OFICIR UN-a BIO OČEVIDAC PALEŽI I PLJAČKE

Svedok smatra da su hrvatska vojska i policija pokušavale da „očiste“ područje oko Knina od Srba.

OFICIR UN-a BIO OČEVIDAC PALEŽI I PLJAČKE

Svedok smatra da su hrvatska vojska i policija pokušavale da „očiste“ područje oko Knina od Srba.

Oficir Ujedinjenih nacija, koji svedoči na suđenju trojici hrvatskih generala, izjavio je kako je tokom vojne operacije koja je izvedena 1995. video pripadnike hrvatskih snaga kako spaljuju i pljačkaju područje nadomak grada Knina, koje su do tada kontrolisali Srbi.



Bivši obaveštajni oficir Ujedinjenih nacija, Fil Berikof (Phil Berikoff), izjavio je kako smatra da je cilj tih zločina bilo nastojanje da se spreči povratak takozvanih „četnika“.



Iako je sama reč „četnik“ – koja se izvorno odnosi na pripadnike kraljevske vojske iz Drugog Svetskog rata – tokom ratova na Balkanu bila korišćena kao oznaka za pripadnike srpskih paravojnih formacija, Berikof je izjavio kako je imao prilike da čuje da se ona koristi da bi se opisali svi Srbi.



Trojica su generala optužena po komandnoj odgovornosti za zločine koji su navodno počinjeni nad srpskim civilima tokom Operacije Oluja, koju je Hrvatska izvela sa ciljem ponovnog zauzimanja područja Krajine.



Kada je reč o optuženicima, Ante Gotovina je imao kontrolu nad čitavom operacijom, Ivan Čermak je bio komandant kninskog garnizona, dok je Mladen Markač bio zapovednik specijalne policije.



Generali se terete za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo „čišćenje“ srpskog stanovništva iz pojedinih delova Hrvatske.



U optužnici se navodi da su hrvatske snage podstakle masovni egzodus Srba sa tog područja, koji je započeo Operacijom Oluja, izvedenom u periodu od 4. do 8. avgusta 1995. U optužnici se kaže i da je u Kninu ubijeno najmanje 30 ljudi, te da ih je na čitavom području Krajine u periodu od avgusta do novembra stradalo još oko 50.



Svedok je Kanađanin koji je sedam godina radio i za tužilaštvo Tribunala, i koji je na terenu – u periodu od 17. jula do 5. septembra 1995. – boravio po štabovima UN-a.



Berikof je bio oficir za vezu zadužen za održavanje kontakata između sedišta UN-a u Zagrebu i štaba u Kninu. Bio je u kontaktu sa vrhovnom komandom UN-a u Kninu, posmatračima UN-a i hrvatskim snagama.



On kaže da je 5. avgusta – drugog dana Operacije Oluja – napustio objekat UN-a u Kninu, te da je potom, krećući se na tom području, video da su „mnoga sela u plamenu“.



Svedok je izjavio da je u selima Kistanje, Cetina i Donji Lapac video hrvatske vojnike kako – zajedno sa specijalnom i civilnom policijom – pljačkaju i uništavaju kuće.



Spaljivanje i pljačkanje se – po njegovim rečima – nastavilo i po okončanju petodnevne operacije.



„Ponekad su nas vozili tim područjem i mi smo videli oznake na kućama, dok smo u nekim drugim prilikama videli pripadnike civilne policije ili HV-a [Hrvatska vojska] kako obeležavaju one kuće koje ne treba dirati“, rekao je svedok.



On je objasnio i da su kuće koje su bile označene kao hrvatske ostale očuvane, dok su neoznačene, koje su pripadale Srbima, uništene.



Svedok je rekao kako misli da se radi o svesnom pokušaju hrvatskih snaga da spreče povratak Srba.



Da bi objasnio zašto to misli, Berikof se prisetio razgovora koji je vodio sa hrvatskim majorom Ivanom Jurićem, koji mu je rekao da je cilj pljačkanja i spaljivanja srpskih kuća da se četnici odvrate od povratka u Krajinu.



Svedok je rekao i da su taj pojam neki Hrvati koristili kao oznaku za sve Srbe.



„Nije bilo važno [da li su na umu imali] vojnike, civile, žene ili decu. To je bio uobičajen termin koji su Hrvati koristili u govoru i opisivanju pripadnika srpske nacionalnosti“, objasnio je svedok.



Berikof je ovosedmičnim svedočenjem porekao neke od ranijih svojih izjava datih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.



On je rekao da se predomislio, odnosno da nije bio u pravu kada je istražiteljima iz Kancelarije tužioca (KT) rekao da je Knin – kao administrativni centar teritorije koju su kontrolisali Srbi – bio neselektivno bombardovan od strane hrvatskih trupa.



U tri iskaza koja je KT-u dao tokom 1996. i 1997., Berikof je rekao da je barem stotinu civilnih zgrada bilo pogođeno u napadu koji je na Knin izveden 4. i 5. avgusta. Tada je rekao i da to dokazuje da je grad bio neselektivno granatiran.



Međutim, u četvrtom iskazu, koji je KT-u dao tokom 2007., izneo je drugačiji zaključak. „U Kninu je bilo vojnih meta, i granatiranje nije bilo toliko neselektivno kako sam u prvi mah mislio, a bilo je izvedeno i prikladnim oružjem [za nameravane svrhe]“, rekao je on haškim sudijama u vezi sa svojim četvrtim iskazom.



„Bilo je objekata koji su se mogli smatrati vojnim metama“, rekao je on, dodajući da se radilo o vojnim kasarnama, fabrikama i železničkoj stanici.



Zamoljen da objasni zbog čega je izmenio svoj prvobitni iskaz, on je rekao da je tokom ofanzive „izgledalo kao da se sve sručilo na Knin“.



Svedok je rekao da je naknadnim uvidom u mape i snimke iz vazduha shvatio da granatiranje nije bilo toliko neselektivno koliko je ranije mislio.



On je, međutim, ponovio svoj stav da je kolateralna šteta bila velika i da je granatiranje dobrim delom bilo nepotrebno „jer u Kninu nije više bilo srpskih snaga“.



Tokom unakrsnog ispitivanja od strane Gotovininog advokata, Grega Kihoua (Greg Kehoe), Berikof je potvrdio da su se centar za vezu i komanda srpskih pobunjenika nalazile u Kninu. Da je on bio komandant hrvatske vojske, rekao je, najpre bi pokušao da uništi neprijateljske komunikacije tako što bi gađao te objekte.



Na pitanje koje se ticalo naoružanja koje su Hrvati koristili za rušenje zgrada, Berikof je rekao da su ona bila „prikladna“ svrsi, te da bi i on sam posegnuo za njim.



Takođe je dozvolio i mogućnost da kolateralnu štetu u Kninu možda nisu načinili Hrvati, nego „druga strana“.



„Srpske snage su možda koristile lansirne uređaje da bi se zaštitile pri povlačenju“, kazao je on.



Prilikom svedočenja, Berikof je rekao kako smatra da su neke procene o broju civila koji su tokom ofanzive poginuli u Kninu bile preterane.



U vreme trajanja Operacije Oluja, Berikof je u svoj dnevnik zapisao kako je u Kninu video između 300 i 400 mrtvih civila. Kasnije je tu belešku uklonio iz dnevnika.



„Odrekao sam se te procene, jer nisam video ta tela“, odgovorio je on na pitanje Gotovininog advokata.



Svedok je objasnio da su mu podaci pristizali od njegovog pretpostavljenog – pukovnika Edrjua Leslija (Andrew Leslie), koji je već svedočio u ovom procesu.



„Mnogi ljudi, uključujući i mene, pokazivali su sklonost ka preterivanju. Taj podatak je bio preterivanje“, kazao je Berikof.



Berikof je 4. i 5. avgusta 1995. u više navrata odlazio u grad, gde je u samoj bolnici i u njenoj blizini video oko 15-20 ranjenika. Neki od njih su izgleda bili vojnici, dok su ostali – po svedokovim rečima – samo delimično bili odeveni u maskirne uniforme.



Gotovinin advokat mu je pokazao izjavu drugog međunarodnog zvaničnika, koji je kazao da se u školskoj zgradi, koja se u Kninu nalazila nadomak policijske stanice, nalazilo 500 srpskih boraca.



„Nisam bio zainteresovan za to, niti je moja dužnost bila da utvrđujem za šta se koriste pojedine zgrade“, odgovorio je svedok.



Berikof je potvrdio da je kanadski bataljon UN-a 4. avgusta bio upućen u kninsku bolnicu radi evakuacije ranjenika. Na pitanje da li se radilo o vojnicima, odgovorio je da je među ranjenicima bilo i vojno sposobnih muškaraca.



Na kraju svog iskaza, svedok je sudu rekao i da su na terenu postojale nekakve lokalne bande, koje nisu bile pod kontrolom hrvatske vojske, i koje su „u više slučajeva bile čak bolje naoružane nego vojska“.



Berikof je potom rekao i da su te paravojne bande „pokazivale neposlušnost“, te da su se „ponašale drugačije nego vojska“.



„Bilo je kao i ma gde drugde, u Somaliji ili u ostatku sveta“, rekao je on, ukazujući na to da su te jedinice bile lojalne lokalnim gospodarima rata, a ne regularnoj hrvatskoj vojsci.



Suđenje se nastavlja iduće sedmice.



Goran Jungvirth je obučeni novinar IWPR-a iz Zagreba.
Balkans, Croatia
Frontline Updates
Support local journalists