Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Obrazlozenje odluke o imenovanju branioca

Suci su objasnili da su posljednju intervenciju ucinili u namjeri da optuzeniku osiguraju pravedno sudjenje
By Ana Uzelac

Tri tjedna nakon sto su nametnule advokata Slobodanu Milosevicu, suci Haskog tribunala objavili su i pisano obrazlozenje te svoje odluke, koja ce, po svemu sudeci, ostati zabillezena kao jedna od najvaznijih u povijesti Medjunarodnog suda.


U tom se dokumentu na 23 stranice objasnjava kako je odluka da se oboljelom Milosevicu branilac dodijeli protiv njegove volje predstavljala jedini moguci nacin da se bivsem jugoslavenskom predsjedniku osigura pravedno sudjenje.


Takav ce stav svakako izazvati nova sporenja medju pravnicima i u najsiroj svjetskoj javnosti.


Ovog su mjeseca suci prvo procijenili da Milosevic zbog bolesti vise nije u stanju samostalno se braniti, mada mu je u protekle dvije i po godine to bilo dopusteno. Tako je dotadasnji prijatelj suda (amicus curiae), Stiven Kej (Steven Kay), imenovan za optuzenikovog branioca. Pritom je okrivljenom ipak ostavljena mogucnost da, ukoliko bude zelio, ispituje svjedoke – ali tek nakon sto to, u svojstvu njegovog zastupnika, ucini Kej.


Na ovakvu odluku suda Milosevic je reagirao tako sto je suce optuzio da ga pokusavaju usutkati. On nije pristao na ponudu Tribunala da samom sebi odredi branioca, dok je s onim koji mu je dodijeljen odbio svaku komunikaciju. Stoga su, poslije svega tjedan dana druge faze sudskog procesa, prvi potencijalni svjedoci poceli odbijati pojavljivanje na sudu. Tako je sudjenje ubrzo ponovo obustavljno, dok su suci bile prinudjeni da Keju odobre i dodatnih mjesec dana za pripremu strategije obrane.


Kej je pak prvo zatrazio, a potom i dobio odobrenje za podnosenje zalbe na odluku o vlastitom imenovanju.


U ovotjednom obrazlozenju, suci su ocijenili da Milosevicevo pravo na samostalnu obranu nije neograniceno, te da mora biti sagledavano u svjetlu “elementarnog prava na pravicno sudjenje”. Potom se u njihovom tekstu opisuje kolizija koja se tokom ovog, po kompleksnosti i politickim implikacijama jedinstvenog procesa, pojavila izmedju ta dva prava.


Sudije su prihvatile uobicajenu argumentaciju, po kojoj “osnovni” zahtev ipak predstavlja stvaranje uslova da Milosevicu “bude pruzena prilika i sve sto je neophodno za potpunu i efikasnu obranu”.


U nastavku su, medjutim, ukazale na to da Milosevicev zahtev da se samostalno brani ne obezbedjuje postovanje pomenutog osnovnog prava “u situaciji kada je on ozbiljno bolestan, te sve cesce i u sve duzim intervalima sprecen da obavlja vlastitu obranu”.


Pravicno sudjenje, po njihovim recima, “ne trpi nepotrebna odlaganja”. “Ukoliko sudjenje ne bude obavljeno ekspeditivno, rizik od nepravednosti ce se povecati”, upozorili su oni, napominjuci da ucestali prekidi sudjenja, “bez obzira na sve ostalo, mogu povecati opasnost od donosenja pogresne presude”.


Suci su dodali i da je njihova duznost bila da “svojim odlukama pridonesu izbjegavanju” takvog ishoda.


U obrazlozenju se navode i podaci koji se odnose na ukupno 13 odlaganja, koja su bila uzrokovana pogorsanjima Milosevicevog zdravstvenog stanja. Ona su trajala ukupno 66 dana, cime je izgubljeno oko pet mjeseci rada. Pocetak dokaznog postupka obrane takodjer je bio prodiuzen za dva mjeseca, zbog problema koji je okrivljeni imao s povisenim krvnim tlakom.


Nakon sto je jedan od dvojice kardiologa koji su ljetos pregledali Milosevica u svom izvjestaju upozorio suce da ce se takvi problemi, sasvim sigurno, javljati svaki put kada okrivljeni bude izlozen stresu, sudsko vijece je odlucilo sto preciznije utvrditi stvarno stanje optuzenikovog zdravlja. Podaci o rezultatima obavljenih pretraga objelodanjeni su na saslusanjima koja su u medjuvremenu odrzana.


Suci su se u svojoj odluci jos jednom osvrnuli na te rezultate, stavljajuci u prvi plan ono oko cega su dvojica kardiologa bila suglasna. A to su sljedeci nalazi: da Milosevic pati od “ozbiljne osnovne hipertenzije”; da “nije u stanju samostalno se braniti”; te da ce “ukoliko bude nastavio braniti se samostalno, u daljem toku sudjenja neminovna biti znacajna odlaganja”.


“Dvojica su doktora suglasni da problemi s visokim tlakom mogu dovesti do stanja u kojem ce i sam zivot biti doveden u pitanje”, konstatirali su suci.


Medjutim, suci su – usprkos potonjem zakljucku – ponovo naglasili da je Milosevic svakako sposoban za sudjenje, pozivajuci se na procjene obojice kardiologa po kojima je najvjerojatniji uzrok dugotrajne hipertenzije u optuzenikovom slucaju ipak to sto se on “nije pridrzavao terapije koja mu je bila prepisana”.


“Sudsko vijece je bilo zabrinuto zbog mogucnosti da – uslijed rizika od pogorsanja zdravlja, pa cak i zivotne opasnosti u kojoj bi se mogao naci optuzeni, odnosno sve vece vjerojatnoti da ce i u nastavku sudjenja dolaziti do odlaganja – bude doveden u pitanje integritet sudskog procesa”, istakli su suci.


“Da je optuzeni nastavio braniti se samostalno, bez ikakve advokatske pomoci, postojala bi realna opasnost da ovo sudjenje potraje nerazumno dugo, ili da – sto je jos gore – ne bude ni privedeno kraju.”


Tribunal inace trpi velike pritiske kako bi ubrzao sudske postupke i okoncao rad do 2010. – sto je, prema takozvanoj “izlaznoj strategiji”, krajnji rok za zavrsetak svih sudjenja.


Suci su ocijenili da je u protekle dvije i po godine Tribunal “cinio sve sto je mogao” kako bi se prilagodio Milosevicu: pocevsi od suglasavanja s time da i njegovi pravni savjetnici sudjeluju u pripremi obrane, preko imenovanja “prijatelja suda” (koji su se starali o postovanju optuzenikovih prava), pa do osiguravanja svih sredstava neophodnih za izvodjenje obrane.


Ali sada je, po njihovim rijecima, “dosao trenutak . . . da se povuku pravi potezi koji ce omoguciti da ovo sudjenje bude privedeno kraju na pravedan i efikasan nacin”.


Suci su ponovili da ce Milosevic biti u prilici sudjelovati na vlastitom sudjenju samo “zajedno sa svojim advokatom”, ali su i naglasili kako ne namjeravaju uskratiti mu “pravo na govor, bez obzira radi li se o iznosenju dokaza, ispitivanju ili ponovnom ispitivanju svjedoka (ukoliko to dozvoli sudsko vijece), odabiru ili podnosenju dokumenata, te zakljucnom izlaganju”.


Oni su, medjutim, upozorili da ce se, cak i ukoliko Milosevic bude odbio suradjivati, “sudjenje i pored toga nastaviti”.


Ponovili su i ostro upozorenje koje su vec izrekli na jednom od ranijih zasedanja: “Ukoliko optuzenikova nekooperativnost dovede do toga da na sudjenju ne bude iznesen bilo kakav relevantan dokazni materijal, odgovornost za to snosit ce optuzenik, koji se u tom slucaju ne moze zaliti kako mu je ucinjena nepravda.”


Nastavak sudjenja zakazan je za 12. listopada/oktobra.


Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.