Sudsko vijeće je 10. marta 2006. saopštilo da su novinar Marijačić i bivši obavještajac Rebić krivi za otkrivanje podataka u vezi sa iskazom oficira holandske vojske koji je uz mjere zaštite svjedočio na suđenju bivšem hrvatskom generalu Tihomiru Blaškiću.
U svojoj ovosedmičnoj pisanoj izjavi za štampu, Tribunal je naveo kako je žalbeno vijeće „po svim osnovima odbacilo žalbu i potvrdilo kaznu od po 15,000 eura izrečenu obojici optuženika“.
No, vijeće je ipak optuženicima odobrilo da kaznu isplate u tri mjesečne rate, umjesto u roku od mjesec dana – kako je stajalo u martovskoj odluci, odnosno u prvostepenoj presudi.
U pisanoj izjavi povodom martovske presude stoji da je „sudsko vijeće ustanovilo da su i Marijačić i Rebić svjesno otkrili podatke koji se tiču svjedočenja Johanesa van Kuijka (Johannes van Kuijk), oficira holandske vojske koji je svjedočio kao zaštićeni svjedok“ u slučaju Blaškić.
U to vrijeme Marijačić je bio glavni urednik zagrebačkog nedjeljnika Hrvatski List, a Rebić bivši načelnik hrvatske Službe za informiranje i sigurnost (SIS).
Iako zbog otkrivanja identiteta i sadržaja svjedočenja zaštićenom svjedoku nije nanesena nikakva šteta, u presudi je zaključeno kako je „svjestan i proračunat način na koji su naredbi prkosila obojica optuženika ozbiljan prekršaj, koji prijeti da umanji autoritet sudskog vijeća na suđenju Blaškiću“.
U presudi se naglašava da se postupcima dvojice optuženika rizikuje potkopavanje „povjerenja u sposobnost Tribunala da obezbijedi efikasne mjere zaštite“, što već predstavlja „ozbiljno ometanje sprovođenja pravde“.
Suđenje Marijačiću i Rebiću počelo je 17. januara 2006. i trajalo je svega dva dana.
Ovosedmična presuda uslijedila je mjesec dana nakon što je i hrvatski novinar Josip Jović 30. avgusta osuđen za nepoštivanje suda zbog otkrivanja identiteta, izjave i svjedočenja hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koji je takođe na suđenju Blaškiću svjedočio uz mjere zaštite.
Jović je za IWPR najavio da će se žaliti na presudu, a izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 20,000 eura.
U svojoj ovosedmičnoj pisanoj izjavi za štampu, Tribunal je naveo kako je žalbeno vijeće „po svim osnovima odbacilo žalbu i potvrdilo kaznu od po 15,000 eura izrečenu obojici optuženika“.
No, vijeće je ipak optuženicima odobrilo da kaznu isplate u tri mjesečne rate, umjesto u roku od mjesec dana – kako je stajalo u martovskoj odluci, odnosno u prvostepenoj presudi.
U pisanoj izjavi povodom martovske presude stoji da je „sudsko vijeće ustanovilo da su i Marijačić i Rebić svjesno otkrili podatke koji se tiču svjedočenja Johanesa van Kuijka (Johannes van Kuijk), oficira holandske vojske koji je svjedočio kao zaštićeni svjedok“ u slučaju Blaškić.
U to vrijeme Marijačić je bio glavni urednik zagrebačkog nedjeljnika Hrvatski List, a Rebić bivši načelnik hrvatske Službe za informiranje i sigurnost (SIS).
Iako zbog otkrivanja identiteta i sadržaja svjedočenja zaštićenom svjedoku nije nanesena nikakva šteta, u presudi je zaključeno kako je „svjestan i proračunat način na koji su naredbi prkosila obojica optuženika ozbiljan prekršaj, koji prijeti da umanji autoritet sudskog vijeća na suđenju Blaškiću“.
U presudi se naglašava da se postupcima dvojice optuženika rizikuje potkopavanje „povjerenja u sposobnost Tribunala da obezbijedi efikasne mjere zaštite“, što već predstavlja „ozbiljno ometanje sprovođenja pravde“.
Suđenje Marijačiću i Rebiću počelo je 17. januara 2006. i trajalo je svega dva dana.
Ovosedmična presuda uslijedila je mjesec dana nakon što je i hrvatski novinar Josip Jović 30. avgusta osuđen za nepoštivanje suda zbog otkrivanja identiteta, izjave i svjedočenja hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koji je takođe na suđenju Blaškiću svjedočio uz mjere zaštite.
Jović je za IWPR najavio da će se žaliti na presudu, a izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 20,000 eura.
