ODBRANA TVRDI DA HRVATSKI GENERAL NIJE ZNAO ZA ZLOČINE

Po rečima advokata, Ivana Čermaka su tek Ujedinjene nacije obavestile o ratnim zločinima nakon Operacije Oluja.

ODBRANA TVRDI DA HRVATSKI GENERAL NIJE ZNAO ZA ZLOČINE

Po rečima advokata, Ivana Čermaka su tek Ujedinjene nacije obavestile o ratnim zločinima nakon Operacije Oluja.

Tuesday, 6 January, 2009
Advokati hrvatskog generala tvrdili su ove sedmice da ga Ujedinjene nacije nisu blagovremeno obavestile o zločinima počinjenim tokom velike ofanzive 1995., tako da nije mogao da ih spreči.



Branilac generala Ivana Čermaka, Stiven Kej (Steven Kay), osporavao je iskaz svedoka optužbe, Huseina al-Alfija (Hussein al-Alfi), koji je bio najviši civilni predstavnik misije UN-a locirane na tom području tokom operacije.



Al-Alfi je pred Haškim tribunalom rekao da je o pljačkama, spaljivanjima i ostalim ratnim zločinima sa Čermakom razgovarao u više navrata tokom avgusta 1995.



No, Kej je svedoku rekao kako nijedan od izveštaja sa njihovih sastanaka održanih u prvoj polovini avgusta ne potvrđuje to tumačenje.



Pozivajući se na jedan dokument koji se odnosi na sastanak održan 18. avgusta, on je rekao: „Ovo je bilo prvi put da ste pokrenuli to pitanje sa generalom Čermakom. Možda ste razgovarali sa drugima [o zločinima koji su se] dešavali, ali to je prvi put da ste to pomenuli njemu.“



U optužnici se navodi da je Čermak na mesto komandanta kninskog garnizona postavljen 5. avgusta 1995., odnosno drugog dana Operacije Oluja – četvorodnevne ofanzive hrvatske vojske čiji je cilj bio povraćaj onih teritiorija koje su do tada kontrolisali Srbi.



Tužioci nastoje da dokažu da je Čermak imao stvarnu kontrolu nad jedinicama hrvatske vojske iz sastava kninskog garnizona, te da je utoliko bio nadležan za njihovo disciplinovanje i nadziranje.



Čermak je, zajedno sa još dvojicom generala – Antom Gotovinom i Mladenom Markačem – optužen za organizovanje trajnog raseljavanja Srba iz Hrvatske u periodu od jula do septembra 1995.



U optužnici se njih trojica terete za rukovođenje „deportacijom i prisilnim raseljavanjem; uništavanjem i spaljivanjem srpskih kuća i privrednih objekata; otimanjem i pljačkom javne i privatne svojine Srba; ubistvima [i] ostalim nehumanim postupcima“.



Iako niko ne spori pravo Hrvatske da u svojim međunarodno priznatim granicama reintegriše područje Krajine, tužioci tvrde da je taktika koju su njene jedinice primenile za sobom ostavila „pustu zemlju“.



Nastojeći da dokaže da Čermak početkom avgusta 1995. nije bio obavešten o ratnim zločinima, Kej se pozvao na niz izveštaja sa sastanaka koje je njegov klijent održao sa Al-Alfijem, uljučujući i jedan koji se odigrao 10. avgusta.



„Na tom sastanku nije [bilo] nikakvih razgovora o zločinima, pljačkama, spaljivanjima i ubijanjima. Nikakvih razgovora nije bilo o pljačkama, spaljivanju i zločinima između Vas i generala Čermaka“, rekao je Kej svedoku.



„Razgovarali ste o normalizaciji civilnog života i raseljenim osobama u logoru UN-a.“



Kej je pročitao i izveštaj koji je Al-Alfi načinio o sastanku održanom 18. avgusta.



U izveštaju se navodi da je on Čermaku rekao za spaljene kuće i seoska imanja, kao i za pljačku. Kako se navodi u dokumentu, Čermak je „podelio njegovu zabrinutost“ i obećao da će preduzeti „oštre mere“ protiv počinitelja.



„Pregledali smo sve Vaše izveštaje, i ovo je prvi put da pominjete kako ste generalu Čermaku skrenuli pažnju na pitanje zločina“, rekao je Kej svedoku.



„Prvi izveštaj u kojem navodite da ste mu govorili o zločinima je ovaj od 18. avgusta.“



Svedok je to negirao.



„Nije to bilo prvi put da sam mu govorio o tome“, odgovorio je Al-Alfi.



On je rekao da je na jednom ranijem sastanku Čermaka upitao da li će njegova sopstvena kuća biti bezbedna.



„Savetovao mi je [da je bolje da] odem i odnesem stvari iz [svoje] kuće. To znači da je bio upoznat sa onim što se dešavalo“, rekao je svedok.



Odbrana je želela da sazna i da li svedok smatra da je okrivljeni zaista bio u poziciji vlasti sa koje bi mogao da se nosi sa pritužbama.



„Bili smo formalno obavešteni da je on prvi čovek u sektoru, [tako] da bih lično bio sklon da to mislim“, odgovorio je Al-Alfi. Rekao je i kako se jedino pitanje svodi na to da li je Čermak bio u stanju da sprovede svoju moć.



„Kada bih o tome razgovarao sa Čermakom, on mi ne bi rekao: ’Ja ne kontrolišem vojsku.’ Rekao bi mi ’Da, srediću to’ i ponekad bi se čak obratio svojim potčinjenima na njihovom jeziku, i delovalo je da im izdaje uputstva.“



Međutim, Kej je pokušao da dokaže kako Čermak nije raspolagao autoritetom kojim bi zaustavio hrvatske vojnike u činjenju zločina.



„Obavestio Vas je da je već izdao stroga naređenja civilnom i vojnom osoblju da obustavi te radnje. Jeste li znali da je tim povodom morao da se obrati drugima i od njih zatraži da izdaju naređenja da se prekine sa zločinima ili da se primenjuje zakon?“, upitao je Kej svedoka.



„To potvrđuje da je imao vlast. Izdavao je ta naređenja drugima“, odgovorio je Al-Alfi.



Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Mladena Markača, Tomislav Kuzmanović, želeo je da sazna da li je Al-Alfi uopšte video bilo kakva spaljivanja.



Al-Alfi je odgovorio da nije video palitelje, ali da je svakako video kuće u plamenu. Takođe je potvrdio da, iako jeste video vozila natovarena robom, zapravo nije prisustvovao nijednoj pljački.



Na samom kraju saslušanja, svedok je od predsedavajućeg sudije Alfonsa Orija (Alphons Orie) zatražio da mu dozvoli da iznese jednu ličnu molbu.



„Pošto je general Čermak čovek sa kojim sam radio, mogu li da se rukujem s njim?“, upitao je.



Čermak je bio u sudnici i nasmešio se, dok je sudija Ori objasnio da to nije uobičajeno.



„Samu činjenicu da ste to zatražili g. Čermak će svakako razumeti. Ne znam hoćete li to nazvati virtualnim rukovanjem . . . Ali to stoji u zapisniku, a i on je čuo šta ste rekli“, kazao je sudija.



Suđenje se nastavlja.



Katharina Goetze izveštava za IWPR iz Londona.
Frontline Updates
Support local journalists