Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

NOVI PREOKRET U SLUCAJU DERONJIC

Zestoka sudska diskusija samo je dolila ulje na vatru rasprave o sporazumnom priznavanju krivice i prirodi pravnih sistema
By Ana Uzelac

Nekoliko tjedana nakon sluzbenog okoncanja sudskog postupka, politicki funkcioner bosanskih Srba Miroslav Deronjic je krajem proslog tjedna - posve neocekivano - pozvan na dodatno saslusanje, da bi potom uslijedio i novi zaokret na sudjenju koje je ionako u Tribunalu izazvalo mnoge nedoumice.


Na iznenadjujuce burnom zasjedanju odrzanom 5. ozujka/marta, suci su izrazili sumnju da je Deronjic bio potpuno svjestan kakvu je krivicu prihvatio u trenutku kad je prosle jeseni potpisao kontroverzni sporazum s uredom tuzioca.


Suci su takodjer konstatirali da na samom sudjenju ipak nije rasvijetljena Deronjiceva uloga, niti njegova eventualna odgovornost za dogadjaje za koje je optuzen. Dodali su i da njihove sumnje - podstaknute nesuglasjem izmedju optuzenikovog priznanja krivice i njegovih brojnih izjava danih na sudjenjima na kojima se pojavljivao kao svjedok - jos uvijek nisu otklonjene.


Zestoka diskusija koja je u sudnici tom prilikom vodjena samo je dodatno rasplamsala raspravu o sporazumnim priznanjima i razotkrila niz strukturnih problema s kojima Tribunal pokusava izaci na kraj, a od kojih je najpoznatiji proistekao iz sukoba pristalica kontinentalnog i pristalica anglosaksonskog pravnog sistema.


Deronjic (49) optuzen je za progon bosanskih Muslimana iz istocnobosanskog sela Glogova u svinju/maju 1992. U to vrijeme on se nalazio na celu lokalne administracije bosanskih Srba - odnosno takozvanog kriznog staba - za opcinu Bratunac. Navodno je osobno on naredio napad na spomenuto selo, koje je prethodno vec bilo razoruzano. Tom prilikom je skoro 2.000 stanovnika sela protjerano, dok ih je 65 ubijeno.


U rujnu/septembru 2003., Deronjic je s Uredom tuzilastva potpisao sporazum o priznanju krivice, prihvacajuci odgovornost za progon kao zlocin protiv covjecnosti. Takodjer je pristao svjedociti protiv ostalih politickih i vojnih duznosnika na sudjenjima koja se odvijaju pred Tribunalom, a prilozio je i opseznu izjavu (na punih 70 stranica) o onome sto se desavalo u onim dijelovima Bosne koji su se od pocetka 1991. do 1996. nalazili pod srpskom kontrolom. Tuzilastvo je zauzvrat sudu predlozilo da Deronjicu kazna bude smanjena na samo 10 godina.


Otkako je priznao krivicu, Deronjic je postepeno postajao jedan od kljucnih svjedoka optuzbe na mnogim znacajnim sudjenjima, ukljucujuci i procese koji se vode protiv bivseg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica i nekadasnjeg rukovodioca bosanskih Srba Momcila Krajisnika.


Svjedoceci, on je podrobno opisao slozene politicke pripreme koje je srpsko rukovodstvo izvrsilo tokom proljeca i ljeta 1992. s ciljem provodjenja etnickog ciscenja veceg dijela Bosne. U tom kontekstu, Deronjic je neposrednu odgovornost za naoruzavanje bosanskih Srba pripisao Beogradu.


Takodje je iznio i neke veoma vazne detalje o najtezem zlocinu bosanskog rata, koji se odigrao 1995. godine, kada je na podrucju Srebrenice ubijeno preko 7.000 muslimanskih muskaraca i djecaka.


Ali, ubrzo se pocela nazirati i izvjesna neusuglasenost izmedju Deronjicevih svjedocenja s jedne, i podataka koje je iznio prilikom priznavanja krivice, s druge strane. Sve je to navelo suce da se zapitaju je li Deronjic bio svjestan sto cini u trenutku kada je priznao krivicu za masakr u Glogovi.


U priznanju, Deronjic je naime konstatirao kako se, bez obzira na okolnost da nije fizicki sudjelovao u ubojstvima, osjeca odgovornim za smrt 65 civila. "Imajuci u vidu svrhu i cilj napada, tadasnju politicku klimu, kao i jedinice koje su u napadu sudjelovale, mogao sam predvidjeti da ce nevini muslimanski stanovnici Glogove biti ubijeni, i prihvatio sam taj rizik", stoji u spomenutom dokumentu.


Medjutim, svjedoceci protiv Krajisnika, Deronjic je izjavio da cak nije ni pouzdano znao jesu li se zlocini dogodili, sve dok ga o tome krajem devedesetih nisu obavijestili tuzioci Tribunala.


Prije toga rekao je da je za ubojstva u Glogovi saznao tek iz druge ruke, ili cak "iz knjige" koju je procitao nekoliko godina nakon sto se napad odigrao.


"Tokom pripremanja moje obrane, advokati su obavili istragu i tako smo saznali . . . da su se ubojstva dogodila, pa smo cak otkrili i lokacije na kojima se to desavalo. Nismo, medjutim, bili u stanju osigurati bilo kakav cvrst dokaz, pa sam prihvatio navode tuzioca", izjavio je Deronjic.


Na drugom svjedocenju, kao i u razgovorima s tuziocima, Deronjic je rekao da "sebe ne smatra neposredno odgovornim" za ono sto se dogodilo u Glogovi i da "ni u jednoj prilici nije naredio, niti pozelio ubijanje ljudi".


Ocigledne nesaglasnosti u Deronjicevim iskazima navele su predsjedavajuceg suca Volfganga Somburga (Wolfgang Schomburg) na pomisao da je sporazum s tuzilastvom bio nepouzdan i iznudjen. Somburg se takodjer zapitao je li Deronjic zaista kriv, kao sto pise u tom sporazumu.


"Ako je za smrt tih ljudi saznao tek iz knjiga, tesko da je onda posjedovao opisanu svijest prije no sto su ubojstva pocinjena [da ce zlocini biti nuzna posljedica napada koje je on sam naredio]", rekao je Somburg, izrazavajuci zabrinutost zbog mogucnosti da sud osudi nevinu osobu.


Medjutim, tuzioci i obrana pokazali su iznenadjujucu mjeru medjusobne suglasnosti u nacinu na koji su podrzali Deronjicevo priznanje. Deronjic se nije izjasnjavao, premda se jasno vidjelo da je nervozan.


Nije bilo tesko objasniti porijeklo te nervoze.


Nakon sto je postavio pitanje o tome je li Deronjic zaista odgovoran za ubojstva u Glogovi, sudac Somburg je nagovijestio i mogucnost da je optuzeni umijesan u zlocine za koje nije optuzen.


Somburg je ukazao da je u prvobitnom dokumentu tuzilastva Deronjic bio optuzen da je osobno prisustvovao nekim pogubljenjima - dok u drugoj verziji optuznice takve optuzbe nema.


Spominjanje te epizode izazvalo je novi val uzajamnog razumijevanja izmedju optuzbe i obrane, koje su tim povodom cak zajednicki nastupile, isticuci da bi se, u slucaju da je spomenute tvrdnje bilo moguce dokazati, one nalazile i u izmijenjenoj verziji optuznice.


Sudac se pak pozalio da mu je neobicno tesko osuditi samo jednog covjeka za zlocin koji ima tako siroku fakticku i politicku pozadinu, i koji je odjednom sveden na puku epizodu.


U razgovorima s tuziocima, Deronjic je ispricao da se progon u bratunackoj regiji nastavio i u danima nakon napada na Glogovu. Takodjer je rekao i da nisu svi stanovnici Glogove protjerani na teritoriju pod kontrolom Muslimana, vec da su neki od njih kao zarobljenici bili odvedeni na Pale, u tadasnju prijestolnicu bosanskih Srba. Jos uvijek se ne zna sto se sa njima dogodilo.


A kada su i obrana i optuzba optuzile Somburga da neke od optuzenikovih izjava citira "izvan konteksta", sudac nije ni pokusavao sakriti koliko ga je to razljutilo.


"Upravo sam i sam htio razmotriti pitanje konteksta", odgovorio je on i potom iznio niz kritika koje su se ticale nacina na koji je optuzba sacinila optuznicu.


"Veoma je tesko shvatiti zasto ste se usredotocili samo na ovaj, kada su u opcini Bratunac nesto kasnije pocinjeni i znatno tezi zlocini", rekao je on, misleci na masakr u Glogovi. "Desavanja su se nastavila, tako da mi zapravo uopce ne znamo sto se dogodilo stanovnicima Glogove."


Citava ova burna rasprava vodila se u stvari oko jednog od kljucnih pitanja s kojima se sud suocava. Rijec je o razlikama koje postoje u pristupima zagovornika kontinentalnog ili gradjanskog prava s jedne, i zagovornika anglosaksonskog ili opceg prava, s druge strane.


Pravila i procedure Tribunala predstavljaju kombinaciju spomenuta dva sistema, ali njihova primjena umnogome zavisi od pravnog naslijedja glavnih sudionika u pojedinacnom sudjenju.


Cini se da, s priblizavanjem 2008. - za kada je planirano okoncanje rada Tribunala - nacelo opsteg prava odnosi prevagu zbog jedne jedine cinjenice: u pitanju je nacelo koje omogucava sklapanje sporazuma s optuzenikom, sto je najefikasniji nacin da sudski postupak sto prije bude priveden kraju. Usporedbe radi, gradjansko pravo, u kojem se prvenstveno tezi utvrdjivanju istine, podrazumijeva duzi i skuplji sudski postupak.


Odgovarajuci na primjedbe koje je iznio sudac Somburg, tuzilac Mark Hermon (Mark Harmon) podsjetio je sud da reducirana (ali relativno lako dokaziva) optuznica, po kojoj je Deronjic priznao krivicu, predstavlja doprinos nastojanjima Tribunala da ostvari svoj mandat unutar zadatih vremenskih i financijskih okvira. "Mogli smo saciniti opsezniju optuznicu, koju bismo onda dokazivali 25 mjeseci i na koju bismo potrosili veci deo resursa Tribunala, ugrozavajuci ostale procese i uskracujuci tuzilastvu mogucnost da se bavi drugim, podjednako bitnim ili jos bitnijim slucajevima", rekao je Hermon, dodajuci da je druga opcija podrazumijevala podizanje reducirane optuznice, koja ce omoguciti ustedu svih resursa, ali koja ce se ipak odnositi na neke zaista vazne dogadjaje.


Hermon je napomenuo i da mu se cini kako je upravo druga opcija vise u duhu Tribunala.


Pa ipak, mnogi u sudu su se zapitali zbog cega Deronjic nije optuzen za sudjelovanje u srebrenickom masakru. Svjedoceci protiv dvojice oficira bosanskih Srba optuzenih za zlocin u Srebrenici, Deronjic je otvoreno nagovijestio da je i sam umijesan u ta ubojstva.


Spomenuto Deronjicevo svjedocenje bilo je u tolikoj mjeri kompromitirajuce po njega samog, da se sudac Somburg, kako na pocetnom, tako i na dodatnom saslusanju, osjetio ponukanim pitati je li tuzilastvo Deronjicu mozda obecalo da ga - u zamjenu za svjedocenje - ipak nece optuziti za Srebrenicu.


Nesto mirniji nego na samom pocetku saslusanja, Deronjic se na kraju zahvalio sudu na dodatnom naporu koji je ucinjen kako bi se "utvrdila istina" i ispricao se zbog problema koje je on sam izazvao nedosljednoscu svojih iskaza.


Pred samo okoncanje postupka, optuzba i obrana preformulirale su svoje preporuke vezane za Deronjicevu kaznu, zalazuci se za on bude osudjen na deset, odnosno sest godina zatvora.


Sudac Somburg rekao im je da ce njegovo vijece pokusati presuditi do kraja ozujka/marta, ali je upozorio obje strane da ne budu iznenadjene ukoliko odlucivanje ipak bude potrajalo i nesto duze.


Ana Uzelac izvjestava za IWPR iz Haga.