NOVINAR SVEDOČI O UBISTVIMA U GRUBORIMA
Zaposlenik UN-a tvrdi da je načinio video snimak koji dokazuje da su hrvatske snage sudelovale u etničkom čišćenju.
NOVINAR SVEDOČI O UBISTVIMA U GRUBORIMA
Zaposlenik UN-a tvrdi da je načinio video snimak koji dokazuje da su hrvatske snage sudelovale u etničkom čišćenju.
Jedan novinar Ujedinjenih nacija ispričao je ove sedmice sudijama kako je nakon hrvatske vojne operacije u jednom selu pronašao tela starijih žrtava na koje je očito bilo pucano iz neposredne blizine.
Taj novinar – koga je UN angažovao u cilju dokumentovanja onoga što se dešavalo u regiji – izjavio je da je snimio leševe staraca na koje je 1995. godine, nakon Operacije Oluja, naišao u selu Grubori.
On je Haškom tribunalu UN-a za ratne zločine rekao i da mu je, u razgovoru koji je istoga dana potom vodio sa generalom Ivanom Čermakom, potonji negirao da su žrtve ubijene izbliza, rekavši da su njegovi vojnici izveli „anti-terorističku operaciju“.
Kao bivšem komandantu hrvatskog kninskog garnizona, Čermaku se sudi zajedno sa još dvojicom hrvatskih generala – Antom Gotovinom, koji je bio glavnokomandujući Operacije Oluja, i Mladenom Markačem, koji je komandovao specijalnim policijskim jedinicama.
Njih trojica se terete za zločine koje su njihove jedinice počinile tokom i nakon četvorodnevne ofanzive, kojom je ponovo zauzeto područje koje su od 1991. kontrolisali srpski pobunjenici.
Iako tužioci ne osporavaju pravo Hrvatske da u svojim međunarodno priznatim granicama reintegriše područje Krajine, oni osuđuju taktiku koja je primenjena i koja je, po njihovim rečima, za sobom ostavila „oskrnavljenu pustu zemlju razrušenih sela i domova“.
U optužnici se navodi da su hrvatske snage u selu Grubori – u dolini Plavnog, u Krajini – ubile šest staraca, pri čemu su neki bili nepokretni, pa je na njih pucano dok su ležali u postelji.
Tadašnji uposlenik UN-a, Ričard Linton (Richard Linton) – koji je bio zadužen da snima ono što se tada dešavalo u Krajini – ispričao je kako se 25. avgusta 1995. zatekao na pomenutom području, intervjuišući Srbe koji su u dolini Plavnog ostali i nakon Operacije Oluja.
A onda je video kako iz sela Grubori dolazi dim, da bi potom – kako je rekao – otkrio da je tamo spaljeno nekoliko kuća.
Sutradan je otišao u to selo, gde je naišao na nekoliko leševa. Rekao je da je ta tela snimio, te da je jednoj od žrtava bilo pucano u glavu, dok je drugoj bio prerezan grkljan.
„Neki ljudi, njih dvoje, rekli su nam da su to uradile ustaše“, kazao je Linton u ranijoj izjavi koju je dao tužilaštvu i čiji je sažetak ove sedmice pročitan pred sudom.
„Ustaše“ su hrvatski nacistički kolaboracionisti iz Drugog Svetskog rata, ali taj pojam neki Srbi koriste i kao oznaku za hrvatske ultra-nacionaliste uopšte.
„Ne znam da li su govorili o hrvatskoj policiji ili vojsci, ali je taj par rekao da su Hrvati – ljudi u hrvatskim uniformama i sa hrvatskim oznakama – odgovorni za taj zločin“, rekao je Linton u izjavi.
Svedok je rekao i da je razgovor sa tim parom snimio. Dodao je da je u samom selu bilo spaljeno šest od ukupno dvadesetak kuća.
Linton je ispričao i kako je istog dana razgovarao sa Čermakom i kako mu je rekao za ubijene.
Međutim, Čermak je poricao da je na žrtve pucano iz neposredne blizine, tvrdeći da su njegovi vojnici bili u „anti-terorističkoj operaciji“.
Svedok je potvrdio i da mu je Čermak rekao da će otići u Grubore i izvršiti istragu. Međutim, nikada nije proverio da li je general održao dato obećanje.
Linton je rekao da je snimke iz sela Grubori odmah poslao kancelariji UN-a u hrvatsku prestonicu (Zagreb), jer je taj materijal, po njegovoj proceni, mogao poslužiti kao dokaz da su hrvatske snage izvršile etničko čišćenje.
„Za mene, kao novinara, to je bila savršena priča. Imao sam dokaz, kao i lokalnog komandanta [Čermaka] koji ga poriče“, kazao je svedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Čermakovi branioci su pokušali da pokažu kako njihov klijent nije odgovoran za ono što se dešavalo u gradu. Po njihovim rečima, iako je Čermak komandovao kninskim garnizonom, za red u gradu i na okolnom području bile su odgovorne civilne vlasti koje je kontrolisalo ministarstvo unutrašnjih poslova.
Čermakova braniteljka, Džilijen Higins (Gillian Higgins), sugerisala je da Linton nije bio upoznat sa tadašnjim Čermakovim mandatom.
„Da li je tačno da Vi . . . nikada niste saznali za šta je [Čermak] odgovoran i koje su bile njegove dužnosti?“, upitala je ona.
„Jeste“, odgovorio je Linton.
Goran Jungvirth je obučeni novinar IWPR-a iz Zagreba.
Taj novinar – koga je UN angažovao u cilju dokumentovanja onoga što se dešavalo u regiji – izjavio je da je snimio leševe staraca na koje je 1995. godine, nakon Operacije Oluja, naišao u selu Grubori.
On je Haškom tribunalu UN-a za ratne zločine rekao i da mu je, u razgovoru koji je istoga dana potom vodio sa generalom Ivanom Čermakom, potonji negirao da su žrtve ubijene izbliza, rekavši da su njegovi vojnici izveli „anti-terorističku operaciju“.
Kao bivšem komandantu hrvatskog kninskog garnizona, Čermaku se sudi zajedno sa još dvojicom hrvatskih generala – Antom Gotovinom, koji je bio glavnokomandujući Operacije Oluja, i Mladenom Markačem, koji je komandovao specijalnim policijskim jedinicama.
Njih trojica se terete za zločine koje su njihove jedinice počinile tokom i nakon četvorodnevne ofanzive, kojom je ponovo zauzeto područje koje su od 1991. kontrolisali srpski pobunjenici.
Iako tužioci ne osporavaju pravo Hrvatske da u svojim međunarodno priznatim granicama reintegriše područje Krajine, oni osuđuju taktiku koja je primenjena i koja je, po njihovim rečima, za sobom ostavila „oskrnavljenu pustu zemlju razrušenih sela i domova“.
U optužnici se navodi da su hrvatske snage u selu Grubori – u dolini Plavnog, u Krajini – ubile šest staraca, pri čemu su neki bili nepokretni, pa je na njih pucano dok su ležali u postelji.
Tadašnji uposlenik UN-a, Ričard Linton (Richard Linton) – koji je bio zadužen da snima ono što se tada dešavalo u Krajini – ispričao je kako se 25. avgusta 1995. zatekao na pomenutom području, intervjuišući Srbe koji su u dolini Plavnog ostali i nakon Operacije Oluja.
A onda je video kako iz sela Grubori dolazi dim, da bi potom – kako je rekao – otkrio da je tamo spaljeno nekoliko kuća.
Sutradan je otišao u to selo, gde je naišao na nekoliko leševa. Rekao je da je ta tela snimio, te da je jednoj od žrtava bilo pucano u glavu, dok je drugoj bio prerezan grkljan.
„Neki ljudi, njih dvoje, rekli su nam da su to uradile ustaše“, kazao je Linton u ranijoj izjavi koju je dao tužilaštvu i čiji je sažetak ove sedmice pročitan pred sudom.
„Ustaše“ su hrvatski nacistički kolaboracionisti iz Drugog Svetskog rata, ali taj pojam neki Srbi koriste i kao oznaku za hrvatske ultra-nacionaliste uopšte.
„Ne znam da li su govorili o hrvatskoj policiji ili vojsci, ali je taj par rekao da su Hrvati – ljudi u hrvatskim uniformama i sa hrvatskim oznakama – odgovorni za taj zločin“, rekao je Linton u izjavi.
Svedok je rekao i da je razgovor sa tim parom snimio. Dodao je da je u samom selu bilo spaljeno šest od ukupno dvadesetak kuća.
Linton je ispričao i kako je istog dana razgovarao sa Čermakom i kako mu je rekao za ubijene.
Međutim, Čermak je poricao da je na žrtve pucano iz neposredne blizine, tvrdeći da su njegovi vojnici bili u „anti-terorističkoj operaciji“.
Svedok je potvrdio i da mu je Čermak rekao da će otići u Grubore i izvršiti istragu. Međutim, nikada nije proverio da li je general održao dato obećanje.
Linton je rekao da je snimke iz sela Grubori odmah poslao kancelariji UN-a u hrvatsku prestonicu (Zagreb), jer je taj materijal, po njegovoj proceni, mogao poslužiti kao dokaz da su hrvatske snage izvršile etničko čišćenje.
„Za mene, kao novinara, to je bila savršena priča. Imao sam dokaz, kao i lokalnog komandanta [Čermaka] koji ga poriče“, kazao je svedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Čermakovi branioci su pokušali da pokažu kako njihov klijent nije odgovoran za ono što se dešavalo u gradu. Po njihovim rečima, iako je Čermak komandovao kninskim garnizonom, za red u gradu i na okolnom području bile su odgovorne civilne vlasti koje je kontrolisalo ministarstvo unutrašnjih poslova.
Čermakova braniteljka, Džilijen Higins (Gillian Higgins), sugerisala je da Linton nije bio upoznat sa tadašnjim Čermakovim mandatom.
„Da li je tačno da Vi . . . nikada niste saznali za šta je [Čermak] odgovoran i koje su bile njegove dužnosti?“, upitala je ona.
„Jeste“, odgovorio je Linton.
Goran Jungvirth je obučeni novinar IWPR-a iz Zagreba.
