Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ODBJEGLOM GENERALU SUDIT CE SE ZA ZLOCINE POCINJENE U OPERACIJI „OLUJA“

Gotovinu se tereti za zlocine koje je hrvatska vojska pocinila prilikom zauzimanja teritorije koja se prethodno nalazila pod kontrolom pobunjenih Srba.
By Helen Warrell
Uskoro ce se pred sucima Tribunala pojaviti i Ante Gotovina – hrvatski general koji se od 2001. nalazio u bijegu i kojeg se tereti za zlocine pocinjene u operaciji Oluja. Rijec je o jednoj od najvecih vojnih operacija u jugoslavenskom ratu.



Gotovina je optuzen po cetiri tocke za zlocine protiv covjecnosti i po tri za krsenje zakona i obicaja ratovanja. U pitanju su zlocini pocinjeni u sklopu onih vojnih djelovanja kojima je okoncano cetvorogodisnje razdoblje srpske kontrole nad Krajinom (podrucje u Hrvatskoj).



Sudeci po optuznici, u Gotovininoj su nadleznosti bili oni pripadnici Hrvatske vojske (HV) koji su u razdoblju od 4. kolovoza/augusta do 15. studenoga/novembra 1995. ubili najmanje 150 krajiskih Srba. Potonje se snage tereti i za unistavanje srpskih sela i pljacku srpske imovine, kao i za protjerivanje vise desetina tisuca ljudi u Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju.



Optuzba tvrdi da je Oluja predstavljala zlocinacki poduhvat u kojem je Gotovina – zajedno s generalima Ivanom Cermakom i Mladenom Markacem, te bivsim hrvatskim predsjednikom Franjom Tudjmanom – pokusao sprovesti „prisilno i trajno iseljenje srpskog stanovnistva iz Krajine“.



Tudjman je umro 1999., dok su se Cermak i Markac – koji su zajedno optuzeni – dobrovoljno predali Tribunalu. Bilo je to u pzujku/martu 2004., tri dana prije no sto je optuznica i objavljena; dvojici je generala stoga i odobren zahtjev da vrijeme do pocetka sudjenja provedu na slobodi.



Cermakovi i Markacevi advokati izjavili su da bi Gotovinino hapsenje moglo dovesti do spajanja njegovog sudjenja s postupkom koji se vodi protiv njihovih klijenata i koji bi mogao poceti u jesen 2006. Hrvatska ministrica pravosudja Vesna Skare-Ozbolt izjavila je za IWPR kako bi spajanje tih postupaka bilo „logicno“, posto se radi o optuznicama za zlocine koji su pocinjeni tokom iste vojne operacije.



Edgar Cen (Edgar Chen), koji u ime Koalicije za medjunarodnu pravdu vec dugo prati rad Tribunala, takodjer smatra da bi objedinjavanje ovih postupaka bilo „razumno“, s obzirom da Medjunarodni sud sve vise vodi racuna o vlastitoj izlaznoj strategiji, u skladu s kojom sva sudjenja moraju biti okoncana do 2008.



Medjutim, haska analiticarka Hakelina Verin Stjuart (Heikelina Verrijn Stuart) upozorava da bi se takvo sudjenje moglo ispostaviti kao „glomazno“ i neefikasno.



„Obrana ce insistirati na tome da je u citavu stvar umijesan i [bivsi americki predsjednik Bil] Klinton (Bill Clinton), kao i na sveobuhvatnoj americkoj pomoci“, tvrdi ona. „Suci bi mogli reci . . . kako ne zele slusati iskaze svjedoka o tome, ali ne mogu zamisliti da ce se to i desiti.“



Cen takodjer priznaje da bi se „mogla pojaviti i pitanja koja se ticu medjunarodne zavjere“, u kom slucaju ce suci morati „zauzeti cvrst kurs“ kako bi osigurali da se iznose samo relevantni dokazi.



Gotovina je bio jedan od sestorice generala koje je 2000. godine – nakon sto su odbili podrzati obecanje Hrvatske da ce istraziti ratne zlocine i isporuciti one koje su za njih osumnjiceni UN-u – prijevremeno penzionirao hrvatski predsjednik Stjepan Mesic.



Tokom protekle cetiri godine, dok je Gotovina bio na slobodi, glavna tuziteljica Tribunala, Karla del Ponte (Carla del Ponte), neprestano se zalila na nekooperativnost hrvatskih lidera, koji su za okrivljenim tragali s promjenljivim uspjehom.



Tako su 2002. hrvatski duznosnici nesluzbeno potvrdili da su i vladine strukture bile umijesane u generalov nestanak, da bi se vec pocetkom 2003. ispostavilo da ce okolnost da hrvatske vlasti nisu izrucile Gotovinu predstavljati ozbiljnu prepreku na putu ka clanstvu u Evropskoj Uniji.



U jednoj od nenadanih demonstracija odlucnosti, ministarstvo unutrasnjih poslova ponudilo je nagradu u iznosu od 50.000 eura svakome tko osigura podatke koji ce dovesti do Gotovininog hapsenja. Taj je potez razgnjevio desnicarski orijentirane Hrvate, koji generala smatraju nacionalnim herojem zbog toga sto je Hrvatsku zastitio od srpske invazije.



Gotovinin odgovor uslijedio je u junu 2003., kada je u intervjuu za jedan zagrebacki tjednik izjavio da bi Tribunal trebao odustati od optuznice protiv njega, barem dok ne cuje ono sto on kao okrivljeni ima reci.



Nakon sto hrvatska vlada odbjeglog generala nije izrucila ni do studenoga/novembra 2004., kada je istekao rok koji joj je dao Tribunal, Del Ponteova je u rujnu/septembru ove godine objavila kako se Gotovina zapravo skriva u jednom franjevackom manastiru u Hrvatskoj. Istovremeno su se u medijima pojavile glasine da se Gotovina krije u Bosni, Africi, Kanadi, Italiji, Austriji, Francuskoj i Irskoj.



Gotovina je rodjen 1955. na otuku Pasman (opstina Zadar). Kao francuski legionar boravio je u Africi i Latinskoj Americi, nakon cega 1979. dobiva francusko drzavljanstvo. U Francuskoj je 1986. bio uhapsen zbog pljacke, otmice i iznude.



Lipnja/juna 1991. vraca se u Hrvatsku, gdje se prvo prikljucuje Zboru narodne garde (ZNG), da bi 1992. presao u HV. Brzo je napredovao, pa je tako u vrijeme Oluje vec bio promoviran u cin general-pukovnika.



Helen Warrell izvjestava za IWPR iz Haga.