Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Oric na optuzenickoj klupi

Sudjenje muslimanskom zapovjedniku obrane Srebrenice dozivljava se kao pokusaj Tribunala da odagna kritike zbog navodne vlastite pristranosti
By IWPR ICTY

U Haskom ce tribunalu sljedecg tjedna zapoceti sudjenje jos jednom optuzeniku visokog ranga: rijec je o Naseru Oricu, bivsem zapovjedniku bosanskih Muslimana, koji je rukovodio obranom Srebrenice.


Oric je bio zapovjednik muslimanskih oruzanih snaga u toj enklavi sve do njenog pada 1995., nakon kojeg je oko 7.000 muskih stanovnika Srebrenice ubijeno u najvecem masakru koji se na evropskom tlu odigrao nakon Drugog svjetskog rata.


Premda ce na sudjenju, ciji je pocetak zakazan za 6. listopada/oktobra, uglavnom biti rijeci o onome sto se desavalo nekoliko godina prije srebrenickog masakra, u haskim ce se sudnicama bez sumnje iznova raspravljati i o spomenutim uzasima.


Oric ima 37 godina i optuzen je za zlocine nad Srbima, koje je zajedno s pripadnicima svojih jedinica pocinio u razdoblju od izbijanja neprijateljstava u Bosni (proljece 1992.) do proglasenja Srebrenice za “zasticenu zonu” UN-a (1993.).


Tuzioci tvrde da su od lipnja/juna 1992. do ozujka/marta 1993. jedinice koje su bile pod Oricevim zapovjednistvom, na sirem podrucju Srebrenice, unistile vise od 50 srpskih sela i zaselaka, protjerale vise tisuca ljudi, te izvrsile pljacku njihove imovine – uglavnom stoke i zaliha hrane.


Nadaju se da ce uspjeti dokazati da je Oric oosbno planirao te napade, kao i da je u barem nekima od njih i neposredno sudjelovao.


Oric je takodjer optuzen i za mucenja, premlacivanja i ubojstva srpskih pritvorenika koja su osobe pod njegovim zapovjednistvom pocinile u srebrenickoj policijskoj stanici, gdje su u nehigijenskim uvjetima zatocenici tog pretrpanog objekta redovno bivali zlostavljani. Tuzilastvo je u optuznici navelo slucaj zatocenika koji je mucen tako sto su mu zubi bili vadjeni zahrdjalim kljestima, kao i vise slucajeva premlacivanja s fatalnim posljedicama.


U optuznici se Oric, zajedno s osobama koja su se nalazila pod njegovim zapovjednistvom – a cija se imena ne spominju – sluzbeno, po sest tocaka, tereti za krsenje zakona i obicaja ratovanja.


Oric, pak, nije priznao krivicu ni po jednoj od tocaka.


Radi se o jednom od malobrojnih bosanskih Muslimana koje je optuzio Tribunal, jer su vecina haskih optuzenika – u skladu s prirodom bosanskog sukoba – etnicki Srbi. Jedino je Oric na muslimanskoj strani optuzen za zlocine pocinjene u Srebrenici, u kojoj su etnicke tenzije postojale sve vrijeme trajanja rata, da bi kulminirale stravicnim ubijanjem, koje je u medjuvremenu postalo prvi dokazani slucaj genocida u Evropi nakon holokausta.


Desetak bivsih visokih politickih i vojnih duznosnika bosanskih Srba optuzeno je za planiranje srebrenickog masakra i ucesce u njemu.


Od trenutka objavljivanja optuznice protiv Orica traju i spekulacije da je njegov slucaj zapravo motiviran ne toliko tezinom pocinjenih zlocina, koliko potrebom da Tribunal stisa sve primjedbe koje mu se upucuju zbog navodne pristranosti, i koje njegovi predstavnici vec dugo pokusavaju opovrgnuti.


“Okolnost da ste i jednog bosanskog Muslimana osumnjicili za ratni zlocin mogla bi predstavljati dokaz vase nepristranosti”, kaze Jan Vilem Honig (Jan Willem Honig), nizozemski istrazivac i koautor knjige Srebrenica: Svjedocanstvo o jednom ratnom zlocinu. “Tribunal je svakako prinudjen razmisljati i o stanovitoj ravnotezi kada je rijec o osobama koje ce biti optuzene i izvedene pred sud. One ne smiju biti iskljucivo Srbi.”


Orica – koga su NATO-snage uhapsile u Bosni, travnja/aprila 2003., na temelju tajne optuznice – veliki broj onih koji su prezivjeli srebrenicki masakr jos uvijek dozivljava kao heroja, a ne kao ratnog zlocinca.


“Meni, prije svega, nije jasno ni zbog cega je Naser Oric poslan u Haski tribunal”, izjavila je za IWPR Kada Hotic, potpredsjednica Udruzenja zena Srebrenice. “On nije bio toliko vazan ni u politickom, niti u vojnom pogledu – samo je pokusao zastititi ljude i pomoci im onoliko koliko je to bilo u njegovoj moci.”


Oric je rodjen na podrucju srebrenicke opcine Potocari. Nakon odsluzenja vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), zaposlio se u beogradskoj policiji, da bi vremenom stigao i do pozicije tjelohranitelja osobe koja ce kasnije postati nesumnjivo najcuveniji optuzenik Haskog tribunala – bivseg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica.


Tokom godina, Oric je medju onima koji su prezivjeli srebrenicki masakr stekao gotovo mitski status. Uoci masakra srpske su snage, pod cijom je kontrolom bio dotok hrane koju su slali Ujedinjeni narodi, izgladnjivale vise tisuca tamosnjih Muslimana. Mnogi tvrde da su neke od nesluzbenih linija snabdijevanja tokom trogodisnje srpske opsade ostale otvorene iskljucivo zahvaljujuci Oricu.


Takodjer, mnogi misle da je upravo Oric najzasluzniji sto Srebrenica u srpske ruke nije pala jos 1992., na samom pocetku rata. A Srebrenicani su u njemu vidjeli nekoga tko ih je – da se kojim slucajem i tri godine kasnije zatekao na istom mjestu – mogao obraniti od Srba.


Oric je medjutim Srebrenicu napustio nekoliko tjedana uoci njenog pada, navodno po naredjenju sarajevske vlade, premda su se oko njegovog odlaska u medjuvremenu pojavile i brojne spekulacije.


Politicko rukovodstvo bosanskih Srba dugo je pokusavalo Orica i napade koje je on naredio proglasiti za glavni izvor etnicke mrznje u toj oblasti. Tvrdilo se i da masakr nisu hladnokrvno isplanirali vojni i politicki predvodnici bosanskih Srba, vec da je katastrofa koja se odigrala 1995. bila posljedica zelje lokalnih Srba da se “osvete” za zlocine koje je minulih godina cinio Oric.


Usprkos tome, nova vlada bosanskih Srba ipak je pokusala staviti tocku na takva tumacenja, buduci da je ljetos objavila izvjestaj u kojem je prvi put priznala da su srebrenicka pogubljenja bila vrsena sistematski.


Oricevi ce branioci pokusati ukazati na kontekst u kojem su zlocini koji mu se pripisuju bili pocinjeni.


Sudeci po njihovom pred-procesnom saopcenju, oni ce nastojati podsjetiti sud da je Oric djelovao u atmosferi “gotovo potpune anarhije i kaosa”, koja je podrazumijevala “izgladnjelo i opkoljeno ljudstvo koje se suocava s prijetnjom genocidom”. Time bi se, kako se branioci nadaju, mogla makar umanjiti odgovornost koju on navodno snosi za izbijanje erupcije nasilja.


Optuzba ce pak morati dokazati da je Oric imao “stvarnu kontrolu” nad osobama koje su mu bile potcinjene, a koje su pocinile zlocine. Takodjer ce se morati dokazati i da je optuzeni zaista bio obavijestavan da lica osobe su se nalazila pod njegovim zapovjednistvom cine zlocine, te da nije poduzeo nista kako bi ih u tome sprijecio ili makar naknadno kaznio.


Na statusnoj konferenciji koja je ovog tjedna odrzana u Tribunalu, optuzba je saopcila da ce joj za izvodjenje dokaza biti potrebno oko cetiri mjeseca. Buduci da i obrani sljeduje podjednaka kolicina vremena, sudjenje bi moglo potrajati oko godinu dana.


Sudsko vijece – koje cine predsjedavajuci sudac Carmel Agijus (Carmel Agius) s Malte, te dvojica nedavno imenovanih “povremenih” (ad litem) sudac iz Danske i Njemacke – odobrilo je tuzilastvu da u posljednji cas izmijeni optuznicu, u kojoj sada stoji da su srebrenicke borbe imale karakter “oruzanog sukoba”, a ne “medjunarodnog oruzanog sukoba” (kako se u tom dokumentu prvobitno tvrdilo).


Ta izmjena nece izazvati nikakve krupnije posljedice – posto Oric ne mora biti optuzen za zlocine koji su se dogodili u medjunarodnom sukobu da bi bile primjenjivane odredbe odgovarajuceg zakona – ali bi zahvaljujuci njoj citavo sudjenje moglo biti ubrzano, imajuci u vidu cinjenicu da tuzioci sada vise nece morati dokazivati medjunarodni karakter citavog sukoba.


Neki bosanski komentatori u Sarajevu u cinjenici da ce Haski tribunal suditi i Oricu vide potvrdu toga da Medjunarodni sud radi ono sto i jeste njegov posao – kazneno goni osobe odgovorne za ratne zlocine pocinjene u bivsoj Jugoslaviji, nezavisno od njihove nacionalnosti.


“Ne mozete na Haski tribunal gledati onako kako gledate u nekakav jelovnik”, kaze Sead Pecanin, urednik nezavisnog bosanskog magazina Dani. “Haski tribunal treba ili prihvatiti kao zaista vaznu instituciju koja se bavi ratnim zlocinima, ili potpuno odbaciti.”


Lauren Etter je pripravnik-suradnik IWPR-a u Hagu.