Friday, 31 March, 2006
Friday, 31 March, 2006
Potonji je govorio o pitanjima kao što su odnosi između Vojske Republike Srpske (VRS) i Beograda. Prema njegovim riječima, iako je VRS djelovala u izvjesnom stupnju samostalno, „strateški ciljevi bili su . . . od samog početka usvajani u Beogradu“. Danat se osvrnuo i na operacije koje su u Bosni izvele Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske paravojne formacije.
Ridlmajer je pak govorio o povezanosti genocida i uništavanja vjerskog i kulturnog nasljeđa. On je na temelju obavljenih istraživanja pred sudom iznio procjenu da je, u onim dijelovima Bosne koje su okupirale srpske snage, više od 75 posto katoličkih vjerskih objekata bilo ozbiljno oštećeno ili uništeno. Isto važi i za gotovo sva muslimanska svetilišta.
Nakon toga su zastupnici Srbije, u nastojanju da pobiju navode po kojima je Beograd odgovoran za genocid u Bosni, pozvali ukupno sedmoricu svjedoka.
Kao neka vrsta odgovora na Danatov iskaz, uslijedilo je svjedočenje generala ser Majkla Rouza (Michael Rose), jednog od britanskih generala koji su zapovijedali mirovnim trupama UN-a u Bosni (UNPROFOR). Rouz je tamošnje sukobe opisao kao građanski rat tokom kojeg su sve tri strane činile zločine.
„Smatram da je svakako točno da je [zapovjednik VRS-a Ratko] Mladić imao vlastite planove i da ga je beogradski režim u tome možda podržavao moralno i materijalno, ali ne i kontrolirao u vojnom smislu riječi“, rekao je on.
Pred sudom se pojavio i bivši premijer bosanskih Srba, Vladimir Lukić, kao i njegov zamjenik Vitomir Popović. Obojica su potvrdila da je Republika Srpska, barem u vrijeme dok su oni obavljali spomenute dužnosti, funkcionirala kao faktički nezavisna država.
„Nitko drugi nije zapovijedao, a prema mojim saznanjima nije smio ni pokušati zapovijedati vojskom Republike Srpske“, rekao je Lukić pred sudom.
Među preostalim svjedocima u korist Beograda bili su i bivši predsjednik jugoslavenskog parlamenta Dragoljub Mićunović, kao i francuski demograf Žan Pol Sardon (Jean Paul Sardon).
