OPTUZBE ZA NEPOSTIVANJE SUDA ZBUNJUJU HRVATSKE MEDIJE

Cinjenica da je izvjestan broj hrvatskih novinara pred Tribunalom optuzen za nepostivanje suda zbunjuje lokalne medije i izaziva nedoumice u pogledu objavljivanja povjerljivih podataka.

Optuzbe protiv trojice novinara i jednog izdavaca ticu se identiteta jednog od zasticenih svjedoka koji se na haskom sudjenju hrvatskom generalu Tihomiru Blaskicu pojavio prije sedam godina.

Iako identitet doticnog zasticenog svjedoka u Zagrebu i izvan njega ima status javne tajne, njegovo ime, kao i sadrzaj svjedocenja, sluzbeno predstavljaju povjerljivu informaciju cije je objelodanjivanje prema odredbama koje vaze u Tribunalu zabranjeno. Stoga tuzilastvo u sluzbenoj dokumentaciji nije otislo dalje od spominjanja „visokog hrvatskog politicara koji obavlja vaznu drzavnu funkciju“.

„To vise nije nikakva tajna“, izjavila je za IWPR Vesna Alaburic, zagrebacka pravnica koja se bavi medijskim pitanjima. „Cim javnost sazna identitet svjedoka, sud vise nema interesa stititi ga.“

Alaburiceva ukazuje na presedan koji se, kada je rijec o medijima, odigrao pred Evropskim sudom za ljudska prava, gdje je potvrdjeno da postoji trenutak kada „sluzbena tajna“ postaje „javna cinjenica“. Sto bi znacilo i da, po njenom misljenju, optuzba za nepostivanje suda u konkretnom slucaju vise ne moze biti vazeca.

Usprkos tome, ured haskog tuzilastva nastavio je zapoceti postupak; stovise, izdao je i nalog za hapsenje jednog od novinara koji nije dosao na zakazano saslusanje.

Radi se o Josipu Jovicu, bivsem glavnom uredniku Slobodne Dalmacije, koji je ovoga tjedna trebalo da doputuje u Hag i pojavi se pred sudom.

Umjesto toga, sudac Alfons Ori (Alphons Orie) citirao je saopcenje okrivljenog u kojem se navodi kako Tribunal nema nikakvu nadleznost nad njim, te kako on smatra „da bi prvo pred hrvatskim sudstvom trebalo iskoristiti sva raspoloziva zakonska sredstva kako bi se utvrdilo da li postoji bilo kakav razlog za suradnju s Tribunalom“.

Stoga je istog tjedna izdat nalog za hapsenje ovog hrvatskog novinara.

Kako javljaju mediji, stanovnici Splita – grada u kojem Jovic zivi – potpisuju peticiju podrske okrivljenome. U citavoj toj akciji sudjeluje i lokalno novinarsko udruzenje.

Vjeruje se da ce Jovic pokusati iskoristiti sve zakonske mehanizme kako bi osporio nalog, te da je spreman da u tome ide sve do Ustavnog suda.

Jovic je, zajedno sa bivsim glavnim urednikom Hrvatskog slova, Marijanom Krizicem, optuzen zbog otkrivanja identiteta i iskaza jednog od zasticenih svjedoka koji je na sudjenju Tihomiru Blaskicu svjedocio tokom 1998.

Krizic se pojavio pred sudom i izjavio da se ne osjeca krivim.

Dvojica novinara, medjutim, nisu prve osobe koje su pred Haskim tribunalom optuzene za uvredu suda. U vezi sa slucajem Blaskic, ukupno su cak petorica predstavnika medija, kao i bivsi sef hrvatske sluzbe sigurnosti, optuzeni za otkrivanje imena i podataka o zasticenim svjedocima.

Predstavnik za stampu Haskog tribunala, Dzim Lendejl (Jim Landale), izjavio je da itekako ima razloga za zastitu tajnosti i sigurnosti pojedinih svjedoka, te da je otuda „veoma vazno da postoje jasne kazne za unilateralno krsenje odredbi o zastiti svjedoka“.

Za nepostivanje suda predvidjena je maksimalna zatvorska kazna u trajanju od sedam godina, kao i novcana globa u iznosu od 100.000 eura.

Tuzioci su ovoga tjedna podnijeli zahtjev da Krizicu i Jovicu bude sudjeno zajedno s jos dvojicom optuzenika – novinarom i bivsim urednikom Novog hrvatskog slova, Domagojem Margeticem, te izdavacem Hrvatskog slova, Stjepanom Seseljem – koji su se vec izjasnili kao nevini po svim tocaka optuznice koja je i protiv njih podignuta po istom osnovu.

U zahtjevu za objedinjavanje postupaka tuzioci su podrobno obrazlozili uvredu suda za koju su navodno odgovorna cetvorica okrivljenih.

Prema ponudjenoj kronologiji, u lipnju/junu 1997. donesena je odluka o zastiti svjedoka koji je ranije razgovarao s tuziocima Tribunala i cije je ime vec „procurilo“ u hrvatsku stampu.

Mjerama zastite predvidjeno je da „okrivljeni, te njihovi zastupnici i predstavnici javnosti ili medijima ne otkrivaju imena svjedoka nastanjenih na podrucju bivse Jugoslavije, niti bilo kakve podatke na osnovu kojih bi bilo moguce identificirati ih, izuzev ukoliko je to neophodno za pripremu obrane.“

U studenome/novembru 2000., Slobodna Dalmacija je prvo objavila odlomke iz izjave svjedoka koja je tuziocima bila dana u travnju/aprilu 1997. godine. A u sljedecim je izdanjima spomenuti dnevni list otkrio i svjedokov identitet, kao i to da se njegovo svjedocenje odigralo u ozujku/martu 1998.

U prosincu/decembru iste godine, Tribunal je izdao nalog da smjesta bude obustavljeno publiciranje izjava i svjedocenja zasticenih svjedoka.

No, istog mjeseca, Slobodna Dalmacija uz taj nalog objavljuje i komentar u kojem se kaze da se radi o aroganciji i krsenju hrvatskog suvereniteta, nakon cega slijede i novi odlomci iz svjedocenja odrzanog u ozujku/martu 1998. Tokom prosinca/decembra bivaju objavljeni jos neki clanci i komentari koji su se ticali citavog problema, kao i novi segmenti iz iskaza istog svjedoka.

Cetiri godine kasnije, u studenome/novembru 2004., odlomke iz svjedocenja pocinje objavljujivati i Hrvatsko slovo, najavljujuci da ce u deset nastavaka iznijeti sav raspolozivi materijal.

Tribunal ponovo, u prosincu/decembru 2004., izdaje nalog u kojem zahtjeva obustavu daljeg publiciranja svjedocenja – medjutim, i nakon toga, u spomenutom glasilu bivaju objavljeni novi odlomci.

Istog mjeseca, ovim stopama krece jos jedan list – Novo hrvatsko slovo.

Hrvatsko slovo je u prosincu/decembru 2004. objavilo i intervju s Jovicem, pod naslovom „Ja sam prvi objavio transkripte s [ime zasticenog svjedoka] -evog svjedocenja u Hagu“.

Kronologija pokazuje da je Tribunal u vise navrata izdavao naloge za obustavu objavljivanja podataka o svjedoku. Tuzilastvo se nada da ce upravo to pridonijeti uvazavanju argumenata iznsenih u prilog zajednickom postupku – a koji su se prije svega ticali slicnosti navodnih prekrsaja i povezanosti okrivljenih.

Tuzioci su svoj zahtjev potkrijepili i tvrdnjom da je cinjenicna osnova za sve ove slucajeve identicna, s obzirom da su „Seselj, Krizic i Margetic svoje objavljivanje povjerljivih podataka eksplicitno pravdali cinjenicom da ih je prethodno vec objavio Jovic“.

Takodje su naveli i da bi zajednicko sudjenje predstavljalo olaksanje za svjedoke, koji bi u tom slucaju bili pozivani samo jednom. Ovo je posebno znacajno – navodi se u prijedlogu – zbog toga sto bi glavni svjedok u svim ovim postupcima trebao biti upravo zasticeni svjedok, to jest „visoki hrvatski politicar koji obavlja vaznu drzavnu funkciju”, i kome bi bilo veoma nezgodno visekratno dolaziti u Hag.

Tako su se novinari u Hrvatskoj suocili s izvjesnim brojem otvorenih pitanja, kao sto su prava novinara ili profesionalizam lokalne stampe.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog drustva (HND), Dragutin Lucic, izjavio je za IWPR kako smatra da je, cak i da nitko od optuzenika nije clan spomenutog novinarskog udruzenja, veoma vazno da njihova prava kao predstavnika stampe budu obranjena. Medjutim, istakao je i da kljucno pitanje koje se ovdje otvara nije nuzno vezano za slobodu stampe.

„Moguce je da novinari otvoreno pisu o tajnim dokumentima, ukoliko je to u javnom interesu; ali, ukoliko postoji zasticeni svjedok, njegov identitet mora ostati tajna“, rekao je on.

Lucic je takodjer napomenuo da „ti ljudi treba da odu u Hag kako bi se obranili“.

Vesna Alaburic je – kao medijska advokatica i profesorica medijskog prava na Zagrebackom sveucilistu – suglasna sa stavom po kojem, nacelno govoreci, interesi suda imaju prioritet nad javnim interesom.

Ali, imajuci u vidu okolnosti vezane za ovaj slucaj – u kojem je identitet svjedoka ujedno i „javna cinjenica“, i gdje je cak i „sam svjedok uopceno upoznao javnost s izjavama koje je dao Tribunalu“ – sud vise nema razloga nastavljati postupak o optuzbama za nepostivanje.

Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava takodjer su iskazale izvjesnu zabrinutost. „Medju hrvatskim novinarima postoje izvjesne nedoumice oko toga kako izvjestavati o politicki osjetljivim slucajevima koji se procesuiraju pred Tribunalom, a da pritom, bez prijeke potrebe, ne bude ugrozena sigurnost zasticenih svjedoka“, izjavio je Aleks Lupis (Alex Lupis), koordinator Evropskog programa njujorskog Komiteta za zastitu novinara, koji se osvrnuo i na „neka pitanja vezana za sposobnost Tribunala da ocuva tajnost identiteta“.

On je naglasio i da bi vladine i medjunarodne organizacije, umjesto sto se bave tudjim propustima, trebalo da se usredotoce na poboljsanje vlastitih mjera zastite.

„U ovom slucaju mnogo zavisi od toga jesu li sudjenje i kazna koja je u Tribunalu zatrazena uskladjeni sa zapadnim pravnim standardima“, rekao je on.

Promatraci hrvatske medijske scene ukazuju na to da se u citavu pricu umijesala i politika, i to ne samo zbog toga sto su neki od doticnih novinara poznati po svojim izrazito nacionalistickim stavovima, nego i zato sto su pravi razlozi za otkrivanje identiteta zasticenog svjedoka mnogo vise posljedica unutrasnjih politickih prilika, nego zelje za direktnom konfrontacijom s Tribunalom.

„Oni se ponasaju kao politicari, a ne kao novinari“, rekao je Lucic, usporedivsi postupke optuzenih novinara s politickom igrom.

Prema izvjestaju o medijskoj situaciji u zemljama u tranziciji, koji je za 2004. vacinila vasingtonska nevladina organizacija IREX, „odmjereno, nepristrano i zasnovano izvjestavanje jos uvijek predstavlja najslabiju tocku hrvatskog novinarstva“.

U istom se dokumentu navodi i da je „pristrano politicko izvjestavanje znatno rjedje nego tokom devedesetih godina“. Medjutim, kaze se i da „snazan uticaj vlasnika, te poslovnih i politickih interesnih grupa kojima vlasnici pripadaju, predstavlja ozbiljnu prijetnju objektivnom izvjestavanju“.

Hrvatska se priprema za provodjenje prvih sudjenja koja je Tribunal prepustio nacionalnom sudstvu. U pitanju su postupci protiv Mirka Norca i Rahima Ademija, zbog kojih bi se u sredistu paznje mogla naci i pitanja vezana za odnos novinara prema sudovima, kao i pitanje oosiguravanja odgovarajuce zastite svjedoka na sudjenjima za ratne zlocine.

Janet Anderson je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.