Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

OPTUZNICE PROTIV MILOSEVICEVIH NAJBLIZIH SURADNIKA

Sefovi tajne policije mogli bi okrenuti ledja svom bivsem nalogodavcu i potvrditi Milosevicevu izravnu odgovornost za ratne zlocine
By IWPR ICTY

Ono sto se ocekivalo nekoliko posljednjih tjedana, napokon se i desilo: Tribunal je 6. svibnja/maja objavio da je podigao optuznice za ratne zlocine protiv Jovice Stanisica i Franka Simatovica – dvojice najozloglasenijih Milosevicevih poslusnika.


Stanisic je bivsi sef sluzbe drzavne sigurnosti Srbije, dok je Simatovic – poznatiji po nadimku “Frenki” – bio zapovjednik Crvenih beretki, odnosno Jedinice za specijalne operacije (JSO). Njih dvojica su, zajedno s vise tisuca ljudi, u Beogradu uhapseni zbog povezanosti s ubojstvom srpskog premijera Zorana Djindjica, koje se dogodilo 12. ozujka/marta ove godine.


Obojica se vec dugo nalaze pod istragom zbog ratnih zlocina, a njihova imena cesto su bila spominjana i tokom dokaznog postupka optuzbe na sudjenju Milosevicu. Buduci da je ministar inozemnih poslova Srbije i Crne Gore, Goran Svilanovic, odmah nakon njihovog hapsenja potvrdio da ce obojica – ukoliko protiv njih budu podignute optuznice – biti izruceni Tribunalu, cini se da je puko pitanje vremena kada ce se to i desiti.


Planirano je da se njihov dolazak u Hag dogodi u sljedeca dva tjena – izjavio je Branko Todic, istrazni sudac beogradskog Okruznog suda, pred kojim bi obojica uhapsenika trebalo da se pojave u sklopu priprema za izrucenje.


U optuznici – koja ih tereti za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja – stoji da su Stanisic i Simatovic sudjelovali u “zajednickom zlocinackom poduhvatu”, ciji je cilj bio “prisilno i trajno preseljenje najveceg dijela nesrpskog stanovnistva” s bosanskog i hrvatskog podrucja.


U optuznici se navodi i da su njih dvojica “organizirali, obucavali i financirali” srpske paravojne jedinice – poput Crvenih beretki ili Tigrova – koje su pocinile neka od najgnusnijih zlodjela tokom bosanskog i hrvatskog rata.


Medju zlocinima za koje su oni navodno odgovorni navedeno je i pogubljenje 255 Hrvata i ostalih pripadnika nesrpskih naroda, koji su u studenom/novembru 1991. bili izvedeni iz vukovarske bolnice, nakon cega su i strijeljani.


Stanisica i Simatovica optuznica takodjer tereti za etnicka ciscenja tokom 1992., gradova kao sto su Bijeljina, Bosanski Samac, Mrkonjic Grad, Sanski Most i Zvornik .


Ukoliko budu pristali saradjivati s Tribunalom, Stanisicevo i Simatovicevo prisustvo u Hagu moglo bi se pokazati kao vrlo korisno za optuzbu u procesu koji se vodi protiv Milosevica.


Stanisic se, poput Milosevica, istakao potkraj osamdesetih, prvo time sto je imenovan za sefa sigurnosti Beograda, da bi kasnije postao i vodeci covjek citave Sluzbe drzavne sigurnosti (SDB).


Njegovo se ime cesto spominje kao spona izmedju nekadasnjeg jugoslavenskog predsjednika i prljavih poslova koje su na terenu obavljali pripadnici paravojnih jedinica, kao i jedinica koje su sluzile za specijalne operacije. Medju potonjima su i Crvene beretke, na cijem se celu nalazio Simatovic.


Stanisic se navodno razisao s Milosevicem zbog toga sto ga je 1997. pokusao uvjeriti da odustane od nasilja nad tisucama demonstranata koji su na beogradskim ulicama u to vrijeme trazili njegovu ostavku.


Takve njegove preporuke razbjesnele su jedinu osobu koja se po moci kojom je raspolagala mogla usporediti s Milosevicem. U pitanju je bila njegova supruga Mira Markovic, cija je Jugoslovenska levica (JUL) od tadanjeg predsjednika zahtijevala zazbijanje demonstracija.


Stanisic je tajnu sluzbu napustio 1998., nakon cega je ubrzo otisao i Simatovic. Tokom listopada/oktobra 2000., kada je Milosevic bio svrgavan s vlasti – Crvene beretke drzale su se po strani.


Optuzba ima razloga nadati se da ce se Stanisic i Simatovic odreci svog nekadasnjeg saveznika i otkriti ono sto znaju. Nije sporno da ce im takva mogucnost biti pruzena. Ali, hoce li je oni i iskoristiti –ostaje da se vidi.


Stacy Sullivan je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.