Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Odbijen zahtev za oslobađanjem Mladića

Advokati odbrane će narednog meseca početi da iznose dokaze.
By Rachel Irwin
  • Sudija Alphons Orie. (Photo: ICTY)
    Sudija Alphons Orie. (Photo: ICTY)

Sudije Haškog tribunala su ove sedmice odbacile zahtev bivšeg komandanta vojske bosansko-hercegovačkih Srba, Ratka Mladića, da nekih optužbi – uključujući optužbu za genocid – bude oslobođen pre početka dokaznog postupka odbrane.

"Veće smatra kako okrivljeni ima šta da pobija po svim tačkama optužnice", saopštio je predsedavajući sudija, Alfons Ori (Alphons Orie), na završetku saslušanja koje je održano 15. aprila.

Prema Pravilu 98bis Tribunala, na završetku dokaznog postupka optužbe "sudsko veće je dužno da, usmenom odlukom i nakon što razmotri podneske obeju strana, donese presudu o oslobađanju po bilo kojoj tački ukoliko nema dokaza kojima se može potkrepiti osuda".

Mladićevi branioci tvrde da njihovog klijenta treba osloboditi obeju tačaka za genocid iz njegove optužnice, kao i optužbi za neke pojedinačne zločine unutar drugih tačaka, a sve na temelju toga što tužilaštvo nije uspelo da ih dokaže. Oni tvrde da Pravilo 98bis ne sme biti "tumačeno restriktivno", tako da obuhvata čitave tačke, umesto pojedinačne optužbe koje su u njih uključene. (O tome vidi tekst "Mladićev advokat traži povlačenje optužbi".)

Tužioci tvrde da je Mladić, kao komandant vojske bosansko-hercegovačkih Srba u periodu od 1992. do 1996., odgovoran za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, kojima je "doprineo ostvarenju cilja – trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi".

Tereti se i za planiranje i nadziranje opsade Sarajeva, koja je trajala 44 meseca, i u kojoj je poginulo skoro 12,000 ljudi; kao i za masakr koji je nad preko 7,000 muškaraca i dečaka počinjen u Srebrenici, u julu 1995.

Mladić je uhapšen u Srbiji, maja 2011., nakon što je 16 godina proveo u bekstvu. Suđenje je počelo u maju 2012., a dokazni postupak optužbe okončan je u februaru ove godine.

Čitajući ove sedmice sudsku odluku na javnom zasedanju, sudija Ori je napomenuo kako u skladu sa sudskom praksom Tribunala, kada je u pitanju 98bis, "veće mora da ispita da li postoje dokazi na osnovu kojih razumni prosuditelj činjenica može van svake razumne sumnje biti uveren u krivicu okrivljenog". Tokom tog postupka, veće dokaze tužilaštva "potvrđuje, osim ukoliko ne može da poveruje u njih". Stoga sudije ne odmeravaju dokaze, niti utvrđuju njihovu verodostojnost; to čine tek po okončanju čitavog slučaja.

Sudija Ori je istakao i da je 2004. godine Pravilo 98bis bilo izmenjeno "radi pojednostavljenja postupka u interesu sudske ekonomičnosti". Umesto pisane odluke koja se odnosi na pojedinačne optužbe, uvedena je usmena, kojom se vrednuju isključivo čitave tačke.

"To ne utiče na pravo okrivljenog da ga se smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivica", kazao je sudija Ori.

Veće je stoga odbacilo zahtev odbrane da se pojedini zločini izbace iz optužnice.

Sudija je rekao kako je dužnost veća da "oceni da li postoje dokazi koji mogu da potkrepe osudu po svakoj tački optužnice, bez obzira na to da li je odbrana eksplicitno osporavala sve tačke".

U tu svrhu, sudija je pročitao opsežan sažetak optužnice, kao i "uži izbor" iz relevantnih zaključaka.

U pogledu tačaka za progon, ubijanje i genocid, veće se pozvalo na dokaze dobijene na suđenju za pritvorske bosansko-hercegovačke objekte koje su osnovali Srbi – uključujući logor Keraterm u Prijedoru, kao i KP dom u Foči.

Sudija Ori je prepričao iskaz jednog svedoka, koji je 1992. bio zatočen u logoru Keraterm, gde je video "sto na kojem su bili postavljeni mitraljez i prenosni reflektor, koji su bili usmereni ka Sobi br. 3, gde se tiskalo 180-200 pritvorenika".

Svedok je ispričao kako je kasnije čuo i mitraljesku vatru, te da mu je bilo naređeno da tovari leševe u kamione.

U KP domu u Foči, pritvorenici su – kako je naveo jedan svedok – često bili odvođeni u samice, "odakle su se mogli čuti jauci, krici i pucnji", kazao je sudija Ori.

Sudija je pomenuo i dokaze masovnih silovanja koja su pripadnici vojske bosansko-hercegovačkih Srba počinili u Foči. Iako Mladić za silovanje nije optužen ni po jednoj zasebnoj tački, tačke za genocid, progon, deportaciju i nehumano postupanje uključuju silovanje i ostale seksualne delikte kao dela koja ih utemeljuju.

Haški tribunal je 2001. godine osudio trojicu pripadnika vojske bosansko-hercegovačkih Srba – Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića – za lično počinjena silovanja, porobljavanja i mučenja bosansko-hercegovačkih Muslimanki na raznim lokacijama u Foči, tokom 1992.

Sudija Ori je rekao kako je na suđenju Mladiću svedokinja RM-70 izjavila da su na jednoj lokaciji, poznatijoj kao Karaman kuća, pripadnici vojske bosansko-hercegovačkih Srba silovali i premlaćivali bosansko-hercegovačke Muslimanke, uključujući i dvanaestogodišnje devojčice.

Druga svedokinja, RM-48, ispričala je kako je polovinom avgusta 1992. iz Karaman kuće bila odvedena u prebivalište jednog srpskog vojnika, "gde je boravila i bila silovana sve dok nije oslobođena u julu 1993.", kazao je sudija Ori. U tom periodu, nastavio je sudija, taj vojnik je svedokinju poveo na jednu svečanost, na kojoj im je Mladić prišao i upitao vojnika da li je svedokinja "Hercegovka".

Mladić se "potom okrenuo direktno ka svedokinji i upitao je da li joj je ’bolje nego u Alijinoj državi’" – čime je očito aludirao na Aliju Izetbegovića, bošnjačkog ratnog predsednika Bosne i Hercegovine.

"Svedokinja je rekla kako ju je to uverilo da Mladić zna za to da se devojke drže u seksualnom ropstvu. Po rečima te svedokinje, u Foči nijedna od muslimanskih žena ili devojaka nije u to vreme mirno živela", kazao je sudija Ori.

On je dodao da se u jednoj od Mladićevih ratnih beležnica, koja je na suđenju uvrštena među dokaze, navode imena dve mlade žene za kojima su tragali bosansko-hercegovački zvaničnici, i za koje je svedokinja rekla da su bile držane u seksualnom ropstvu. (Više o tome vidi u tekstu "Svedokinja opisuje seksualno zlostavljanje koje su vršile snage bosansko-hercegovačkih Srba".)

Osvrćući se potom na srebrenički masakr, sudija Ori je opisao svedočenje Dražena Erdemovića, koji je priznao da je 16. jula 1995., na vojnoj farmi Branjevo, sudelovao u egzekuciji oko 1,200 muslimanskih muškaraca, starih od 17 do 65 godina. Erdemović je 1998. priznao krivicu za ubistvo, nakon čega mu je dosuđena kazna od pet godina zatvora. U međuvremenu se na nekoliko suđenja u Tribunalu, koja su se ticala Srebrenice, pojavio kao svedok tužilaštva.

Kao pripadnik Desetog diverzantskog odreda vojske bosansko-hercegovačkih Srba, Erdemović je posvedočio da su se, nakon što su počeli da pristižu autobusi prepuni zarobljenika, njegovoj jedinici na mestu pogubljenja pridružili ostali vojnici, koji su "tukli i psovali pritvorenike i prisiljavali ih da se mole ’na muslimanski način’".

Dva svedoka koja su preživela pogubljenja ispričala su kako su nepomično ležali među leševima, osluškujući kako pristižu nove grupe zarobljenika, koje su potom bile ubijane vatrom iz automatskog naoružanja – kazao je sudija Ori.

"Svedok RM-255 je rekao kako je u dva navrata čuo vojnike kako govore o tome da vrše genocid. Jednom dok je bio odvođen na stratište, a drugi put nakon što je pobegao, dok se krio u blizini", nastavio je sudija Ori.

Veće je zaključilo kako postoje "dokazi da su se tokom perioda obuhvaćenog optužnicom u Srebrenici i još nekim opštinama odigrala krivična dela genocida".

Sudija Ori je rekao kako veće smatra da "postoje dokazi na osnovu kojih bi, ukoliko se usvoje, razumni prosuđivač činjenica mogao van svake razumne sumnje da zaključi kako je tokom perioda na koji se optužnica odnosi postojao ZZP [zajednički zločinački poduhvat], u kojem su sudelovali pripadnici rukovodstva i vojske bosansko-hercegovačkih Srba, uključujući [predsednika bosansko-hercegovačkih Srba] Radovana Karadžića i okrivljenog, i čiji je cilj bilo trajno raseljavanje bosansko-hercegovačkih Muslimana i/ili Hrvata sa onih teritorija u Bosni i Hercegovini koje su navodno pripadale Srbima, putem činjenja zločina koji se navode u optužnici".

Sudija Ori je dodao kako postoje i dokazi da je Mladić, kao komandant vojske "primenjivao mere . . . za ostvarenje cilja ZZP-a".

Sudija je skrenuo pažnju i na neke presretnute razgovore, uključujući i jedan iz 1992., u kojem je Mladić svom sagovorniku rekao da će "cela Bosna goreti ukoliko ja progovorim, a ne samo Sarajevo".

Predsedavajući je spomenuo i video-snimak koji je načinjen nakon što je vojska bosanskih Srba zauzela Srebrenicu, i na kojem se vidi Mladić kako hoda ulicama i izgovara: "Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu. Došlo je vreme da se osvetimo Turcima."

Mladićevi advokati će dokazni postupak odbrane započeti 13. maja.

Rachel Irwin izveštava za IWPR iz Haga.