Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

OBJELODANJEN ZAHTJEV ZA REVIZIJU SLUČAJA BLAŠKIĆ

(TU br. 461, 14. jul 2006.)
By IWPR
Kao bivši zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za srednju Bosnu, Blaškić je 2000. proglašen krivim po 19 tačaka optužnice za teške povrede Ženevske konvencije, kršenje zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti, počinjene u periodu od maja 1992. do januara 1994. Među pojedinačnim zločinima za koje je osuđen bili su i ubistvo i masovno uništavanje imovine. Dosuđena mu je kazna u trajanju od 45 godina.



Međutim, u julu 2004., žalbeno vijeće Tribunala odbacilo je najveći broj optužbi protiv njega, a kaznu smanjilo na devet godina. Blaškić se i dalje smatra krivim za angažiranje pritvorenika na kopanju rovova i njihovo korištenje kao živog štita, kao i zato što nije kaznio ili svojim nadređenima prijavio one koji su nezakonito pritvarali muslimanske civile.



Pošto je Blaškić do trenutka kada je žalbeno vijeće donijelo presudu u pritvoru već proveo više od osam godina – odmah potom je i oslobođen.



Zahtjev tužilaštva za reviziju slučaja prvobitno je podnesen u julu 2005. Verzija koja je po nalogu suda objavljena ove sedmice umnogome je izmijenjena. U njoj se iznose novi dokazi koji, prema navodima tužilaštva, tvore „mrežu dokumenata“ koja otkriva „namjerno zataškivanje“ u slučaju Blaškić.



Podrobniji navodi iz tog dokumenta odnose se na tvrdnje da je Blaškić lično izdao usmeno naređenje da se 16. aprila 1993. izvede zloglasni napad na selo Ahmiće, „uključujući i naredbe da se počine zločini“. Tokom tog napada su spaljene kuće i izvršen masakr nad preko 100 muslimanskih seljana.



Priča o zataškivanju u objelodanjenom dokumentu uključuje i navode da je policijskim izvještajem na temelju kojeg je žalbeno vijeće odlučivalo u slučaju Blaškić „bilo manipulirano, i da je izmijenjen u odnosu na original“.



Tužioci tvrde da je verzija dokumenta sa kojom je upoznato žalbeno vijeće bila duga 20 stranica, dok je original, u stvari, bio dvostruko duži. A verzija predočena sudu, dodaju oni, „umnogome počiva na tvrdnjama [Blaškićevog] advokata Anta Nobila“.



Tužioci napominju i da su za nove činjenice saznali tek pošto je žalbeni postupak u slučaju Blaškić bio okončan. Neke su, kako kažu, bile skrivane od njih prilikom ranijih pretraga zagrebačkih arhiva.



Takođe su se pozvali i na iskaze dva svjedoka koji, kako kažu, mogu potvrditi njihove navode. Imena svjedoka i detalji u vezi sa njihovim svjedočenjem drže se u tajnosti.



Da bi se izborilo za reviziju, tužilaštvo mora pokazati da postoje „nove činjenice“ koje su se pojavile u roku od godinu dana nakon konačne presude.



Nije utvrđen nikakav datum do kada bi žalbeno vijeće trebalo odlučiti da li će zahtjev tužilaca za reviziju ili ponovno razmatranje biti usvojen ili ne.