Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

OKONCANO SUDJENJE ZA SARAJEVO

Sudjenje navodnom pociniocu zlocina nad Sarajevom okoncano podsjecanjem na jezivu statistiku
By Emir Suljagic

Sudjenje generalu bosanskih Srba Stanislavu Galicu, optuzenom za bombardiranje Sarajeva, okoncano je ovog tjedna tako sto su tuzioci jos jednom podsjetili sud na sve uzase opsade tog grada.


“Tri stotine i cetrdeset tisuca ljudi bili su zrtve optuzenog”, rekao je australijski tuzilac Mark Irejs (Mark Ierace).


On je istakao da je tokom “32 mjeseca vladavine terora” ubijeno najmanje 1.185 stanovnika Sarajeva, te da ih je ukupno 4.701 ranjeno u razdoblju od rujna/septembra 1992. do kolovoza/avgusta 1994., tokom kojeg se Galic nalazio na celu Sarajevsko-romanijskog korpusa.


Galic nije priznao krivicu za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja.


Od pocetka sudjenja (koje je trajalo 17 mjeseci), on je insistirao da se grad nije nalazio ni pod kakvom opsadom. Sve novinske i televizijske izvjestaje nacinjene tokom cetiri ratne godine, njegovi su branioci odbacili kao “medijski falsifikat”.


Tuzioci su pak tvrdili da je optuzeni svjesno – i u sklopu sireg plana, po kojem je bosansku prijestolnicu trebalo prisiliti da kapitulira – izlagao vatri sarajevsko stanovnistvo.


Tuzioci optuzenog okrivljuju za niz zlodjela, ukljucujuci i dva pocinjena za samo dva dana.


Dana 4. veljace/februara 1994., osmoro civila raznijeto je u komade, dok ih je dvadeset troje ranjeno. Oni su stajali u redu za kruh, kada su ih pogodile tri minobacacke granate kalibra 120mm.


Samo dan kasnije, 66 osoba ubijeno je, a 140 ranjeno. Ponovo je u pitanju bila minobacacka granata kalibra 120 mm, koja je pala na trznicu Markale u centru Sarajeva.


Oba ova zlocina tuzioci su svrstali medju ukupno 27 snajperskih incidenata i sest granatiranja koje je Galic naredio ili za koje, po njihovom misljenju, snosi odgovornost zbog toga sto su ih pocinile njegove jedinice.


Svjedok optuzbe, pukovnik Ricard Moul (Richard Mole) iz Novog Zelanda, ispricao je sudu kako se, u svojstvu funkcionera UN-a, tokom rata redovno susretao s Galicem. On tvrdi da mu je general jednom prilikom rekao da Sarajevo ispasta zbog ostatka zemlje.


Galic je Moulu navodno rekao i da ce, sve dok bosanska vojska ne prekine napade s planine Igman, Sarajevo biti bombardirano.


Brojni vojni promatraci smatraju da je Galic imao punu kontrolu nad svojim korpusom, te da je malo vjerovatno da bi oni otvarali artiljerijsku vatru a da im i za takvo sto on nije izdavao izravna naredjenja.


Irejs je podsjetio sudce i na snajperski incident u kojem je jedna zena ubijena dok je stajala u redu za vodu. Bilo je to u Dobrinji, jednom od sarajevskih predgradja.


Rekao je da je tom prilikom hitac bio ispaljen s crkvenog objekta u izgradnji, odnosno sa srpske strane fronte. Na prijedlog optuzbe u sudnici je prikazan i video-snimak, na kojem se vidi da se spomenuti objekat nalazio blizu Galicevog staba.


Irejs je podsjetio i da su neke Sarajlije tokom prve godine rata bile ubijene kada su, pretrcavajuci preko piste gradskog aerodroma koji se nalazio pod kontrolom UN-a, pokusavale napustiti grad. Napomenuo je da Galicev stab nije bio daleko ni od tog mjesta zlocina.


Tuzioci procenjuju da je na taj nacin, svakog tjedna od vatre iz srpskih snajpera, na aerodromu ginulo10 do 15 ljudi.


Jedan kanadski vojni promatrac rekao je sudu da su srpske snage posjedovale i nocne nisane pomocu kojih su civile gadjali po mraku.


Drugi Kanadjanin, major Patrik Heneberi (Patrick Heneberry), izjavio je na sudu da se s Galicem susreo 16. prosinca/decembra 1992. u njegovoj kancelariji, koja se nalazila u srpskom dijelu Sarajeva. Tom prilikom Galic je izjavio kako je njegov cilj da “ili unisti Sarajevo, ili odatle otjera sve Muslimane”.


Tuzioci su takodjer negirali Galiceve tvrdnje da su jedinice bosanske vojske, koje su se nasle pod opsadom, bombardirale same sebe kako bi za to bili okrivljeni Srbi.


“Reci tako nesto znaci poreci da su Bosanci imali nagon samoodrzanja, koji sva ljudska bica posjeduju”, konstatirao je tuzilac Cester Stemp (Chester Stamp). “Nema nikakvog dokaza da su oni od toga imali bilo kakve koristi u vojnom smislu rijeci.”


On je rekao i da su branioci Sarajeva bili obicni gradjani, koji niposto ne bi bombardirali svoje prijatelje i obitelji. “Ti ljudi ne bi pristali pucati na pripadnike svojih obitelji u gradu.”


Galic insistira da je vatra otvarana iskljucivo na vojne ciljeve, ali tuzioci tvrde da to nije istina, te da su mnoge granate pale vrlo daleko od najblizih ciljeva te vrste – mnogo dalje nego sto bi, cak i uz najnepreciznije gadjanje, pale da su na te ciljeve i ispaljene.


Tuzioci su zahtijevali da se optuzenom izrekne najteza moguca kazna – dozivotna robija. “To nisu bili zlocini koji su pocinjeni u zaru borbe. Umjesto toga, radilo se o zlocinima koji su trajali. Pod takvim okolnostima, pod kojima se broj zrtava koje izlozenih teroru mjeri stotinama ili tisucama, tuzilastvo smatra da je s obzirom na same optuzbe najprikladnija kazna dozivotna robija”, konstatira se u Zavrsnom procesnom rezimeu, dokumentu koji je podnesen sudu.


Zavrsna rijec obrane pocinje 7. svibnja/maja i trajat ce do kraja tjedna. Malo je vjerojatno da ce bilo kakva presuda biti saopcena u nekoliko sljedecih mjeseci.


Emir Suljagic je izvjestilac IWPR-a iz Haga.