mogli su se pojaviti i kao dokaz za to da Orić nije, kao što je tužilaštvo neprekidno tvrdilo, u potpunosti kontrolirao čitavo srebreničko područje.



Obrana ističe da ovi dokumenti pokazuju da je sve vojne aktivnosti tokom dotičnog razdoblja „u čitavoj regiji“ na koji se odnosi optužnica, zapravo kontrolirao Rizvanović, kao zapovjednik Drinske divizije bosanske vojske.



Dokumenti sadrže i dokaze da je Rizvanović izdavao naređenja Oriću, odnosno da ga je – kako tvrdi obrana – tretirao „kao počinjenog“. Citirajući pred-procesno saopćenje tužilaštva, u kojem se kaže da je „Naser Orić bio jedina osoba koja je imala kontrolu nad vojnicima“, te da je isključivo on „donosio sve odluke koje su se ticale vojske“, advokati optuženog prosvjedovali su zbog toga što te optužbe nisu razmatrane i u svjetlu novih, drugačijih dokaza.



Obrana je „skandaloznom“ nazvala okolnost da je ova dokumentacija objelodanjena posljednjeg dana suđenja, da bi na temelju pukog prebrojavanja dokumenata izračunala da tužilaštvo taj materijal posjeduje već dvije ili tri godine.



Na zasjedanju koje je za 10. ožujka/marta bilo sazvano radi rasprave o izvjesnim administrativnim pitanjima, branilac Džon Džouns (John Jones) je svoje izlaganje započeo ponavljajući kritike na račun tužilaštva. Osvrćući se na prekasno objelodanjivanje dokumenata, on je rekao: „Teško je zamisliti potez koji bi u većoj mjeri doveo u pitanje prevednost suđenja.“



Tužiteljica Patriša Selers (Patricia Sellers) uzvratila je tvrdnjom da oko 400 „novih“ dokumenata ne samo da ne dokazuju Orićevu nevinost, nego ga zapravo dodatno kompromitira. Potom je redom razmotrila određeni broj dokumenata s Rizvanovićevim potpisom, u kojima se on okrivljenom obraća kao zapovjednik.



Upravo ta činjenica – kaže Selersova – pokazuje da je zaista postojao „jasan lanac zapovijedanja“, u kojem je sudjelovao i Orić.



Nastavljajući raspravu, Džouns je u nastojanju da pobije ove navode rekao kako je „tumačenja ovih dokumenata od strane Patriše Selers“ bilo „uzaludno“ slušati, jer je stvar upravo u tome da postoji mnogo interpretacija koje zaslužuju biti razmotrene.



Slična situacija već se pojavila u listopadu/oktobru prošle godine, kada je otkriveno da tužilaštvo branioce nije upoznalo s novinskim člankom u kojem su se – kako je tvrdila obrana – nalazili podaci koji su mogli biti iskorišteni za dokazivanje nevinosti okrivljenog.



Premda je predsjedavajući sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) odlučio da obrana ima pravo pozvati svjedoke optužbe i ponovo ih – u svjetlu novih dokaza – saslušati, tužilaštvo je kao kaznu za ovo kršenje pravila Tribunala dobilo tek nešto više od upozorenja.



Nasuprot tome, Orićevi advokati tvrde da je ovo posljednje ogrešenje o proceduru samo „odraz vjere u imunitet“, koja je i inače bila očita tokom suđenja.



Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.