OPTUZEN BIVSI MAKEDONSKI MINISTAR UNUTRASNJIH POSLOVA

Upravo objelodanjena optuznica protiv bivseg makedonskog ministra unutrasnjih poslova, Ljubeta Boskoskog, prva je u kojoj se Haski tribunal bavi kratkotrajnim gradjanskim ratom koji je u Makedoniji vodjen 2001. i o kojem se do sada pred ovim sudom prakticno nije raspravljalo.

U optuznici ciji je sadrzaj otkriven 15. ozujka/marta, haski tuzioci Boskoskom pripisuju odgovornost za sedam ubojstava i premlacivanje zatocenih civila. Rijec je o zlocinima koji su se odigrali tokom i nakon napada makedonske policije na albansko selo Ljuboten.

Ova optuznica je posljednja u paketu od sest, koje je glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) podnijela u prosincu/decembru 2004., neposredno prije isteka posljednjeg roka za pokretanje prvostupanjskih postupaka.

U optuznici se spominje i policajac Johan Tarculovski, jer je navodno neposredno zapovijedao policijskom jedinicom koja je pocinila spomenuta zlodjela.

Obojicu optuzenika tereti se po tri tocke za krsenje zakona i obicaja ratovanja, i to zbog ubojstava, okrutnog postupanja i rusenja kuca.

Tuzioci navode da je nasilje u Ljubotenu eskaliralo 12. kolovoza/augusta – dan uoci potpisivanja Ohridskog mirovnog sporazuma, kojim je gradjanski rat u Makedoniji okoncan.

Incident je uslijedio nakon zasjede koju su albanski pobunjenici organizirali, na svega pet kilometara udaljenosti od spomenutog sela, kada su 10. ozujka/marta poginula osmorica vladinih vojnika.

Nakon toga su makedonske snage sigurnosti posegnule za rucnim naoruzanjem, minobacacima i raketama. A onda je, 12. kolovoza/avgusta, uslijedio i konacni obracun.

Tog jutra su, kako navode tuzioci, pripadnici policijske jedinice kojom je zapovijedao Tarculovski upali u dvoriste Albanca Ramija Jusufija (33). Posto ga je majka probudila i rekla mu sto se zbiva, Jusufi se pojavio na ulaznim vratima, jos uvijek u pidzami. Jedan od policajaca ga je iz neposredne blizine pogodio u stomak; preminuo je dva sata kasnije.

U optuznici stoji i da se stotinjak policajaca potom nastavilo probijati kroz selo, te da su usput spalili 14 kuca.

Tuzioci tvrde da im je jedini otpor pruzila grupa od petnaestak naoruzanih Albanaca.

Kada je policija naisla na dvije kuce u kojima su se skrivali muskarci, zene i djeca, trinaestorici muskaraca je – kako stoji u optuznici – prvo bilo naredjeno da zauzmu lezeci polozaj, da bi potom bili izudarani kundacima i drvenim palicama. Tom prilikom je jednoj osobi pucano u ruku, dok je drugoj nozem na vratu urezan kriz.

Jedan mladic je pokusao pobjeci, ali je ubijen, dok je jedan starac lisen zivota nakon sto mu je bilo dozvoljeno da ode. Treca zrtva je tada i kasnije bila izlozena tolikim batinama da je sutradan umrla od zadobivenih povreda.

Tuzioci navode da je pokolj nastavljen i u sljedecoj kuci, u kojoj je skloniste potrazilo petoro nenaoruzanih ljudi. Policija je otvorila vatru na kucu, a potom je polila benzinom i zapalila. A kada su ljudi iz kuce pokusali pobjeci ka obliznjim planinama, trojica su ustrijeljena, dok je jedan ranjen.

Osim sto je u Ljubotenu zarobljeno i pretuceno 13 ljudi, navodi se i da je istog poslijepodneva policija s obliznjeg kontrolnog punkta privela jos 90 nenaoruzanih ljudi iz kolone u kojoj je vise stotina osoba pokusalo napustiti doticno podrucje.

U optuznici se opisuje kako su ti ljudi, nakon sto su pretuceni na punktu, u manjim grupama bili odvedeni u razlicite policijske stanice, gdje su mnogi od njih bili izlozeni i dodatnom trodnevnom nasilju, pri kojem su koristene metalne sipke, bejzbol-palice, kablovi, kundaci i ostala orudja.

Od tih zatvorenika, 22 su 14. kolovoza/augusta izvedena pred sud u Skoplju. Tuzioci tvrde da je vecina njih bila tucena cak i po hodnicima sudske zgrade, te da su to cinili policajci, zatvorski strazari, ali i civili koji su se u sudu zatekli. Protiv nekih su upotrijebljene palice, dok su drugima nanesene opekotine cigaretama.

Vecinu od oko 14 teze povredjenih pritvorenika, koliko ih je zavrsilo u skopskoj gradskoj bolnici, naknadno su tukli ne samo policajci, nego i bolnicko osoblje.

Tarculovskog se, kao zapovjednika jedinice, tereti za neposrednu odgovornost. S druge strane, kao rukovodilac ministarstva unutarnjih poslova, Boskoski (a ne “Boskovski”, kako se njegovo ime obicno pogresno prenosi) pred sudom ima utoliko drugaciji status sto ce mu se – buduci da je u to vrijeme bio zaduzen za funkcioniranje makedonske policije u cjelini – suditi iskljucivo po principu zapovjedne odgovornosti.

Tuzioci napominju da je ministar, prije no sto su pocinjeni zlocini, bio upoznat s pripremama za napad na Ljuboten.

Dodaju i da je nakon toga ministar pravovremeno bio obavijesten o zlocinima na razlicite nacine – iz policijskih i novinskih izvjestaja, iz razgovora sa sudionicima akcije, na sastancima s medjunarodnim predstavnicima i novinarima, pa i tako sto je vec 12. travnja/aprila i osobno obisao povredjene zatvorenike i unistenu imovinu.

No, usprkos tome, Boskoski nije naredio pokretanje istrage o zbivanjima u Ljubotenu, niti je kaznio pocinitelje.

Posljednjih sest optuznica podnesene su u sklopu nastojanja da se, postovanjem propisanih rokova, osigura da sva haska sudjenja budu okoncana do 2008., te da Tribunal okonca rad 2010.

Za sada je nejasno raspolaze li sud Ujedinjenih naroda jos nekom od zapecacenih optuznica koje je tuzilastvo podnijelo prije isteka utvrdjenog roka.

Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.